Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

K 2. novembra

Sred rata‘upravio je engleski ministar inostranih djela, Arlur Balfo.nr barunu Rothsehildu pismo, u kojemu izjavljuje, pripravnost engleske vlade' da svim silama želi podupirati osnutak židovske narodne domovine u Eree Jisraelu.' Prvi je to 'akt u našemu galutu, u kojem se nakon . našega rasula jedna velika sila obraća na židovski narod. 1 taj akt zadobio je ime Ralfourova deklaracija. Ime ArUjra Ballonra za uvijek je za nas vezano s deklaracijom od 2. novembra 1917, koju u svo• me zanosu nazvasmo svojom ■ magna cbarta . Ona ie tako poznata, toliko puta citirana, da je gotovo na izust znademo i da postoji bojazan, da bi mogla gubiti time na svojoj snazi. Ali za nas nije to samo državnički akt, već živa ideja, koja se u neprestanoj-borbi razvija. Balfcurova deklaracija bila je samo jedno obećanje, obećanje engleske vlado i englesko javnosti. Ovo je obećanje poIjiedno i obveza, jer smo znali od časa objelođanjenja ove deklaracije, da će sc ona iskupiti sa strane Velike Britanije. Mijenjale su se vlade u Engleskoj, bilo je mnogo i velikih zapreka ostvarenju, jer moćni protivnici cijor|stičke ideje nisu mirovali, ali mi smo se pouzdali u Englesku, vjerovali smo, da nikakova promjena ne će više moći spriječiti ostvarenje Balfdurove deklaracije. Sve što smo preživjeli u ovih sedam godina cd dana objelođanjenja, pc kazalo nam je, da vladu Velike Britanije, pored svih javnih i tajnih diplomatskih rovarenja, iskreno nastoji udovoljiti svojoj preuzetoj obvezi. Baliourova deklaracija početak je novoga perijoda u istoriji židovskoga naroda i cionističkog pokreta. Ona nam je otvorila vrata svih ministarstava velikih sila, zatim konferencije mira. San’ Rema i dovela konačno do potvrde Mandata po Ligi Naroda. Potvrdom Mandata dobili smo Je\vish Agency, međunarodno priznato zastupstvo židovskoga naroda i danas, sedam godina nakon objelođanjenja Balfourove deklaracijo, predsjednik svjetske cijonističke organizacije, dr. Weizmann. kao predsjednik .levvish Agency, predaje Ligi Naroda u Žene vi izvješće Jewish Agency-a e svome radu u Palestini. I sa zadovoljstvom mogao je izvjesiti, što je sve u ovih sedam godina mukotrpnog i napornog rada stvoreno u Palestini. Ako za čas zastanemo i usporedimo stanje Palestine od prije sedam godina s rezultatima, što su postignuti, onda ćemo tek viditi, koliki smo put prevalili, koliko smo ostvarili od velikih zadataka, koje nam stavlja djelo izgradnje narodne domovine

u Ercc .lisraclu. Treba samo da se sjetimo, da je svjetski rat uništio i ono malo, što je prije rata bilo stvoreno i da je valjalo iznova sve grabiti. I u razmjerno kratio vrijeme s minimumom sredstava mi smo izgradili noviji kolonija i gradskih četvrti, novih cesta ilputeva. Keren Kajemet kupio je i amcliofirao je zemljište i do sad pusti krajevi učinjeni su plodnima, isuši vale su se močvare i pošumljivalo se golo gorje. Osnovana su \ isoke i srednje škole, unapređena je trgovina i industrija, poboljšano je zdravstveno stanje u zemlji i uvećala se hmgfaci|’i i turistika. Mnogo’je učinjenof i dalo hi se mnogo više učiniti, da nije b|o zapreka, gdjekoje gonko razočaranje i poglavito nestašica materijalnih sredstava. Ali sve to nas ne smije i ne čc priječi ti [u daljnjem radu. Mi danas znamo, da sveptoji do nas i do naših naprezanja. Niiecjaii udarac ne može da je tako jak, te bi .od njega trajno klonuli, a teškoće, koje . .‘am se stavljaju na put k cilju, izazvati će samo u pojačanoj mjeri našu otpornu snagu i učvrstit će u nama volju da započeto djelo privedemo kraju. 1 zato proslava godišnjice Balfourove deklaracije ne može da bude tek sentimentalna istorijska reminescencija. Ona će vazda buditi u židovskome narodu svijest na najgolemije naprezanje u cilju njezina ostvarenja, bit će uvijek izvor 1 okrepe, da, kraj svih muka i nevolje ne klonemo, već da pojačanom snagom nastavljamo rad. dok ne izvršimo dužnost prema svome narodu i istorijskoj njegovoj domovini.

Novi kurs

Piše

Juda Altmann.

Pod ovim naslovom vodila se oštra diskusija između potpredsjednika amerikanske cijonističke organizacije i člana Akcijom« Odbora Abrahama Goldbcrga i židovske socijalističke partije Hitahdut, koja je značajna, koli zbog svog sadržaja, toli i zbog namjere u kojoj je vođena. Kroničar, koji bilježi sve faze našeg pokreta i naše kolonizacije, ovdje mora da zabilježi početak jedne nove perijode. Već za 12. kongresa u Karlsbadu istupila je ondašnja opozicija glavnim svojim predstavnicima Nehemia de Licme i Julius Simonorn energično protiv kolonizacijom« rada naše organizacije (Zionist Comissionj i zahtijevala druge metode, u prvome redu jaču koncentraciju eijonističkih sredstava za poljoprivrednu kolonizaciju i reorganizaciju iste na više privredne temelje. Onda je ova opozicija bila preslaba, Vveizinann protiv nje, a kongres previše zabavljen političkim pitanjima, a da bi se

došlo do konačnog ruešeaja ovog pitanja na jednu ili drugu stranu. Od onda do danas- prošlo je preko 3 godine i metode (kolonizacije ne samo da su ostale iste, već su u istome smjeru i izgrađene, a oni, koji ih provadajju t. j. organizacija pod današnjim jakim utjecajem cijonističke ljevico, židovskog radništva u i izvan Palestine izgleda, da ne će ni da pokuša uvesti nove metode, koje bi se iole udaljile od principa dosadašnjih: socijalizovanje rada i posjeda. Međutim iz dana u dan raste broj onih, koji, doduše potpuno složni s organizacijom, da su principi dosadašnjeg našeg kolonizatornog rada dobri i potrebni, traže da se taj rad proširi, da se postavi na bove temelje, da se pokraj namijenjenih principa postavi još jedan važan novi princip: privredno napredovanje kolonija i njihova samostalnost i ne o v isnost od o r g a n i za c i j o n i h sredstava, potpomaganje industrije i privatne inicijative i privlačenje privatnog kapitala k izgradnji Palestine. To su (kratko izrečeni zahtjevi nekadašnje opozicije, koja je velikim dijelom sada zastupana u Akeijonom Odboru i u velike utječe na predsjednika Wcizinaima. Ona danas više i nije opozicija, koju su zauzeli nova lica (Orunbaum, Usiškin i dr.), koji oponiraju jedino u političkom radu organizacije. Onu staru opoziciju mogli bi nazvati grupu koja zahtijeva novi kurs u kolonizaciji i ekonomskom životu organizacije. Glavni pobornik ove grupe danas je Abraham Golđberg. Nedavnoj sjednici Akcijonog Odbora on je predložio memorandum, u kojem je zahtijevao i obrazložio uvedenje. ovih novih principa i metoda. Na ovaj se memorandum oborila njemačka frakcija Hitahdnta braneći stajalište radništva, koje sc protivi svakom komercijalnom utjecaju i naglašivajuči opasnost, da će se ovim novim kurzom prenijeti u Palestinu galut i sve njegove zle strane socijalnog života. U dva puta odgovara na to A. Goldberg veoma lijepim, otmenim i nada sve logičkim razlaganjem. »Postavlja u opreku dvije metode izgradnje. Prva je, koja misli, da se treba biti na oprezu kod ljudskog materijala, koji puštamo u Palestinu, dakle naglašava k v a I i t e t useljenika s razloga, jer hoće, da Palestina već a priori bude građena najljepše i najbolje. Ova metoda kroči napred korak po korak i postavila je dogmu, da o jednoj imigraciji masa ne može biti govora. Druga metoda protivno tome naglašava potrebu majoriteta Židova u zemlji. Prema tome treba što prije uvesti u zemlju bar pola milijuna Židova, pa će

GOD. Vili.

UPRAVA ! RjWdNTSTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

POSIARINA PLAĆENA L GOTO\ OM.

ZAGRPB 31. oktobra 1924 ~ 3. hešvana 5685.

IZLAZI SVAhOO PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD ICO D. POLUGOL). 50 D. £ETVRTGOD. 26 D. POJEDINI BROJ 2 D.

BROJ 46.