Židov

noma uočujemo; ali iskustva, koja smo stekli u našim palestinskim školama, dokazala su nam već, da se ove teškoće mogu da svladaju. Sve su to detaljna pitanja, koja su veoma pažljivo istražena i kojima ćemo se zabaviti u prikladnije vrijeme. Govorio sam o židovskom universitetu, kojeg će jezik biti hebrejski, posvema onako kao što se na Sorbonjnd upotrebljava francuski a u Oxfordu engleski jezik. I ako je hebrejski universitet u prirodi namijenjen Židovima, on će ipak srdačno pozdraviti svakog slušača kojegod j arodnosti i kojegod on vjere bio. »Jer moju će kuću zvati kućom molitve za sve narode*. Pitanje fakulteta, kojima treba da započne naše sveučilište odredjeno je donekle praktičnim razmišljanjem i tretiranjem. Počeci našega universiteta već postoje. Imademo u Jerusolimu početke Pasteurovog instituta i jedinog židovskog zdravstvenog ureda, koji su već dali vrijednih doprinosa bakteriologiji i higijeni. U Hajfi postoji tehnika, a u Atlitu postoje počeci poljoprivredna pokusne stanice. Stvar je znanstvenih metoda, što se nadamo, da će se potpunoma obraditi ova lijepa i plodna , ali sada toliko neproduktivna zemlja. Ovdje će kemija i ba-kteriologija, geologija i klimatologija morati svom snagom saradjivati tako, da će jasna biti važnost ovoga sveučilišta za izgradnju naše narodne domaje. Sve nas to sjeća one činjenice, koju hoće da zaborave nakon četiri godine rata s njegovim lošim primjenama znanstvenih metoda, da znanost moramo smatrati lijekom mnogih rana i kao spas ođ mnogih zala. Uz znanstvena istraživanja zauzet će odlično mjesto i humanistička naobrazba. Dnevni židovski nauk, nagomilane, polusakrivene vrednote naše stare filozofije, religiozne i juriđ'čke literature treba da se iznesu na svijetlo i slobode praha mnogih stoljeća. One će se utkati u nov život što se stao da budi u ovoj zemlji, ovako će biti povezana prošlost naša sa sadašnjošću. Smijem li, prije nego što završim, upozoriti na veoma važan momenal? Ovo sveučilište mora pored težnje za najvišim znanstvenim nivoom bili pristupačno svim slojevima pučanstva. Židovskom obrtniku i zemljoradniku mora biti dano, da u svojim slobodnim satovima može negdje proširiti i usavršavati svoju naobrazbu. Vrata naših biblioteka, čitaonica i laboratorija moraju biti otvorena svima. Ovako će univerza moći blagotvorno utjecati na cjelinu naroda. Temelj biblioteke već postoji a dijelovi njeni, šio se još nalaze u Rusiji i drugdje bit će ovdje nadasve vrijedan prirast. Osnutak sveučilišne knjižnice imao bi da se prevede u prvo vrijeme iza svršetka rata. Raznoliki su pripravni radovi, koji se imađu da provedu. Mnogošta se već radja i razvija mnogošta, kao i ova zgrada, o kojoj se ovdje radi, mora da se odgodi, dok nastanu sretnija vremena mira. Ali od danas je hebrejski universitet stvarna činjenica. Naše sveučilište, sagradjeno židovskim naučnim radom i židovskom stvaralačkom snagom, razvit će se u integralni sastavni dio našeg narodnog organizma, koji se sada gradi. Bit će u njega centripetalna snaga, koja će privući najplemenitije dijelove židovstva središte, što ujedinjuje naše raštrkane nacionalne česti. Duhovno oplodjenje i duhovni poticaj izlazit će odavle i probudit će usnule snage u našim rasijanim općina-

ma. Ovdje će naći svoju domaju duša Izraelova, što toliko dugo luta; njena se snaga ne će lomit u neprestamtom i uzaludnom lutanju. Izrael će kcnaćno da živi u miru sa sobom i ostalim svijetom. Ima talmudska legenda, što priča o židovskoj duši, kojoj ukradoše tijelo pa lebdi izmeđju neba i zemlje. Ovaka je danas naša duša; sjutra će se smiriti u ovom našem utočištu. U to mi vjerujemo!

BALFOUROVA PORUKA PRIGODOM POLAGANJA KAMENA TEMELJCA. Izvolite primiti moje srdačne želje za budućnost hebrejskog sveučilišta na Skopusu. Vršila svoju svrhu tečajem godina sve jačim uspjehom. Najtoplije čestitke isporučujem svima, što su toliko neumorno radili za osnutak toga učilišta, kojim će se umnožiti napredne snage svega svijeta. TEKST SVITKA OD PERGAMENE, ŠTO JE 24, JULA 1918. STAVLJEN ISPOD PRVOG KAMENA TEMELJCA. Blagoslovljen da si Ti, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, što si nam dao, da doživimo ovaj čas. Srijeda, petnaesti dan petoga mjeseca, mjeseca Menahema-Aba, u godini pet hiljada šest stotina sedamdeset i osmoj od stvorenja svijeta, hiljadu osam stotina četrdeset i devetoj cd razorenja našega drugoga hrama, dvadest i prvoj od prvoga cijonističkog kongresa, koji je sazvao doktor Benjamin Zeev bon Jakob Herzl, u godini prvoj od deklaracije Britanske vlade, koju je objavio Arthur James Balfour, koja židovskom narodu obećaje nacijonalnu domaju u zemlji Izraelovoj dan, kojega je postavljen prvi kamen zgrade, koja ima da bude prvo hebrejsko sveučilište. To se posvjedočuje potpisima našim. Pored dr. Weizmanma potpisali su ovu ispravu sefardski nadrabin Nisim Eliasehar, aškenaski nadrabin Serah Epstcin, Muftija cd Jerusolima, biskup Mac Innes, nadrabin Usiel iz Jafe u ime baruna Edmunda de Rothscbilda, M. Libovvitz. jedan od posljednjih junačke skupine Bilu-ima, dr, Thon, D. Levontin i nekoliko momaka i djevojaka u ime buduće generacije.

Sveučilište u Jerusolimu

I. Temeljni principi palestinske izgradnje, kako je' danas provode cijonistički instituti, udešeni su pcd vidom daleke budućnosti, Jedan svoj izričaj nalaze ti principi u instituciji Keren Kajemeta, a drugi izričaj i ako to na prvi pogled možda i nije posvema jasno u hebrejskom universitetu. Zadaća je ovih redaka, da se pozabave ovim drugim institutom i da pokažu princip njegova uredjenja i ideju njegove egzistencc i njegove svrhe iznoseći usto i jednostavni historički materijal. Usiškin je jednom rekao, da je značajno te je ideja Keren Kajemeta i hebrejskog universiteta nikla u jednoj glavi i da je isti čovjek živo propagirao osnutak obih instituta. Prof. Hermann Schapira predložio je već u prvom kongresu u Baselu g. 1897. osnutak Keren Kajemeta a u isto je vrijeme mnogim člancima u hebrejskom listu »Hamelic« iznosio i zagovarao ideju, da sc

u Jerusolimu izgradi hebrejska visoka škola. Peti je kongres god. 1901. prihvatio dođoše rezoluciju u kojoj se poziva egzekutiva, da se pobliže zabavi projektom uredjenja židovske visoke škole u Jerusolimu, ali su kobai dogadjaji u god. 1903. i 1904. kišenjevski progromi potisnuli ovu ideju, da opet bude tek 1913. odredjeniji i znatniji predmet rasprava i zaključaka na 11. kongresu u Beču, Velikim se oduševljenjem iza referata dr. Weizmanna o toj stvari prihvatio zajednički prijedlog dr. Weizmanna i Usiškina, da uži Akcijom Komite započne pripravnim radnjama za izgradnju sveučilišta. I Herzl se ranije zalagao za taj plan, pa je nastojao da zatraži naročito koncesiju u turske vlade. Zahtjev za osnutak sveučilišta opravdavao se praktički dvojako: potrebama Palestine s jedna strane i nevoljom u židovskih studenata i zapostavljanjem židovskih učenjaka i nastavnika u galutu sa druge. God. 1913. niicsu naše pozicije u Palestini bile tako jake kao danas i prvim se razlogom dao opravdati taj zahtjev samo obzirom na one znanosti, kojih studij može da se udesi prema potrebama Palestine odnosne kolonizacije. Značajno je za sav plan otprije i sadašnji plan universiteta i za one rasprave o njemu, da se gotovo nikad nije govorilo o apstraktnim studijama čiste filozofije i naučnog prava, nego se sva rasprava obazirala na praktične gospodarske potrebe Palestine za bližu budućnost i na sistematizovanje studija lako zvane židovske znanosti. Na petom je kongresu pala riječ o »židovskoj znanosti«. Martin Buher kaže da nema židovske znanosti nego židovski komples znanosti, to će reći, da valja iz svih znanstvenih područja povaditi sve što se nekako tiče Židova i židovstva; ali danas se pod riječju »židovska znanost« misli ona znanost, koja re bavi židovskom historijom, židovskom literaturom i jezikom i studijem onih duševnih vrijednota i tvorevina, koje su stvorili Židovi bilo na hebrejskom jeziku, bilo na kojem drugom, ali se direktno ili indirektno tiču Židova. Ova je znanost danas nesistematizirana i zadaća je hebrejskoga universiteta, da čitavom njenom kompleksu dade neki praktičniji aspekt i pozitivnu narednu životnu osnovicu. Buberova je misao o »židovskom kompleksu znanosti« prodrla, pili se danas realizuje u suženom opsegu upravljena sam-' oa onaj kompleks, koji tangira Palestinu i njene potrebe. Zato je u početku dana u glavnome prednost prirodnim znanostima i medicini, a tek je nedavno osnovani judaistički institut onaj dio današnjeg unverziteta, koji svojim ciljem i načinom rada direktno zahvaća i u galutsko židovstvo kao takova. Medjutim podigao se uvažen glas protiv osnutka sveučilišta. Podigao se iz redova palestinskog radništva. Pokojni A. D. Gordon, začetnik ideologije Hapoel Hacaira pobojao se, da će univerza mlade židovske sinove odagnati od zemljoradnje u intelektualna zvanja), kojih ne trebamo. Ovaj je prigovor bio važan memento. Nije ovdje govor o toliko spominjanoj hiperprodukciji intelektualaca u Židova, nego o opasnosti isključivo za palestinski jišuv. Mnogi sinovi Rothschildovih kolonista ostavili su zemljoradnju, koja im nije odbaćivala dovoljan prihod. I tako dugo dok novi narasta jevi ne će bi i posvema povezani už

12

»ŽIDOV«

BROJ 13.—14