Židov

poskupljuju u neizmjemost svi uvjeti izgradnje zemlje otaca, gledaš, kako se ugrožava dnevice sve više židovska narodna domaja, gledaš i stojiš po strani, i šutiš, i ne hitaš u pomoć Nema dosta ljudi, nema dosta sredstava, nema dosta suradnika i saradnje, a Ti ostaješ miran, spavaš mimo, jedeš dobro, kao da Te se to ne tiče, kao da ne propada domaja, koja jledva što je počela da nastaje. Š’ma Jisrael! Svim tim pitanjima imat će da se bavi XIV. kongres. On će ta pitanja moći riješiti dobro samo onda, ako bude jak. A bit će to samo onda, ako će za njime stajati veliki broj organizovanih cijonista, šekelista. Sekelska akcija stoji slabo, jer se vrlo malo ljudi bavi prikuplanjem šekalim. VVeizmann vidi golemu opasnost, što prijeti kongresu, Cijonističkoj Organizaciji i obnovnome radu u Erec Jisraelu. Opet je podigao svoje ruke i svoj glas, i zove, moli, opominje, prijeti i viče; »Š'ma Jisrael!« Čujte cijonisti! Svatko je od vas dužan, da se u ovim odlučnim danima posveti prikupljanju šekalim!

Lav Stern.

Novi Komesar Palestine

U važnom i odlučnom dogadjaju oko promjene u "Vrhovnom Komesarijatu Palestine prije svega je značajno i interesantno, da je za Vrhovnog Komesara za Palestinu odredjen vojnik kat exohen. Dosadanja je upravna praksa u svijetu pokazala, da državne vlasti određjuju vojničku upravu u onim zemljama svoje ingerencije, koje hoće da što više stave pod svoj direktan nadzor- Vojničko lice na čelu jedne mandatarne zemlje znači po dosadanjem iskustvu ukidanje ili barem klaštrenje njene autonomije. Palestinskim komesarom postaje čovjek, koji je i maršalsku i londonsku titulu stekao ratnim i vojničkim zaslugama. Maršal

lord Plumer, guverner sredozemne ratne baze Velike Britanije, otoka Malte* postao je upravnik zemlje, za koju se dosada nije držalo te je toliko strateški važna, da se u njoj stvori mjesto, sa kojeg ćc se dirigovati obrambene mjere britanske imperijalističke politike na prednjem Orijentu. Šta više: specijalnost Palestine kao mandatarnoga područja s naročitim uglavkom o ostvarenju židovske narodne domaje tražila je, čini se, doduše više psihološki nego stvarno-politički onaj način tretiranja njenih problema (kao što je arapski), koji je u pravno-političkom životu predstavljen obazrivom i elastičnom civilnom upravom. Herbert Samuel je civilista, obazriv čovjek, koji na miran način rješava oštre, osjetljive sporove. A Plumer je prema svemu, što se o njemu prigodom vijesti o njegovom imenovanju Vrhovnim Komesarom pisalo u engleskoj i ostaloj svjetskoj a židovskoj štampi, energičan, vazdia gotov, da ukratko i bez zavlačenja provede ono što mu se čini shoduim. Ove će osobine Plumerove možda unijeti u pale. stinski politički život više jasnoće o tendencama i shvatanju vlade, ali se ne može predviditi, kako će i do koje će mjere utjecati na rješenje akutnih palestinskih internih problema, koji nijesu vojničkostrategički nego politički, kulturni i privredni. Ono, što rekosmo ranije o vojničkoj upravi i njenu odnosu prema autonomiji, valja u ovom slučaju promotriti sa specijalnijeg gledišta. Postaji pitanje: da li je ovaj akt engleske vlade imenovanje odličnoga generala upravnikom Palestine znak i rezultat njenog shvatanja internih palestinskih prilika, dakle neko ogrešenje o mandat, koji sadržaje i Balfourovu deklaraciju ili se taj čin ne odnosi na interne prilike Palestine, nego je on rezultat shvatanja, koje traži oštriju britansku politiku na Prednjem Istoku.

Politički eduošaji na Orijentu uopće obavljeni su nekom nebuloznošćii, pd šp vijesti i rasprave o njima rado čitaju i šire. Ali mi ćemo ovaj dio problema zasada pustiti postrance, jer nas u glavnome zanima pitanje, koje konzekvence izviru za nas kao skupinu, što hoće da u Erec Jisraelu izgradi židovsku narodnu domaju oslanjajući se kod toga na palestinski mandat, iz te promjene u Vrhovnom Komesarijatu u Palestini. Stabilna londonska vlada konzervativne stranke jasno je izrazila shvatanje, da je Palestina posvema uključena tie samo u političku nego i u vojničko-strategičku interesnu sferu Velike Britanije na Prednjem Orijentu. Sa toga stajališta Palestina nije ništa drugo nego lijeva strana Sueskoga prokopa, kojoj je u tom smiporasla važnost zbog prilika u Egiptu,, i mjesto prikladno za vojničke operacije na Prednjem Istoku. U drugu ruku ono je mandatarno područje, u kojem rad mandatarne vlasti ispituje i ocjenjuje Savez Naroda. Čini se, da maršal lord Plumer nema suviše mnogo znanja o palestinskim političkim i privrednim prilikama i zato se može to više da tvrdi, da Plumer nije u Palestini zbog Palestine nego zbog prilika na Orijentu. Izgleda, da će prema tomu novi sekretar palestinske vlade Golones Symes imati da vodi internu upravu Palestine, jer on kao dosadanji načelnik sjevernoga palestinskog distrikta poznaje u detalje suvremene probleme zemlje. Mandatama politika . britanske vlade ne će se jamačno, sve dok traju današnji internacionalni odnošaji promijeniti na našu štetu. Dolazak maršala Plumera ne mora da znači te su stvoreni jači preduvjeti, da se krši i onako ograničena autonomija Palestine, nego što su za to postojali i postoje za vrijeme komesarijata Herberta Samuela- Naredbe se Londona moraju da vrše. Iste su opasnosti i iste pogodnosti za nas u upravi Sir Herberta

Potomci deset Izraelovih plemena u Japanu

Piše

Even Sadjo.

Pitanje, da li u Japanu žive Židovi, uvijek me je zanimalo. Kad sam svojevremeno poslovno boravio u Japanu, odlučio sam, da se za tu stvar pobliže interesujem. Tražio sam i istraživao, ali tek mi je slučajno uspjelo, da dodjem u kontakt sa Židovima u Japanu; došao sam slučajno u gradu Osoki u radionu, da naručim kovčege. Upravo bijah bez tumača, pa mi je tek raznim kretnjama uspjelo, da označim svoje želje i da saznam što me je u ovom poslu zanimalo. Iznenada opazih na zidu slike Mojsije i Arona i kad sam stao da promatram lice vlasnika, uvidio sam, da preda mnom stoji čovjek senatskoga porijetla. Ostavih mu moju adresu a raznim kretnjama uspjelo mi je, da ga. nagovorim, da uveče dodje u moj hotel, gdje će biti i moj : tumač, pa ću mu ondje dati narudžbe. Te večeri, kad sam-ga. čekao, stavili na stol talit i otvorenu bibliju, da ga iskušam. Japanac dodje o odredjeno vrijeme. Bio je muž od kojih 35 do 40 goditia, glatko obrijana lica, velike glave, veoma uskih očiju, široka, tupasta nosa i velikih ustiju; sve je to prije odavalo mongola,

nego sina zemlje, »gdje se sunce radja*. Kad. sam mu ponudio da sjedne, pokazao sam mu, da će moj tumač dosikora doći. Tek što je Japanac opazio talit i otvorenu bibliju, zavlada njime vanredan osjećaj, koji se ne da da opiše; dobio je neku novu kožu. Ustao je sa svoga mjesta i sa strahopočitanjem dirao je prstima talit, a lice mu se sjajilo od radosti. Počne mi japanski šaptati, da mu nešto o sebi pričam. Iza toga obratim se na nj hebrejski Jahud! On shvati moje pitanje i odgovori na nj kimajući glavom. Stavivši prst na čelo oda ini nijemim načinom, da mu je upravo pala na pamet neka misao. Ne obazirući se na moje znakove, da će tumač doskora doći, pruži mi ruku i ode. Medjutim je stigao i moj prevodilac. Nije potrajalo ni jedan sat i Japanac se vrati u moj hotel, ali ovaj puta s nekim časnim mužem jednake vanjštine, ali sa dugačkom uskom bradom i crtama lica, koje veoma naliče Židovima, što sam ih vidio u Egiptu i Turskoj. Novi došljak pozdravi me sjajući se od radosti ovim riječima: ’ »Solo alehe«, što bi u njegovu jeziku trebalo da znači isto što i židovski pozdrav Salom alejhem. Nato ga upitah hebrejski: »Mi ato<? (tko si ti).

Nije razumio mo|e pitanje, reče moj , tumač, ne razumije nijedan drugi jezik osim japanskoga, ali su on i vlasnik radnje kovčega Židovi. Umjesto odgovora na moje pitanje o njegovoj vjeroispovijesti, pozove mene i tumača moj znanac u bogomolju, gdje je, tako mi reče posredstvom tumača šames, napomenuvši, da ću ondje dobiti podatke o japanskim Židovima. Drugoga dana najmismo rikšu i dadosmo se otpremiti na danu nam adresu pred bogomolju. Provezavši se čitav sat kroz grad, zaustavismo se konačno pred vratima vanredno lijepa parka. Ususret nam dtodje naš jučerašnji znanac u društvu patrijarhalnoga Japanca osrednjih godina, u japanskoj nošnji ali sa cilinderoni po evropejskom uzoru. Ovaj nam se predstavi tkao rabin općine, a na naše pitanje odgovori nam, da u hebrejskom jeziku znade tek. nekoje molitve, ali da veoma dobro poznaje povijest japanskih Židova. Uvjeravao nas je. da nam dokumentarno može dokazati, da oni zaista potječu od čuvenih deset narodnih plemena- Iza toga pozdravi nas po japanskom običaju i dade da ga slijedimo. Kad smo stigli u park, zamoli nas*, da skinemo evropejske cipele i da stavimo , na noge papuče od, slame. Tik do ulaza ugledasmo visoki stup, a na

2

»2 I D O V.

BROJ M..