Židov
ne mogu da odbace sve veze, koje ih vežu o galutsku okolinu, pa da se potpuno pređadu ideji obnove svojega naroda. Sve je to prema tome svezano; jedno je posljedica drugoga. A bezuvjetno je potrebno, da se stvori ono javno mišljenje, kao organ cionističkoga pokreta, koji će u svakoj prilici biti kritik i sudija različitih djela i nedjela; potrebno je dalje, da se vrši taj odgojni rad, koji će stvarati cijonističke građane. Stoga je dužnost vođa da omoguće demokratizaciju poslovanja odgojom širih vrsta cijonista, da ih politički iškoluju i spreme za javni rad. To znači, da uz općenito političko školovanje, kakvo posjeduje u naprednim državama zapadne demokracije svaki građanin, treba napose oštriti pogled za razumijevanje naših specijalnih zadataka i momentanih potreba. Treba uvijek iznova tretirati pitanjle »Palestina i galut«, treba bistriti mišljenja o principima, prema kojima treba izgraditi Palestinu i t. d. U tu svrhu treba dabome dati svakomu cijonisti mogućnost, da se sam informira o tim pitanjima, treba mu dati objektivan materijal o izgradnji, treba izdati različne udžbenike, koji će poslužiti u tome smislu. Uz sticanje novca i pristaša, uz odgoju židovskim vrednotama ne smijemo zaboraviti građansko-političku odgoju. Dok je novac potreban za materijalnu izgradnju Palestine, dok židovske vrednote ima da udahnu zajednici i pojedincu židovsku dušu dotle samo ta odgoja može da stvori zdravu zajednicu, jer rađa građansko-političke vrline, dosad u nas posve zakržljale, a bezuvjetno potrebne za obnovu židovske narodne zajednice.
Cvl Rothmiiner.
Grad koji pjeva
Piše đr.
VVolfgang Wclsl.
Tumaram Tel Avivom i tražim riječ, Jcojom bi se mogao karakterizovati ovaj čudnovati grad; karakter ovoga grada, čije trokatnice i četverokatnice stoje uz šatorske logore, čija elegantna četvrt vila graniči na skupove baraka i koliba sagrađenih od sanduka koji su pokriveni limom petroleumskih kutija; karakter grada sa prekrasnim betonskim ulicama koje se završavaju negdje u pjeskovitoj pustinji, sa električnim lučnim svjetiljkama po ulicama, što bacaju svoje jako svjietlo na slikovite karavane deva, koje prolaze, grad u kojem ima samo hebrejskih natpisa, ploča i policijskih naredbi, a u ikojem se govore svi jezici svijeta . . . Tražim ime za ovaj najčudnovatiji grad Orijenta. ♦ Stanem pred jednom pločom za oglasi van je i čitam najnovije naređenje »irije« magistrata:
>Budući ... do u kasnu noć grupe prolaze građom pjevajući .... potsjećamo na naređenje policije, da Je pjevanje po ulicama poslije 11 sati zabranjeno. Preslupci .... zatvor . . . . i t. d. Mislim, posve normalno naređenje. No do mene stoji jedan stari Židov sa bradom i zaliscima, koji ne misli tako. Klimajući glavom čita plakat i u ružnom jiddisch obraća se meni: »Herr der Welt, wu hat man geheert, Jiiden sollen a soi viel singen, dass man darf sei verbieten? (darf = mora). Sagt allem, wos hat a Jiid zu singen?« Kao odgovor ulicom nadođe jedno pola stotine djece iz škole: korakom stupajući, pjevajući veselo. Na drugoj strani, zauzimajući cijelu širinu kolnoga puta idu ulicom radnici, mladići i djevojke k moru i pjevaju. Dnevni je rad dovršen. Znam kako ću nazvati ovaj grad: grad koji pjeva.
Upravo se svetkuje konac sukota, simhat tora. Veliki još ne pokriveni hram grada prenapunjen je; možda 4000 ljudi guraju se u uske klupe. A pred kapijom hrama stoji nekoliko stotina, a u sredini kor, koji u četiri glasa pjeva nabožne pjesme. Radnici, naravno socijalisti, nerellgijozni, kako samo židovski socijalisti mogu da budu pjevaju psalme. Idem dalje do radničke kuhinje. Na širokom prostoru pred kuhinjom pjeva također nekakovo ambulantno pjevačko društvo, no bez publike, jer se pokraj toga pleše hora! E 1 jivne hagalil, E 1 jivne hagalil, E 1 jivne hagalil . . . Bog će izgraditi Galileju! Onaj komad Palestine, gdje je proliveno najviše radničke krvi, koji je najviše prirasao srcu radnika. Monotono, ali fanatično pjevaju ovu strofu. Dvadeset do trideset muževa drže se rukama pleća 1 u bijesnome tempu vrte se u praznome prostom. Jedan, dvojica iznemogli teturajući ispadaju iz kola- če-
Intenziviranje i decentralizacija cijonističke izvanje politike
Piše senator dr.
Mihael Ringel
(sada Rapallo). Cujt« moj savjet i zaboravite bar na dvjje godine politiku; poslije dvije godine opet ćemo govoriti o njoj. Naši će se poliftićkl uspjesi postići u vinogradima i kolonijama Nahalala i Petah Tikve. Iz govora jxrof. Weizmannau Jeru solimo (septembar 1924). Godine 1922. cijonjzam je i formalno ušao u mehanizam intemacijonalne politike. Redovito godišnje izvještavanje palestinske vlade mandatarnoj (komisiji Saveza Naroda je vidljivi i formalni znak novog činjeničnog stanja. Nesumnjivo je, da uspjeh cijouizma ovisi u prvom redu o pritjecaju židovskog kapitala i intenziviranja židovskog produktivnog radia u Palestini. Kraj toga je važan faktor uspostava dobrog odnošaja i sporazuma sa Arapima ili bar jednog modus vivendi. No ne smije se kod toga zaboraviti još jedan važan faktor, a to je dobrohotnost država. Ne samo Engleske, već svih ostalih sila, koje dolaze u obzir, kršćanskih, kao i neikršćanskih. Od San Rema i potvrde mandata cijonistička organizacija ne može da izdaje nijedan politički uspjeh. PrUe bi se moglo konstatovati stalno nazadovanje i povlačenje pred žilavim i neprestanim napadajima naših protivnika. Ujedno smo vidjeli, da Balfourova formula može da bude tako elastična, da je u god. 1921. —1922. mandatarna vlada iz nje interpretirala gotovo posve obustavljenje imigracije, isto tako kao projekat jedne Arab-Agency i druga ograničenja. Priznajmo, da naše političko vodstvo čini sve što je moguće, da u teškim časovima ukloni opasnosti, priznajmo historijske zasluge VVeizmanna, koji sam nadomješta nekoliko cijonističkih armijh.
No neoboriva ie činjenica, da je na području cijonističkc izvanje politike izvan Palestine nastalo znatno oslabIjenje naših pozicija. Poslije plime dolazi osjeka i s njom pijesak u ovo podriučje. Samo kratko hoću, da upozorim na izvanje razloge: arapska propaganda, utjecaj Rima, porast antisemitizma na Zapadu, kolonijalni Ijubomor Francuske i Italije prema Englezima, proarapska struja kod jednog dijela engleskih konzervativaca itd. No ima i pogriješaka u organizaciji, to su naši propuštaji, naše pogriješke. Naše velike uspjehe u godinama rata do San Rema imamo dijelom da zahvalimo mudrom izrabljivanju »ratne konjunkture« po našem vodstvu te još u većoj mjeri filocijbnističkom štimungu. koji smo stvorili u demokracijama vodećih država entente. Svijesno ili nesvijesno, mi slijedimo primjer novogrčkog pokreta početkom devetnajstog vijeka. Kao i oni, mi smo upoznali javno mnijenje Evrope s našim starim i novim nečuvenim patnjama i dokazali smo neodrživost ovog stanja, opasnost koja prijeti Židovima, no time i narodima, medju kojima žive. Grci su potsjetili, što su sve stari Heleni dali kulturi i time izazvali oduševljenje baš u najplemenitijih vodećih -duhova, u pjesnika Byrona i Poe-a i drugih filozofa. Muževima duha i srca slijedila je tek kasnije hladna diplomacija: i nastade grčko kraljevstvo. Dignuto je sedlo, no jašenjc bilo je stvar jahača. Za nas pako je Herzl držao je to neophodno nužnim dobrohotnost »kršćanskih velesila« trajna potreba, koja nije prestala potvrdom mandata po Savezu Naroda. Onda, godine 1922. pripovijedao nam je Weizmann u jednom velikom govoru o anticijonističkom frontu, koji seže »od Rima do Brazil! je« i koji je uzdrmao naše dosadašnje uspjehe. , j Pitajmo sada: zar se smanjio broj naših protivnika od god. 1922.? Je li manji njihov upliv i slabije njihovo rovarenje? Niko ne može da to ustvrdi. Sa Vatikana
2
»ŽIDOV«
BROJ 52.
UPOZORENJE Stigla su dva nova palestinska filma. Snimke posve a ove Umoljavamo sve povjerenike, da odmah jave, hoće li kada trebati jedan od filmova. Uprava KEREN KAJEMETA.