Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA FITANIA ŽIDOVSTVA

OBAVIJEST CIJ. PRETPLATNICIMA. Grubom slagarskom nepažnjom Izašao ie broj 12. »Židova« od 21. o. mj. sa isprebacanim slogom, tako da se smisao članaka nikako ne može razaznati Uredništvo sloga izdaje drugo izdanje, u kome su izostali oni dijelovi, koji nijesu poremećeni. Agency, financije i druga pitanja

Sjednica akcijonog odbora, koja je započela 4. marta a završena je 10. marta u Londonu, imala je da se bavi nada sve važnim pitanjima, i mi držimo, da ih je privela podesnome, iako ne konačnome riješenju, podesnome dakako u načelu. Jer stvarno povoljna solucija ne stvara se na žalost zaključcima; o njoj odlučuje mjera shvaćanja svakog pojedinca, danas ne samo cijoniste, već Židova u opće. Kad ovdje reasumiramo pitanja, s kojima se akcijoni odbor bavio, u koliko su ona od opće i presudne važnosti, mi to činimo i ovom zgodom najviše za to, jer se ne možemo oteti dojmu, kao da u nas ni cijonistička javnost nema ono razumijevanje za stvari i načela, po kome sve što se čini treba da se čini pod vidom općeg političkog, ekonomskog, organizatomog i misaonog centralnog plana, koji se, pošto je koncipiran, ima da razgranjuje u pojedinačne, pa i najsitnije akcije. U nas prevladava, da tako kažemo, jedno atomističko cijonističko pabirčenje, i idejno i financijski. Akcijoni odbor vijećao je, dok predsjednik organizacije boravi u Americi, gdje neumorno i uporno radi, kako bi okupio sve žid&vske energije u ekonom, saradnji za obnovu Palestine. Grupa američkih Židova, predstavljena po g. Marshalu i drugima, izjavila je svoju spremnost na tu saradnju, i ta spremnost poprima stvarni oblik. Radi se o dvome; O Investment Corporation, i o saradnji američkih Židova u Jevvish Agency. Bitno se radi o mobilizovanju kapitala. Ali ljudi, po kojima se ima on da mobilizuje, stavljaju svoje uslove: oni hoće da imaju učešća u određivanju palestinskog budžeta. Oni stoje •zvan cijonističke organizacije, pa oni, žeteći da ekonomski saradjuju, traže dio budžetnoga vrhovništva, koje je do sad •mao sam cijonistički kongres kao zakonodavna, demokratski-ustavna vlast nacijonalnog židovstva, interesovanoga na obnovi Palestine. Po tome bi budžetna vlast, a dakako i kontrola, dosad jedinstveno predstavljena u cijonističkome kongresu, imala da se razdvoji; izmeđju cionističkoga kongresa, i necijonističkih predstav-

nika u Jevvish Agenc.v. Weizmann je u svojoj poruci Akcijonome odboru dao izražaja bolu, što drži, da bi valjalo u tome pogledu činiti ustupke, ali je ujedno izjavio, da ništa ne će konačno uglaviti, već da će konačnu odluku prepustiti ustavnim činiocima cijonističke organizacije. Akcijoni se odbor, nakon opsežne rasprave, a shodno referatu člana Egzekutive, g. Lipsky-a, priklanja toj soluciji, da cijonistička organizacija sama i dalje bude Jewish Agency; ali da se stvori »Je\vish Council for Palestine* (Židovsko vijeće za Palestinu) kao prvi oblik saradnje' cjelokupnoga židovstva u izgradnji narodne domaje. Konačna forma nije izražena u re zoluciji, kako se Egzekutivi ne bi vezale ruke; ali je stvar za sad zamišljena tako, da bi u tome Councilu bili zastupani cijonistička organizacija i predstavništvo ostaloga židovstva popola te bi zajednički vršili budžetno pravo. Pri tome bi, razumije se. kongres imao odluku o cijonističkome stavu, ali se isto tako razumije, da bi budžet, u konačnome sastavu morao biti djelo kompromisa. Prirodno je. da se protiv toga buni naša cijonistička demokratska svijest: ali pored financijske nužde u tome sili na koncesije i spoznaja, da djelo obnove narodne domaje treba da bude djelo narodne cjeline, i da je ovaj provizorij sredstvo okupljanja svih Židova, pri čemu cijonizam kao najaktivniji i najsvijesnlji faktor nužno mora da infiltrira svojom ideologijom, sugestionira svojim aktivnim pijonirstvom i etičkim zasadama necijonistički dio židovstva, predstavljen u Councilu. U financijskome pogledu istakla se sva ozbiljnost stanja, u koje dovadjaju đjek) obnove nedovoljna sredstva. Finansijsko i gospodarsko vijeće Organizacije, izjavilo je, da otklanja odgovornost, ako se budžet, koji je kongres zaključio, ne prikrati za 10 po sto. Nedostatna sredstva onemogućuju sredjenu financijsku upravu u Palestini i nalažu skraćenje budžeta. Došlo je do izražaja, da je poljoprivredno gospodarstvo osudjeno na neuspjeh, kad se ni potrebne investicije (usjevi, džubrenje itd.) ne stižu nasmoći u pravo doba godine! Pala je riječ i o katastrofi, i pored toga, što je stanje ljetos povoljnije nego u prošlim godinama. Tu treba da se zamislimo najozbiljnije. Već je kongres sastavio budžet najopreznije, poučen iskustvima minulih godina. Kud to vodi, da se i opet, kao redovno dosad, mora budžet prikra titi, i ne vode li takove prilike do spoznaje o fiktivnosti budžetnoga vrhovništva kongresa, kad moralna vlast zaključaka ne

siže da primora cijoniste na staranje za budžetno pokriće? Ovakove su prilike neodržive i mogu da vode do toga, da ćemo necijonističkome propalestinskome židovstvu morati činiti još daljnje ustupke na uštrb cijonističkih koncepcija. Ali pored palestinskoga djela štetuje od nedostatnih sredstava i sam administrativni aparat organizacije. Šekel sam ne dostaje. Morat će se intenzivirati akcija za zlatni šekel, i morat će se imućniji da odluče i na daljnje prinose. S pravom se osjeća nestašica neposrednog dodira Egzekutive s organizacijom, uticanja njezina na periferiju. S pravom Lipsky vidi nestašicu osjećaja odgovornosti u tome, da se Egzekutivu ostavlja financijski na cjedilu. Pored političkog autoriteta danas Egzekutiva nema moći ni autoriteta u organizatornim pitanjima. I u tome pravcu valja osigurati njezina prava. Budu li se namaknula sredstva, Egzekutiva će biti kadra da stvori instancije i uredbe, čijim posredstvom će biti u kontaktu sa cijelom organizacijom te će doista doći do izražaja kao vodstvo. O osobnome pitanju istupa g. Solovejčika iz Egzekutive mnogo se raspravljalo i prešlo na dnevni red. U ovaj čas ima presudnijih pitanja, na koja valja u punoj mjeri uzeti obzira i pred kojim stupa u pozadinu spor, koji doduše ima i načelnu stranu, ali ipak pored svih tužbi na t. zv. »lični režim«. Weizmannov ne može da zamrači stvarnu nuždu, da se ne zauzme stav protiv predsjednika, koji u ovaj čas kad čini najveće napore za obezbjedjenje obnovnoga djela, i sam mora biti nošen osjećajem, da iza njega stoji sva cionistička javnost svim svojim povjerenjem, a i oni, s kojima pregovara, mora da to vide i znadu. Znači ne imati mjeru za stvari ni stila, kad g. Solovejčik nije nasmogao toliko prijegora, da sam skine svoje pitanje s dnevnoga reda. Tok je sjednice Akcijonog odbora bio stvaran i nad sve ozbiljan, kako to situacija diktuje. Tome je doprinio i zamjerni takt predsjednika Egzekutive Sokolova, a ne manje predsjednika Akcijonog odbora dra. Chajesa. Pa ipak: pored sve predanosti službi narodu, što je dokumentuje predsjednik, egzekutiva i Akcijoni odbor, nekako se namiče ova slika: duboko i plodonosno jezero, koje se, natapajući ga, prolijeva u Erec Jisrael, ali mu prijeti opasnost, da presahne, jer su pritoci suviše plitki . . . Ali pritoci mogu da nabujaju; i morat će. Jer inače bi se izgubili besciljno, ne stigavši na metu.

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVCA

GOD. Vili.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31, 111. KAT

ZAGREB, 21. marta 1924. - 14. veadar 5684,

Drugo izdanje

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

j PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. 90 D. 11 CETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.50 D,

BROJ 12.