Židov
lc, minimalna, i ne odgovaraju potrebi I zadaći, koju savez treba da vrši. Savez da bi održao kontakt medju održava jedan omladinski list »Gideon« kojim uspješno propagira medju omladinom ideju cijonizma. Naša skromna omladinska sredstva ne dozvoljavaju, da list bude u većem obimu i on izlazi svega jedanputa mjesečno. Osim toga polagano je dosta važnosti vaspitanju djece, pa je savez pokrenuo dječji list, ali na žalost baš kod onih. koji su mjerodavni da pomognu tu akciju, nismo našli dovoljno odziva. Osjećajući veliki značaj samog cijonističkog pokreta omladina je zaključila, da svi omladinci, stari 18 godina, plaćaju šekel. Sva ta materijalna sredstva za omladinu su velika, i zato sam htio prilikom budžetske debate da skrenem pažnju, da savez koji polaže mnogo na omladinski rad, treba da doprinese da se omladinski rad oživi. Mjesne organizacije treba da prime u svoju dužnost, da pomognu svuda omladinski rad. Konačno predlažem, da se pri ustanovljenju saveznog prinosa za članove omladinskih udruženja odredi jedan manji prinos, nego što je ustanovljeno za ostale. Dr David A 1 k a 1 a y ističe da je beogradska organizacija radila ove godine mnogo intenzivnije i sabrala veći broj šekela. lako je Beograd za sad samo doznačio 15 dinara po osobi za Savez, razlog je u Ickalnim prilikama, pa- će Beograd u najkraće vrijeme namaknuti onu svotu, koju mu je Savez propisao, jer želi da Savez raspolaže sredstvima kako bi mogao što uspješnije djelovati. Mihajlo L e v i primjećuje, da je niska stavka za agitaci,ono putovanje, jer je predvidjeno samo 50.000 dinara Ovu stavku treba bez sumnje povisiti, ali i delegati mora da se obvežu da će u ovoj godini skupiti više doprinosa za Savez. Željama omladinaca moglo bi se udovoljiti na taj način, da im se iz stavke »Pomoć i subvencije« stavlja na raspolaganje jedan iznos. Budžet sastavljen je tako, da se boji da ćemo do godine doći u nepriliku, jer je predvidjeno 201.000 dinara kao primitak, dok je faktično unišlo samo 100.000 dinara. Trebalo bi stvoriti zaključak, da se povisi doprinos za Savez. Mjesne organizacije u tome pogledu vrlo labavo postupaju. Većina namaknula je samo minimum od 15 dinara. Buduće vodstvo treba strogo gledati na to, da broj delegata bude odredjen samo po broju prinosnika, a ne po ukupnoj svoti. Vodstvo treba da prije sprovedenja izbora dade u tom smislu striktne direktive mjesnim organizacijama, da ne bi došlo do prigovora u vcrifikacijonom odboru. (Odobravanje.) Blagajnik David S p i t z e r u svom odgovoru pozdravlja prijedlog g. Lockera i želi da se njegova inicijativa ostvari. Glede Sarajeva ističe da su imali prilike u mjesec dana provesti akciju i da udovolje svojoj dužnosti prema Savezu. Omladini išao je Savez ususret i podijelio omladinskom Savezu subvenciju, ali ne želi da se fiksira posebna stavka u tu svrhu, jer Savez može subvenciju dati samo onda, ako će imati dovoljnih sredstava. Podsjeća na zaključak, da ni jedan siromašan omladinac ne treba da plati savezni prinos. Zatim naglašuje. da su mjesne organizacije dužne iz svojih sredstava da namire svoje potrebe i da se sredstva za Savez moraju Savezu predaži. Sporazuman je s prijedlogom g. Mihajla Levija glede povišenja stavke za agitaciju, ali amo u tom slučaju, ako bi ta svota bila osigurana, jer inače nema nikakove vrijednosti da u budžet stavljamo višu stavku. Zatim daje razjašnjenje radi sastava budžeta na 16 mjeseci i ponovno naglašuje opravdanost svoga zahtjeva. Konačno ističe, da se i ovaj put u verifikacijonom odboru odredjivao broj delegata samo po broju prinosnika, a ne po visini iznosa. Hugo Adler izvješćuje u ime Keren Hajesodske komisije, da je komisija saiušala izvještaj upravitelja Keren Hajesoda i dobila potrebito razjašnjenje. Komisija pregledala je knjige i našla ih u potpunom redu pa predlaže da Savezno Vijeće izrazi upravitelju Keren Hajesoda, g. Šime Spitzeru hvalu za njegov trud. PALESTINSKI REFERAT. D r. Stein: Pozvaniji od mene, trebao je da podnese S. V.-u palestinski referat, pozvaniji od mene, koji sam samo tri nedjelje boravio u Palestini, dok on tamo živi već nekoliko godina i pozna u tančine zemlju i mene prilike. Kako su se medrntim pojavile neke tehničke poteškoće, bio sam ja, u zadnji čas,
prije moga odlaska ii Beograd, pozvan, da taj referat održim. Tako nisam mogao sakupiti sve potrebne podatke, ali svejedno sam mislio, da Vam pružim sliku današnjega života u Erec Jisraelu i svega onoga, što je u vezi sa izgradnjom Palestine. Medjutim kako je odmaklo vrijeme, ne ću moći da Vam onu sliku pružim, koju sam nakanio. Stoga ću se baviti samo s najvajnijun momentima. Ako hoćemo da znamo, kojim pulem ide razvoj naših nastojanja u Erec Jisraelu, treba da analiziramo dvije točke: prvo politički položaj cijonisličke organizacije, odnosno bolje rečeno jevrejskoga življa u Erec jisraelu i drugo, ekonomske prilike u zemlji. To su, mislim, najvažnije tačke, s kojih moramo polaziti, da vidimo kako i kojim pravcem i u koje doba može da se ostvari ono, što želimo da bude u Erec Jisraelu. Najprije ću da govorim o političkoj predposlavci. Vi znale iz novinskih izvještaja i iz izvještaja sa zadnjih kongresa svjetske cijonističke organizacije da medju pristalicama cijonizma i naročito medju Jevrejima Palestine postoji izvjesno nezadovoljstvo baš u tome, što drže da garancije, koje pruža Engleska kao mandatar nad Palestinom, nisu lakve da bi se naše želje glede Palestine mogle uspješno da ostvare. Istina, dobili smo od Saveza Naroda to, da Engleska preuzima mandal nad Palestinom, sa jasnom obavezom s njezine strane, da tamo omogući stvaranje jevrejske domaje, i nadali smo se, da će uslijed toga biti riješen cio kompleks pitanja palestinske kolonizacije bržim i povoljnijim tempom, lako rekuć od danas na sutra. Diskutovano je već i, odviše i jasno je svima, da to nije moglo da bude, jer nije bilo dovoljnih sredstava. I Engleska, tako se često tvrdi, ne samo da nam ne pruža nikakvu pomoć, nego čak spriječava u mnogočem naš rad. Palestina ima danas jedno šest stouna hiljada stanovnika. Većinom su to Arapi, a ima samo jedno sto" hiljada Jevreja. Jasene dajem iako zavesti vanjskim fasadama. Ali moram reći, da sam odmah kod dolaska u Erec Jisrael vidio ovo: da jevrejski jezik nije samo živi jezik naših mladih seoskih i gradskih naselja. nije samo jezik palestinskih Jevreja u kućama i u školama, pri poslu kolonista i na korzu u Tel-Avivu, nego da je to jedan oficijelni jezik zemlje. Iz toga se ne može mnogo zaključiti, ali to je svejedno jedno priznanje od Engleske, gdje smo mi tako maleni, da nas uzima već po vanjskom obilježju punovažnima. To ipak znači, da Engleska tu pokazuje svoju veliku volju i svoj interes za naš rad, kad se vidi svuda jevrejske napise i opise, kad se može služiti jevrejskim jezikom u govoru i pismu kod poštanskoga ureda, kod željezničke stanice i kod vladinih nadleštava. Ako pak gledamo sa izvjesnom objektivnošću, palestinsku politiku Engleske, moramo reći, da Engleska doduše ne pravi ovdje kao ni drugdje neku nametljivu politiku vanjskih uspjeha, ne pravi nešto sto mora cio svijet da vidi, ali da je ipak njezin rad udešen tako, da ona u svakome pogledu pruža što veće mogućnosti, a da time ne dolazi u jedan neugodan sukob sa interesima svoje ostale velike politike. J njezin položaj u tome nije baš lak. Cuo sam. da je Herbert Samuel nedavno kazao u jednom privatnom razgovoru: uja sam već 20 godina u upravnoj službi engleske vlade i nikada nisam bio u tako teškom položaju kao što sam ovdje. 1 taj položaj je u glavnome tako težak zbog temperamenta onih dviju naroda, kojima treba da ia upravljam«, t tako ; est. Ja ću vam to pokazati na jednom pn-
mjeru. Baš kod moga dolaska u Palestinu pronosile su se u tamošnjim novinama vijesti, da je engleska vlada u vezi s proglašenjem arapskoga kalifa maknula svoga političkoga predstavnika, koji je do onda kontrolirao autonomnu vladu Transjordanije i da za sada ne će postavili drugo lice na to mjesto. Taj su dogadjaj tretirale jevrejske novine palestinske sa silnim 'jednim temperamentom. Spočitavale su žestoko engleskoj vladi, kako može da napušta ovu zadnju poziciju što je imala ona i lime Jevreji u Transjordaniji. Još tcmperamentnije govorilo se o tome u privatnim krugovima i već se namjeravalo istupiti s lime pred zborove. Ali bilo je trezvenih elemenata, koji su mi kazivali; Mi koji smo tačno slijedili englesku politiku, ne možemo vjerovali, da je engleska vlada nakon dugih diplomatskih pregovora stvorila arapski kalifat, a da nije za to dobila jednu koncesiju, nego si je još više pokvarila svoj položaj. Ovo prividno povlačenje mora da znači jedan uspjeh; lako rade Englezi. 1 zbilja na dan moga odlaska iz Palestine čitao sam u engleskim novinama jednu posve kratku oficijoznu vijest, koja kaže; Za sada ne će bili postavljen novi eksponent engleske vlade u Transjordaniji, nego će nadzor nad politikom tamošnje autonomna vlade vršiti sam Herbert Samuel, To znaci, da će Transjordanijom upravljali palestinska vlada u Jerusolimu. Mislim, da sam ovim jednim primjerom osvjctlio palestinsku politiku Engleske. Politički položaj u Palestini je težak u glavnom zbog loga, što engleska vlada ne radi onako, kako bi mi htjeli, ali moramo priznali, da ona treba da ima. izvjesnih obzira. Ali ima još jedna druga politička strana i to je pitanje našega odnosa s Arapima. Vi znale, da )e ovo pitanje odnosa Jevreja prema Arapima od nekoliko godina veoma akluelno i treba da se riješi. Ako čitate u evropsKim novinama one senzacionalne vijesti, da je übijen koji. kolonista, da se dogodilo ovo ili ono, vjerujte (ja sam imao prilike da se uputim tačno u ovu stvar) vjerujte, da to u istini izgleda drugačije nego u tim novinama. Opet jedan primjer. Čitali ste, da je neki žurnalista iz Praga, kad je prenoćio pod šatorom, blizu Nablusa, orobljen i übijen. Rekao mi jedan moj prijatelj iz Bjelovara, kad je tu vijest čitao; Pa za to nije trebao putovati u Palestinu, to mu se moglo deseti i kraj Bjelovara. To nisu politički incidenti, već razbojništva, koja se dogadjaju i drugdje i češće. Ali razumije se da mogu imati i političkih posljedica, jer ljudi na istoku ne prelaze lako preko prolivene krvi. Većina tih dogadjaja ima po mom uvjerenju ovakav karakter. Istina je, dogadja se od vremena do vremena, da se desi koji krvavi čisto politički incident uslijed huškanja jedne male klike arapskih frankofilskih velikaša. Ali značajnije je odnos arapske mase, to jest arapskih zemljoradnika, prema Jevrejima. Jevrejske kolonije, koje već postoje 20 i više godina i gdje su zaposleni Arapi iz bližnjih sela i beduini, koji se za vrijeme rada nastane oko tih kolonija, znače za Arape jedan jak ekonomski izvor, i tamo je dakako jedno dosta tijesno prijateljstvo izmedju Jevreja i Arapa, pošto ima zdravu ekonomsku bazu. Ilustracije radi mogu da Vam kažem, da sam ja u pratnji dviju jevrejskih radnika smio da idem noćii u deset sati u jedan logor beduina krai tiedere. Htio sam vidjeti njihov život baš su imati veselice. Bili smo najljepše primljeni i kad su čuli da sam ja liječnik, ponudio mi je arapski policista čak svoje počasno mjesto Dobro smo se zabavljali (moji prija-
BROJ 28.-29
• Ž I D O V«
9