Židov
ili koji drugi jevrejski časopis. A možda će nas ovo čitanje jevrejskih djela ponukati, da vršimo velik dio židovskih obreda ne iz pieteta prema nećemo mrtvome, nego upravo zbog toga, što smo osje • tili život i životnu vrijednost tih forma, koje vežu prošlost sa sadašnjosću i jedine raštrkane dijelove naroda u čvrstu, nerazđruživu cjelinu. 2. Prvi je put dakako do te hebraizacije života učenje jevrejskoga jezika. Čini se, da je zahtjev toga učenja toliko jasan, toliko teoretski protumačen i prihvaćen, te sad treba samo pokazati put izvedbe, kako da naučimo jezik. Ali to se samo čini! Nebrojeni uzaludni pokušaji, koji su gotovo svagda svršili s potpunim neuspjehom. traže, da se pozabavimo i ovim pitanjem: na čemu se temelji naš zahtjev hebraizacije i zašto nije dosad nikako uspio? Ima dvifc stvari, u kojima se pokazuje cionizam. Jedno je: spremnost, da se izvrši kakav .čn, da se jeđamput učini štogod za cijonističku ideju. To je gotovost za neko vladanje u nekom momentu. Posve je nešta drugo: pripravnost, da se promijeni čitav život, da svaki čin bude diktiran od cionističke ideje. To je gotovost za stalno, cijonističko držanje u čitavom životu. U nas se na žalost još nije došlo do te druge točke. U nas je vrhunac cijonističkoga i moralnoga cijcnističkoga uspjeha u tome, da netko »žrtvuje« koju sumu za cijonističku ideju. 1 prema tome uspjehu iščezava sav tihi duševni rad, ne čine se znatnim predavanja i vlastito čitanje, pa i sam jevrejski jezik nije onda tako bitan. Jer nema sumnje: u jedan čas može da čovjek nosi samo jedne breme, a drugome čovjeku može da nametne jedva i to jedno. Da, nema sumnje: nitko nije dosad mogao postići harmoniju izmedju n,abav(janja novaca i hebraizacije života u isti čas. Jer nije lako ni jedno ni drugo. Za hebraizacrju treba čvrste volje i proćućene svijesti, da bez nje nema smisla čitav cijonrzam. Onda će se uvijek naći put. Onda će biti dovoljna za oočetak i knjiga Moseša Ratha. inače dosta loša, jer je skupila mnogo barbari zama. koji se protive duhu Jevrejskoga jezika, i dosta nepeđagoški sastavljena, pa zbog toga dosadna i neprivlačiva. Onda će svatko bilo u ikurzevima s pravim učiteljem ili s nekim, koji već znade nešta jevrejski, bilo samouk prijeći kojih 40 —70 lekcija Rathove knjige, da uzme onda u ruke »Dikduk maasi« (Praktična gramatika) i Fihmanov hrestomatski udžbenik »Lašoii vaseter« (Jezik i knjiga), a uz njih već onda i bibliju, koja svojim divnim sadržajem i još divnijim stilom sladi muku učenja i svedjer iznova mami na čitanje. Dabome treba za oto čvrste, čvrste volje. I dakako: sav bi taj rad bio znatno lakši, kad bi bilo vrsnih učitelja. Jer samouka ima tnedju nama vrlo malo, a i »duh vremena«, koji se muči, da svaikome što većma olakša sticanje znanja, ne pogoduje tome sistemu. Ali tu onda dolazi pitanje novaca. Imamo dosad četiri Saveza (Savez Jevrejskih Vjeroispovjednih Općina, Savez Cijonista, Savez Jevrejskih Ženskih Udruženja i Savez Židovskih Omladinskih Udruženja), kojih bi
svaki inorao raditi i o hebraizaciji. No do sada još ne vidjesmo mnogo uspjeha. Premalo cirkulira krv iz podružnica u maticu i iz središnjice na periferiju. Premalo ti Savezi oživljavaju život i rad našega židovstva. Previše se zadovoljavaju organizacijonim radom; premalo davanjem poticajeva, gdje ih treba, i novca, gdje ga treba. i Predlagalo se već Često, da se stvori Keren-Tarbut, kulturni fond, koji bi imao zadatak, da smješta učitelje tamo, gdje ih treba, da šalje jevrejske knjige u mjesta, gdje ih nema, a ima ljudi, koji bi ih čitali. Jer ne smijemo zaboraviti, da je to iluzorna hebraizacija i uzaludno učenje, ako nema već i za početnike, čim su svladali prva počela jezika, zgodnih, to jest lakih i lijepih knjiga, da ih čitaju. Još više su te knjige potrebne naprednijima, da ne zapuste učenje i ne zaborave i ono, što su naučili. • Možda današnji momenat nije zgodan za stvaranje novoga fonda. Možda i ako je hebraizacija prijeko potrebna. Ali onda treba da one organizacije, koje već jesu. i koje imadu u svome programu i (kulturno djelovanje, porade o vršenju svoga programa, da dadu mogućnost učenja smještanjem učitelja i n aha vijanjem jevrejskih biblioteka. Ali te organizacije mogu samo da omoguće i olakšaju učenje. Ono samo ostaje ipak bremenom i dužnošću, u svakom slučaju, s tim olakšicama ili bez njih. Ostaje dužnošću onih. koji osjećaju, da će im bez njega cijonistička ispovijest ostati bez vrijednosti i bez smisla, jer će kroz cijeli život nositi u sebi problem, po čemu su i zašto su djonist} ili pače. po čemu su Židovi, jer će se kroz čitav život mučiti, da se riješe nesklada izmeđju zahtjeva i zbile. izmedju židovskoga htijenja i nežidovskoga, tudjinskoga življenja. Kroz sav će ih život mučiti ovo tragično dvostvo, ne budu li hebraizacijom stekli stalan pol, da se oko njega kreće jednovit i cjelovit njihov život, istrgnut iz okolnoga svijeta i svezan sa židovstvom čvrstim sponama jezika i kulture. Cvi.
Cijonistički pokret u Rusiji
Već nekoliko puta izvijestili smo o načinu, kako se u sovjetskoj Rusiji guši cijonistički pokret. Sovjetu uz bok stojeća organizacija židovskih boljševika, takozvana vlevsekcija« sama je najgorljiviji protivnik svakog naglašavanja židovskog nacionalizma, hebrejske kulture i židovske Palestine, .loš u sentembru uapšeno te u Rusiji 3000 cijonista, većinom članova cijonističko-socijalističke stranke, (lijevi Ceire Cijon). koja je danas jedino jače uporište cijonizrna u Rusiji. Pošto je od ovih 3000 uapšenih 2400 pušteno na slobodu, zaduih .te dana uslijedilo ponovno uapšehje cionističkih masa.. Razlog ovog uapšenja je letak, koji je prigodom jedne nacijonalne konferencije u Ukrajini raširila cijonistićko- socijalistička stranka. Letak donašamo niže u izvadku; Židovskim radnicima, seljacima, zanatlijama i radničkoj inteligenciji! Doskora sastat će se u Ukrajini konferencija narodnih manjina. Tek u 7. godini revolucije priznao je Sovjet pravo na rodinih manjina da saradjuje na izgradnji rada
u zemlji, za koje se pravo naša stranka uvijek borila. Ova konferencija treba da med ju ostalim donese i riješenje bolnog pitanja života židovskog radništva. No koci vladajućeg terora, gdje nema slobodne socijalističke javnosti, naravno da ova konferencija ne će dati ono, što bi trebala. No ako Vi, svi Židovi koji rad Ste, podignete Vaš glas o bijedi u kojoj živite, bit će ova konferencija korisna. Zar treba, drugovi, tek naročito upozoriti na naše rane? Pa cijeli nam je život jedna velika rana! , ..„„j Židovski radni stalež ekonomski je uništen. Židovski radnici i namještenici bacaju se kod ukrajinizacije i bijelo-rusifikacije prvi na ulicu. Židovski obrtnici i zanatlije guše se pod velikim porezima i nemaju mogućnosti, da se organizuju. Kod podjele zemljišta oni bivaju skraćivani i trpe cd antisemitizma organa, koji dijele zemlju. Za deklasirane elemente kao malotrgovci i posrednici, koji su uvedboni kooperativa i državne trgovine uništeni i ostali bez kruha, nema puta, da predju produktivnome radu. I židovska radna inteligencija trpi od pomanjkanja rada i propadanja židovskog kulturnog života. Židovski radni stalež duševno je uništen. Broj židovskih škola je minimalan i one jedva nekako životare. Jevsekcija uništila je židovske kulturne institucije, a da na mjesto njih nije mogla, da stvori nove. Nema židovske literature, židovska djeca ne znaju tko je Bialik i Perec, nema židovskih knjiga, novina osim službenog i lažnog »Emes« i »Komunistička Zastava«. Jiddiš je za Jevsekciju samo sredstvo za bržu asimilaciju. Prognan je hebrejski jezik. Barbarsko proganjanje ovog jezika sa strane Jevsekcije kompromitira Sovjet u očima čitavog svijeta. Židovski radni stalež je politički uništen. Sovjet dao je radnom staležu teritorijalnih naroda mogućnost, da govori e svojim naročitim potrebama,, da izgrade svoj život. Pa i najmanji narodi, Oirianci i Cubaši imaju svoju autonomiju, svoje narodne organe i zastupani su u vijeću narodnosti. A miljunima Židova oduzeta su sva politička prava manjine. Jevsekcija komunističke stranke, jedna mala grupa karijerista i renegata, koje nije nitko izabrao guši svaku inicijativu organizacije židovskog radnog staleža i pogoršava tako njegov strašno teški položaj. Židovski radnici! Pitajte na konferenciji gospodu od Jevsekcije, što su učinili, da stanu na put eksploataciji židovskog radnika? Šta su učinili za židovskog obrtnika i zanatliju? Šta su učinili, da se deklasirane mase židovske privedu produktivnome radu? Šta su učinili za školstvo, za profesijonalno i tehničko obrazovanje. za znanost i umjetnost itd. itđ. U 7 godina njihovog vladanja pridonijela je Jevsekcija mnogo uništenju Židova, a da nije ništa stvorila. Bacite im to u lice, otkrijte pred cijelim ruskim i židovskim društvom truloću i lijenost ovih ljudi. Zatražite nacijonalnu radnu autonomiju, židovska radna vijeća, koja će biti slobodno birana. Zatražite osnivanje emigracijonih institucija i sekcija u profesijskim društvima itd. Tražite škole i protestirajte protiv sredovječnog proganjlanja hebrejsikog jezika.
2
»ŽIDOV*
BPOJ 47.