Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

O našim halucim i njegovoj farmi

(A. L.) Mjeseca maja 1921. godine iz Jugoslavije je krenulo 16 mladih ljudi u Palestinu. Neprijatelji velikih riječi, oni nijesu subjektivno ni smatrali da time provadaju u djelo jednu veliku odluku. Oni svoj sopstveni život prosto nijesu mogli da zamisle vrijednim, ako im ne donese ostvarenje cilja, rođenog iz ideje doduše, ali je ta ideja postala sastojinom njihove krvi. U njih je bilo vedro i sunčano osjećanje kao u ljudi, koji iz sredine, u kojoj se guše, vide svoj izlaz u ozonski vazduh i krajinu, što se kupa u smiču. Oni su tako reći vezanost galuta kao nevidljive negve osjećali fizički i njima sloboda kao Židovima ne može da se ukaže u drugome vidu, već u vidu zemlje otaca. Ne mari, što dolaze na negotovo, na drumove, koje će tek oni da krče i na njima da tucaju kamenje, na oranice i bašte, koje će tek oni iz pustinjskoga pijeska i malarijskih močvara da iskrsavaju, u domove, što će tek oni da stvaraju na mjestima, gdje kroz godine stajahu čadori, u kojima su noći\ ali. Ne mari; vjetar je rođene zemlje, što uađuvava krila čadorska; zvijezde su palestinskoga neba po kojima straže halučkoga naselja broje noćne ure ... Realnost, što je nađoše, bila je kruta, ali ne kruća no što su još ovdje znali da jest. Oni su se s njome rvali i rvu i sad, nesustali, nesmalaksali. Sloboda jest u njima i ništa je ne može da zgazi. I ništa ne će moći da omlohavi očeličenu volju odabranih sinova i kćeri što se spasoše iz galuta. Ne zabrinjuju njih problemi velike politike; za njih Palestina nije problem takmičenja političkih intriga, već samo zemIja-ognjište i djelo. Obraćaju se na nas, uporno i odlučno, 1 traže naše učešće i naš udio u njihovu djelu. Izgleda da vjeruju u širinu i dubinu naših srdaca. Kao što ih ne ražoborbe s prirodom, nije ih razočarao ni spori korak našega učešća u njihovu djelu. Još ne. A dugo je već što čekaju da im olakšamo uslove života. Očeličeni borbom za život, oni su održali probu i ‘maju pravo da traže naš dio od našega suviška. Stvarno: traže zemlju i plug, kome i marvu, krov nad glavom i baštu svoju. Iz samih žuljeva sve ovo ne može da se sagradi. Pa ako bi se i moglo, godine bi prolazile i mlada bi se snaga istrošila u prekomjernom naprezanju. Mlada snaga onih najboljih i najčišćih, koji utiru Puteve i koje ne možemo da zamislimo, kad ih odavle gledamo, bez sjaja plemstva

duha i srdaca, koji emanira iz njih na tlu profeta, u vazduhu, u kome kao da se stvara novo koljeno ljudi etike apsolutne bezuslovnosti. Provode momački život i daleko od mekoputnosti, konfora društva iz ikoga su izašli oni imaju želju da se okuće, da se združe i stvaraju porodice. Ne može se to od sitnih nadnica, čiju visinu određuje utakmica felaha, koje su efendije naučile, da se zadovolje s ničime. Zamislimo: u doslovnom smislu ovo su najbolji od naših najboljih, što odoše u Palestinu. I mi smo vjerovali, da nije pusta fraza te oni, živ zalog naše ljubavi k zemlji otaca, vezuju nas s njome. Mislili smo da čć po njima da se primakne Erec Jisrael bliže, na domak nama. Ima nas kod kojih i jest tako. Ali općenito: Koliko se to ispunilo? Mislili smo, da će od kuće do kuće krenuti žene i muževi da traže i da dobiju od obilja ono malo, što našim halucim treba za cvatenje njihova naselja. Ne ide se svuda, ne ide se revnosno. I gdje se ide, koliko li razočaranja! Koliko izlika da se ne daje, gdje možeš sa malo da iskupiš spasenje duše. Zar ne vrijedi malog zaloga jadnoga novca da dobiješ veliko bogatstvo osjećanja da si bio dionikom ne samo u stvaranju egzistencije pojedinih ljudi, već i gradiocem obnove naroda u obnovljenoj zemlji? I zar smo, na kraju, doista narod cinika te za efemerne naslade nasmažemo, za užitke, od kojih ne ostaje drugo nego mamurluk, a za veličinu zadataka, koji sežu u daleku budućnost i koji nas ovjekovječuju u budućim koljenima, naše srce nema što da dade? Ovih će dana iz Palestine doći k nama izaslanik naših halucim da nas podsjeti, što smo dužni njima i Palestini. U isto vrijeme naš delegat boravi u Palestini, da riješi u sporazumu s našim halucim osnivanje njihova naselja. Izgubit će se uludo još jedna godina, ako akciju za to naselje ne dokrajčimo s uspjehom do proljeća. Ko ima srca te bi rekao: pa što za još jednu godinu? U Mošav hehalucim mi Jugoslavija spremit će se na vječnu spomen knjiga od pergamene, uvezana u kožu. U njoj će biti imena onih s čijom pomoći se osnovalo ovo naselje. Neka se požure oni, koji ne će da požale, da se njihovo ime u toj knjizi ne će naći.

Radnička banka

Sredinom godine 1921. osnovana je u Palestini važna financijska institucija za izgradnju zemlje, Palestinska radnička banka: Bank Hapoalim. Prvobitna joj je zadaća, možda najvažnija, bila ta, da imigrantima osigura personalnim kreditima solidnu osnovicu za razvitak njihovih mladih gospodarstva. To je zadaća, koja bi zaista bila dosta važna, da se pristupi ostvarenju takove financijske institucije. 1 reba da se uvaži činjenica, da je u prvo vreme posle rata i pomisao na personalni ikredit bila gotovo nešta apsurdnoga. Kredit, kao da uopšte nije postojao. Danas je to svakako nešto drugačije. Kreditno, predratno gospodarstvo, opet počinje da dejstvuje. Mjenični, hipotekarni i lombardni zajmovi opet su pomagala svetskog gospodarstva. Ali personalni kredit! lome prilike još nisu dovoljno »sazrele«. A ipak je Bank Hapoalim osnovan zbog tog davanja osobnog kredita; često ljudima, koji za finansijera nisu uvek sposobni za taj zajam. Jer su nedovoljno spremni i neiskusni u palestinskom gospodarstvu, ali kojima je jevrejska zajednica ipak dužna, da dade gospodarsiki oslon, jer bez te pomoći kredita u Palestini ne bi bilo stvoreno n i o no, što je dosada stvoreno. S čisto gospodarskog stanovišta bilo je dakle opasnosti za opstanak preduzeća, kojemu je najvažnija svrha bila podelivanje osobnog kredita. A ipak! Pokušaj je uspio. Uspio zato, jer mlade institucije nove alije nisu bile ovisne od lihve zakulisnih zajmodavaca, već su rabile finansijska sredstva uz normalan kamatnjak. Naprotiv se je banka za svoje pokriće u većini slučajeva znala da osigura intabulacijom na pokretni i nepokretni inventar kolonista. Što to zadnje znači, razabraće se, ako si svaki predoči, koliko je mali taj inventar kod naših došljaka, a da i ne uzmemo u obzir, da je nemoguća intabulacija na zemljište primerice Narodnog Fonda. No ipak nije bilo krahova u kolonijama, preduzećima i institucijama, koja su finansirana po Radničkoj banci. Razlog: jer je kredit bio redovit. Zato je Radnička banka ispunila svoju dužnost ne samo spram radnika, ne samo spram cijonizma uopšte, nego je udovoljila i zahtjevima spram sebe, kao spram solidnog i fundiranog gospodarskog faktora zemlje, donevši u prvoj bilančnoj godini na trideset hiljada funti akcijone glavnice dobitak od hiljađupetstotrideset egipatskih funti. Cijonistička je organizacija odmah iz početka znala da uvaži vrednost te institucije, davši joj pri osnutku zajam od tri-

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOG

GOD. VII!.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31, HL KAT

ZAGREB, 22- februara 1924. - 17. adar-rišon 5684,

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. 30 D. ČETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.50 D.

BROJ 8