Židov

nije u njoj osim Hevre Kadiše našao drugih židovskih institucija. 1 neumornom agilnošću dao se na mučan posao stvaranja novih institucija. Ali i sama Hevra, bila je još potpuno neuredjena, pa je njegovim radom reorganizirana. U znak priznanja za velike zasluge, što ih je stekao dr. Jacobi za razvitak Hevre, imenovala ga je Hevra začasnim članom. Nema polja, bilo vjerskog, odgojnog, socijalnog ili humanitarnog, na kojem ne bi djelovanje dra. Jacobia ostavilo dubokih tragova, a veću je čest njihovu on sam osnovao, saradjivao u njima i doprinio njihovoj izgradnji. Kad je prijetila opasnost, da će nestati židovske škole, jer nije bilo za nju podesne zgrade, on je, ne žaleći truda, sabirao medju svojim židovskim općinarima priloge za gradnju nove židovske škole, kojoj je bio dugi niz godina ravnateljem. Od dobrotvornih institucija napomenut ćemo samo Gemilut hasadim i Hahnasat kala, čiji je osnivač i najrevniji saradnik bio dr. Jacobi u želji, da üblaži nevolju i bol i da bude sirotinji na pomoći. Ali i svim drugim našim institucijama pružao je svoju pomoć i saradnju. Koristio se svakom prilikom da riječju i djelom izgradi i učvrsti ono, što postoji. Nije mirovao u svome nastojanju, da zainteresuje svoje općinare za sve ove aiktuelnc socijalne i humanitarne probleme. Tako je njegova velika zasluga, da je dao poticaj i sklonuo pck. Lovaslava S c h \v a rz a, da osnuje Dom nemočnika. Ali najviše nas je zadužio odgojnim svojim radom. Neprolazne su njegove zasluge za organizaciju vjeronauka, te izradbe prvih naših hrvatskih vjeronaučnih knjiga, koje su stajale na visini tadanje pedagoške, nauke. Kao učitelj odgojio je cijele generacije, te je znao da kod svojih učenika pobudi oduševljenje i ljubav prema židovstvu i hebrejskom jeziku. Njegovi časovi u Talmud Tori, koju je on osnovao, da pored propisanog vjeronaučnoga plana daje učenicima mogućnost, da se usavrše u znanju hebrejskoga jezika i poznavanju biblije, bili su duševni užitak i ostali su u najljepšoj uspomeni njegovim učenicima. Ali zarana je opazio, da omladina koju je vanredno volio, treba više nego joj i najbolja škola i obuka mogu dati, pa je okupio oko sebe omladinu viših razreda srednjih škola i osnovao s njima »Literarne sastanke židovske omladine«, kojima je bio kroz dugi niž godina pokroviteljem, a i poslije nikada nije prestao, da s velikim interesom i ljubavi prati razvitak židovske omladine i njezin rad na židovskom polju. Snažna i jaka ličnost dra. Jacobia neprestano je proširivala sebi svoj djelokrug, dala novih poticaja za intenziviranje židovskoga života u Zagrebu. Da i gradjanstvo zainteresuje za kulturne probleme židovstva, osnovao je »Izraelitsiko literarno društvo«. Njegov rad seže i izvan granica njegove općine. Živo je učestvovao još prije rata u predradnjama za osnutak Saveza bogoštovnih općina. Osnovao je rabinski savez u Hrvatskoj i Slavoniji, te mu je bio predsjednikom do poslije rata, kad je osnovan Savez rabina Kraljevine SHS, u

kojemu je, nestor svih rabina, izabran začasnim predsjednikom. Kao rabin spadao je medju najbolje propovjednike, te je znao oduševiti svoje slušatelje duhovitim razmatranjima, vrlo lijepom dikcijom i dubokom religijoznošću, tako te su njegovi govori vazda pružali okrepu i užitaik. U mladosti bio je vrlo liberalan, ali pod starost postao je konzervativniji. Često je znao okupiti omladinu i zanosnim riječima tražiti od nje da čuva židovske tradicije. Duševno svjež do posljednjega dana svoga duga i radom blagoslovljena života, on je živim interesom pratio sve, što se u židovstvu zbivalo. Njegov široki duševni pogled nije kao što već.napomenusmo zapeo na medjama njegove općine. I tako je samo po sebi razumljivo, da je pokojni dr. Jacobi prionuo uz mladožidovski pokret i, premda nije u njemu nikad igrao vidnu ulogu, on je naročito podupirao omladinu u tome i učvrstio u njoj vjeru u renesansu židovskoga naroda, te je oduševljavao za visoki ideal narodne obnove u Erec Jisraelu. * Nije nam moguće da pod svježim dojmom smrti našega nadrabina opširnije prikažemo i ocijenimo rad i djelovanje dra. Jacobia. Znamo tek, da smo njegovom smrću izgubili odličnu i jaku ličnost, velikoga i snažnoga vodju, dobrog i ljubljenog učitelja. Čitav razvitak zagrebačke općine vezan je uz njegovo djelovanje u njoj. I dokle god bude ove općine, živjet će u njoj uspomena na blagoslovni rad njezina prvoga nadrabina!

Smrt i pokop

Posljednjih mjeseci poboljevao je sijedi nadrabin, ali je ipatk još bio u stanju, da vrši svoju funkciju tako, te se obzirom na jaku i snažnu narav dra. Jacobia nije očekivalo da će tako nenadano brzo nastupiti katastrofa. Njegova duševna svježina, duboko njegovo vjerovanje i nada., u oporavak krepke njegove naravi, zahvatila je i svu njegovu bližu okolinu i kad se već stanje nadrabina tako pogoršalo, da se morala očekivati smrt, zahvati sve općinare golema zebnja pri pomisli, da će izgubiti svoga duhovnoga vodju. Posljednja dva dana svoga života nalazio se u potpunoj besvijestici, iz koje se više nije probudio. U utorak na večer u 9 sati 45 časaka, presjekla je smrt posljednju njegovu životnu nit. Posljednje satove proboravili su predsjednik bogoštovne općine dr. Hugo Kon i potpredsjednik Lav S t e r n pri bolesničkom krevetu. Munjevitom brzinom širila se u gradu vijest o smrti nadrabina dra. Jacobia. U znak žalosti izvješene su zastave na sinagozi, na školi i Hevri. Židovska škola obustavila je nastavu u znak poštovanja prema svome dugogodišnjem ravnatelju, a sve su židovske institucije u znak žalosti obustavile svoj rad. Tijelo pokojnika bilo je ponajprije položeno na odar u njegovu domu. gdje je ležalo do četvrtka uveče. Svaka dva sata izmjenjivala bi se počasna straža, što je mrtvome vcdji držaše članovi predstojništva, općinskoga vijeća i Hevre Kadiše.

U četvrtak uveče u 8 sati preneseni su smrtni ostanci pok. nadrabina po članovima obitelji, predsjedništva i vijeća, te Hevre Kadiše u sinagogu, rijetka počast zaslužnim muževima u Izraelu. Pred propovijedaonicom, sa koje je kroz decenije odjeknula njegova riječ, riječ nauke i okrepe, postavljen je lijes, koji su kroz cijelu noć čuvali članovi predstojništva, općinskoga vijeća i Hevre Kadiše. Hram, inače svijetao i vedar poput njegova nadrabina, danas je ispunjen žalobnom, tjeskobnom atmosferom. Zaogrnuo se u crninu. Svijećnjaci i svjetiljke obavljene su crnim velom, što propušta tek turobno i zagasito svijetlo. Visoki stupovi, omid i mjesto na mizrahu, na kojemu je gotovo šezdeset godina sjedio pokojni nadrabin, sve to obavijeno crnom tkaninom još većma produbljuje bol i osjećaj, da je nestalo iz naše sredine nešto snažno i veliko, vodja i učitelj opčine, koji je doslovce ispunio riječ: »lehalek Tora bejaakov ulehefic hohma bejisrael«. U petak za 10 sati prije podne odredjen je sprovod. Već davno prije počelo se skupljati veliko mnoštvo svijeta u Strosmajerovoj ulici, koje je {htjelo da oda zadnju poštu zagrebačkome nadrabinu. Oko pol 10 sati već je obustavljen sav promet u ulici pred hramom. Sve su židovske radnje bile zatvorene. Ali i pokrajnje ulice doskora se napuniše velikom masom svijeta, čekajući strpljivo, dok će povorka doći. U svim ulicama, kojima je imala da krene povorka, bile su sve radnje bez obzira na vjeroispovijest njihovih vlasnika zatvorene. Zagreb je dao zadnju počast židovskom nadrabinu dru. Jacobiu. U sinagozi bila su rezervirana mjesta za izaslanike civilnih i vojnih oblasti, te sve židovske i nežidovske korporacije, koje su u velikome broju učestvovale na sprovodu. Tako smo vidjeli od vojske generale Uzuna Mirkovića i Malešev i ć a, pukovnika J e m r i ć a i zastupnike svih pukova i komanda. Ministra vjere zastupao je g. savjetnik dr. Q a 1 i ć, ministarstvo prosvjete savjetnik dr. D uk at, županiju g. savjetnik M o š i n s k y, zatim msgr. dr. Baričevića i Bar-1 e-a, gradskog župnika dr. R i 11 i g a, protu K o k i ć a, evangeličkoga pastora dr. P o p pa, grad Zagreb zastupao je načelnik gosp. Vjekoslav Heinzel i mnogi gradski zastupnici, zastupnici redarstva, srpsku crkvenu općinu zastupao je predsjednik Kalember s cijelim odborom, bio je tu holandeski konzul Crnad a k, trgovaoko-obrtničku komoru zastupala su gg. A r k o i tajnik dr. F1 e i s c h e r, u ime visoke škole za trgovinu dr. B e I o š e v i ć, Savez novčanih zavoda zastupao je g. dr. V r b a n i ć, Savez industrijalaca g . S. D. Aleksander, Savez trgovaca Ernest G r ii n w a 1 d. Bio je nadalje prisutan ministar i. si. dr. P e 1 e š, zatim zastupstva židovskih korporacija zagrebačkih i stranih, cjelokupno predstojništvo i vijeće židovske općine i Hevre Kadiše, brojni rabini i kantori u ornatu iz raznih mjesta države. Točno u 10 sati započeo je obred. Orgulje zabrujiše i žalobni akordi razlijegoše se sinagogom. Kor uz solo gosp. nadkantora Rendi-a otpjevao je »Adonaj mo adam...« Srca naša zadrhtaše

4

• ŽIDOV.

BROJ 17.—18,