Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

O stvaranju javnog mišljenja

Nema ljudske skupine, u kojoj ne bi nastojalo ma kakvo javno mišljenje. Na svaki događaj, pa bio on u samoj skupini ili izvan nje, (dakako onda, kad taj događaj tangira zajednicu), odgovara skupina onime, što se zove njemački »offentliche Meinung«, apo tome hrvatski »javno mnijenje«. Prema tome su za stvaranje javnoga mišljenja potrebna dva uvjeta; događaj, koji tangira zajednicu, i mogućnost, da se stvori zajednički sud o događaju. To nastajanje javnoga mišljenja biva i prema općenim zakonima psihologije i- prema karakteru pojedine skupine. A što je zapravo to javno mišljenje? Ono nije babsko i malograđsko ogovaranje i klevetanje, nego je organ društva ili društvene skupine, kojim se izriče sud o svemu i svačemu, i to onaj sud, koji se rađa u masi, u majoritetu, u većoj česti društva ili pojedine skupine. I budući, da je javno mišljenje odraz mase, odraz većine društva, to vidimo, da se javnomu mišljenju najvećma i najpredanije pokoravaju ljudi iz mase, koji i sami čine onu većinu. I ako se pojedinci izdižu nad javno mišljenje prezirući majoritet i masu, ipak je to javno mišljlenje pozitivan faktor u očuvanju društva i pojedinih zajednica. »Javno mišljenje« kažnjava svaku povredu zakona i morala, ali gdjekad ono upravo potiče na uzbunu protiv zakona i dotadašnjega morala proglasujući novo pravo i novu pravdu. Po tome javno mišljenje nije svagda pasivno. Ono se često ne zadovoljava time, da teoretski osudi koji čin, nego to javno mišljenje potiče skupinu ili njene vođe, da ustanu i aktivno protiv čega ili za štogod. Njegova se moć pokazuje u svima životnim područjima, gdje ima kakvoga dodira s društvom, njegov se utjecaj vidi jedamput u stvaranju i čuvanju, drugiput u poništavanju zakona ili moralnih zasada, u hvali ili u kuđenju kojega čina i t. d. Ono utječe napose u onim područjima, koja nijesu određena pravnim zakonima: u pitanjima etike i u pitanjima mode, u odnošaju pojedinca i skupine i t. d. Prema tome je ono osobito važno za one zajednice, koje nemaju državne organizacije sa zakonskim pravima i egzekutivnom moći. Takove zajednice i nemaju u svojoj službi ništa osim svoga javnoga mišljenja, koje im je jedini oslon i uporište za vršenje društvenih potreba. U takvim skupinama treba sveđ iznova jačati javno mišljenje, jer samo njegova moć garantira unapređivanje zajedničkih interesa. Takve zajednice mora da zaista izvode ono, što se

u crkvi zove »Innenmission«, propagandu u vlastitim redovima, agitaciju među pristašama, koji se ne predaju potpuno njenim zahtjevima. Odatle izvire ona važnost štampe i novinstva, toga modernoga i najznatnijega faktora pri stvaranju javnoga mišljenja, za sve takve zajednice. Odatle izvire važnost propagandnih i odgojnih govora, koji doduše osvajaju i nove pristaše, ali im je mnogo važniji zadatak, da uvijek iznova predoče starim pristašama sve argumente, pa da time učvrste njihovu vezanost sa zajednicom (uz političke govore klasičan su primjer vjersike propovijedi). A odatle izvire i potreba javne diskusije bilo pismene bilo usmene, jer takva diskusija bistri pojmove, stvara zajedničko to jest javno mišljenje i uza to daje mogućnost, da ono mišljenje ne bude jednostrano i u korist malenoga dijela, nego da bude zdravo, korisno za čitavu skupinu. Jer nije dosta, da bude ma kakvo javno mišljenje, nego ono mora da je zdravo i pozitivno. 2bog toga ima da na nj utječu oni, koji taj utjecaj ne vrše zbog kaikvih svojih probitaka, nego zbog ljubavi prema zajednici i zbog njena boljitka. Ona je zajednica na visokom stupnju, koja imade zdrav instinkt za stvaranje javnoga mišljenja, koja ide za onima, što je vode k dobru. Što je javno mišljenje zdravije, što je većma i najjednostavniji član ' zajednice sposoban, da odgovorno učestvuje u stvaranju javnoga mišljenja i da slobodno prosuđuje o svakome činu, to je zajednica razvijenija i naprednija. A svagda treba da najbolji utječu prema najboljim sposobnostima na javno mišljenje. To je njihovo pravo i njihova dužnost. Onda će javno mišljenje bit plodno i puno zdrave, pozitivne kritike: ono ne će presizati u ona područja, koja ne spadaju njegovoj kompetenciji, ali će zato u onim stvarima, koje su podređene kontroli zajednice, biti oštar i pravedan sudija, da time svagda promiče interes skupine. i * Pogledamo 11 s ovoga gledišta cijonističko javno mišljenje, ne ćemo nikako moći da budemo zadovoljni. Cijonistička organizacija pripada onim skupinama, koje nemaju zakonskih prava i egzekutivne moći. I njeni pripadnici nijesu nagnati, da bezuvjetno vrše odredbe cijbnističkoga vodstva ili pojedinih cionističkih vodstava. Prema tome nema organizacija nikakve druge moći osim one, koja joj je dana savješću njenih članova ili cionističkim javnim mišljenjem. A toga do danas nema. Nema ni u svjetskoj organizaciji, a još manje u jugoslavenskoj onoga zajedničkoga mišljenja o različitim zgodama ili

makar samo onoga zajedničkoga mišljenja o različitim pitanjima, koje omogućuje jednovitost akcije i uspjeh rada. Dabome tu nije u pitanju ideologijska strana cijonizma, cijonistička teoretska fundacija. Ta je stvar potpuno prepuštena pojedincu koji ima da sam sa sobom obračuna. U pitanju su neke druge stvari, koje tangiraju cijonističku organizaciju, pa su zbog toga predmetom javnoga mišljenja. Primjerice ima javno mišljenje da prosuđuje, je li koji cijonista udovoljio cijonističkoj dužnosti, kako joj je udovoljio, onda o tome, je li ispravan stav pojjledinih ljudi i skupina prema različnim problemima izgradnje i galuti, a napose, je li način diskusije o svima pitanjima onakav, .kakav bi u cijonista morao da bude. Treba da se stvori to cijonističko javno mišljenje, jer samo ono garantira, da će se izvršiti, cijonistički zahtjevi, i da će se izvršiti onako, kako dolikuje nosiocima obnovne ideje. To stvaranje javnoga mišljenja ide uporedo s odgojnim radom, kojemu je svrha, da iz cijonista stvori ci jon i s t i č k e građane, to jest faktične pripadnike židovskoga naroda, koji reprezentira cijonistička organizacija. To vrijedi napose za mlađe cijoniste i za cionističku omladinu, kojima treba ucijepiti tu građansku svijest i cijonistički ponos, da ih se odvrati od različnih drugih zajednica, narodnih, političkih i bogznakakvih skupina, u kojima se troši njihova energija, toliko potrebna obnovnomu djelu. Cijonistička organizacija mora da za njih bude njihov prirodni organizam, koji je slika židovske domaje, pa joj se stoga imadu bezuvjetno pokoravati, kao da i ona imade zakonska prava i egzekutivnu moć. Cijonistička organizacija ima da im bude dom i domaja: tu je mjesto, gdje će se razvijati i ispoljivafj njihove gradjanske vrline, gdjle će dobivati politički pogled i sticati političke sudove, ondje će učestvovati u svima javnim poslovima i puni samozataje služiti zajednici. priznati, da je u tom pogledu do sada malo učinjeno. Nema u najveće česti cijonista one »građanske svijesti«, koja bi ih gonila iz »tuđe službe«, da rade u svojoj zajednici. A uza to nemaju dovoljno političkoga školovanja i razumijevanja narodnih potreba i zahtjeva, a da bi mogli učestvovati odgovorno u cionističkim javnim poslovima, pa stoga sav teret leži na leđima nekolicine ljudi. A sve dotle, dok im ne dostaje pravoga razumijevanja političkih, gospodarskih i kulturnih potreba i dok ne učestvuju u cionističkom radu, sve dotle dakako nijesu ukorjenjeni u cionističkoj organizaciji i

uOD Vili.

FOSIARINA PLAĆENA U GOTOVOM.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZAGREB 12. decembra 1924 - 15. klslcva 5685,

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 100 D. POLUGOD. 50 D. ČETVRTGOD. 26 D. POJEDINI BROJ 2D.

BROJ 52