Židov

tno da stvarate toliko i toliko lokalnih organizacija. Sve je to nužda organizacione naravi. Ali to sve mora da stupi u pozadinu prema .živome duhu, koji Vas prostrujava i stvara duševno-ćudorednu povezanost, organizaciju srdaca i duša. što veže .pojedince u veliku jedinicu omladinske zajednice. Ne dajte da se Vaši ljudi zadovolje nošenjem znački i vrpca. One su od sporedne važnosti i njihovo je značenje samo demonstrativno. One imaju svoj smisao samo kao spoljašnji znakovi unutrašnje značajke i značaja, koji želi, da se članovi jedne žive zajednice, prepoznaju zasebnim izradjenim karakterom, deklarišu jedan drugome i okolini u punoj ponosnoj iskrenosti. Treba da se Vaše duše izgrade na taj način, da u svakom pojedinom od Vas vidimo nosioca misaone sadržine čitavoga židovstva. Lijepo je, nužno je i savršeno je dobra stvar, da se pristupi re’generaciji Vaših tijela i zato. jer se time diže ponos, svijest i želja za akcijom, i jer je to, kod koga toga od Vas spremanje za polazak u Palestinu, očeličenim snagama Ali to ne znači mnogo, ako ovaj rad oko fizičke obnove omladine ne bude nošen idejom, jednom živo osjećanom dobrom potrebom u službi visoko ćudorednog narodnog zajedinstva. Ja ne smatram. da je samo sobom važno i dobro, hoće li ne će li bečki Hakoah/ odnijeti prvenstvo, za me nije važnost bečke >HakoalK, »Bar Kohbc« ili »Maikabia« u jevrejskome nazivu, ako društvu nedostaje svijesna židovska podloga: svijesnoga služenja obnovi čitavoga židovstva. Vi čete. prijatelji i prijateljice, pitati, čemu u ovome svečanome času kritika. Jer u onome, što sam kazao, sadržana je jednim dijelom kritika onoga, što doista postoji. Ja ču Vam na to da kažem: Prošla su vremena, kad je biti cijonistom dostojalo opajati se zvonkim riječima i urnebesnim aplauzima. Prošlo je vrijeme, gdje je umjetni retorski patos mogao nadomjestiti unutarnji patos duše. Ja tražim ovaj drugi patos. Nije dosta, da slet bude sastajalištem, na kome će da se rodi zanos, koji će da traje dotle, dok traje slet. Ako slet nije u stanju, da Vam dade trajan i dubok zanos, koji ne provaljuje tek jednom na godinu, već od ikoga trajno i duboko pjeva i drhti duša te ne da, da se uspavljuje savjest, onda je promašio zadaću. Treba da odavle podjete kućama oplodjeni, oplodjeni mislima.' a prije svega osnaženom voljom. U nas u Jugoslaviji cijonistički pokret jenjava, ne po broju pristalica, nego po svome elanu. Nedostatak dinamičkih sila, sopstvenih, maskira se još uvijek takmičenjem u riječima. Omladinci svaljuju krivnju na starije, a stariji opet na omladinu. Nemojte da tražite krivca izvan sebe! Nemojte da tražite, da Vam se dade u svakom momentu neki sukurs s polja! Sve što u Vama treba j}a biva, sve što Vama treba za zadovoljenje Vaših duša. sve to treba da Vi stvarate duševnom autarkijom, sami iz sebe i sami sebi. imajući usto u vidu, da narodni život nije umjetna tvorevina, u kojoj bi se lučio omladinski stadij od stadija starijih: nema granice izmedju jednih i drugih, već samo prelaza. Ne stvarajte dakle umjetnih granica, gdje ih ne može da bude. Nije u tome

Vaša zadaća da čekate kako je jedan Vaš vodja rekao, dok dodje vrijeme, »da izguramo stare iz njihovih pozicija. Nikad ne može doći takovo vrijeme. Vi ste trijarijarci. kako je Herzl rekao. Vi treba da preuzmete, bez izguravanja, nesebično, one zadatke, koje sada vrše stariji i Vi treba da se za te zadatke spremate u svetosti i čistoći. Kanite se i oduprite se šovenstvu u svakome smislu. Nije u tome zanos i ljubav za naše židovstvo, te bismo u njemu gordo vidjeli nešto više i superiornije. Živimo u vrijeme, kad, se ružni i nada sve preuzetni nacijonalizmi surovo nadmeću u apologiji svojega naroda nad druge. Za čovjeka s kultivisanom dušom nema veće boli od ovoga gušenja i kidanja ideala ljubavi i stvaranja zajednico čovječanstva. Ne smije židovstvo da stoji na spoljašnjim parolama i značkama, već Vaše židovstvo treba da bude unutarnja sadržina i bivanje najčišćih i najsopstvenijih vrijednosti, što ih je Vaš narod stvarao i u kojima se obnavlja. Narodnost je jedna organska činjenica srodstva, i povezanost s njome jedna je duboka iskonska emocija, koja se ne može da iščupa racionalizmom blijedih i beskrvnih mozgovnih konstrukcija. Jedna otmena duša vedro će i radosno afirmirati tu svoju povezanost i nalaziti svoj zadatak, nesamo za svoj narod, u tome, da iz toplog svog zanosa čuva vrelu ljubav za svoj narod i da saradjuje svom svojom ljubavi, svom dušom i svime što ima u gradjenju i čuvanju slobodnog njegova razvijanja, da je uzdigne na što viši stepen ugleda, časti, ćudoredja i kulture, ali uvijek u plemenitom aspektu, da diferenciranje nije isto što cilva janje, već da ima da bude estetsko i etsko množenje vrednota ljudske zajednice. Osjećati se narodom ne smije da znači gušiti ideju čovjeka. Ovo visoko naziranje treba da Vas prožme. Židovstvo je pošlo i predaleko u asimilaciji; mi koji smo stavili branu svome asimilovanju, ne ćemo nikako da se drugima asimilujemo u grubome nacijonalizmu sadašnjice. Nacionalizam koji je sam sebi svrhom, guši nesamo čovjeka u nama, već s time i dubinu i plemstvo narodnog osjećanja, zamjenjujući ga bukom pijane i preuzetne opojnosti u sopstvenom preuveličavanju. Naše narodno osjećanje ne može da bude netrpeljivo :ta mi smo iskusili, možda više od ma koga naroda, što znači netrpeljivost. Mi smo patili od nje vijekovima i vijc&ovima. I zato kad se spremamo u svoju postojbinu, ne idemo onamo s namjerom, da stavimo jedan gordi nacionalizam u opreku ma kome, nego da živimo u bratskoj zajednici sa tamošnjom semitskom braćom. Ako je narodni život jedno neprekinuto bivanje, onda je život omladine jedno bivanje u tom bivanju. Ono je pripremanje, jedno traženje puteva, u kome se, na sreću, još nijesu staložili okoreli taloži u okamenjena opredjeljenja. Prirodno je i nužna je stvar, da se omladina ne može olako okupiti oiko jedne jedinstvene organizacione parole, već da istaknutiji i dublji, u njoj traže razne puteve do cilja- Ovako se krenuo u omladinskome Savezu u nas i pokret hacofim. Samo se jednoga treba čuvati; neka za volju ambicije pojedinaca ne nastanu pojedi-

načni pokreti i rasparčavanja, već jedino iz unutarnjeg nezadovoljstva, koje, ako je socijalno i rodbinski opredijeljeno, u razlazu puteva traži sastajanje puteva u višoj sintezi. \ko imate u vidu, da život omladine nije u vodstvima i u raznim organizatorno-mchaničkim atributima, nego da je to živo vrijenje i ključanje, onda Vas ne će smetati ova šarolikost, kojoj ima mjesta u duhovnom zajedništvu jedne organizacije, u Vašem Savezu Židovskih Omladinskih Udruženja. Prijatelji i prijateljice! Ne može da bude, kako sam već istakao, u jednom živom narodnom organizmu da omladina kao živa čest zajednice ne bi učestvovala u svakoj akciji, koju pokreće renesansni pokret u židovstvu, cijonizam. Zavisit će o tome koliko Vam vremena preostaje nakon sopstvenog vaspitanja Vaših ličnosti, u kolikoj mjeri ćete se moći posvetiti organizacijonom radu, koji je potreban za izgradnju Palestine. Ali ne mogu zamisliti organizaciju, koja naglašava da hoće Palestinu, ane nastoji stvarno da izgradi Palestinu u onom smislu i duhu, kako je zamišlja. Ako mi, kao narodna cjelina, ne smognemo potrebna sredstva da steknemo svu zemlju koja nam uz kupovinu stoji na raspoloženje, i sredstva za investicije i instalaciiu radnog seljačkog haluca, ako ne spremamo ljude za rad u Palestini u svoj pijonirskoj i zanosnoj predanosti, onda prijeti pogibao, da će sitni ljudi sa sitnim galutskim egoizmom i sa destruktivnom ekonomskom orijentacijom ometati izgradnju (Miake Palestine, kakova je u planu cjjonizma od iskona. Pokvarit će nam Palestinu oni, što idu onamo, jer imaju kapitala, a ne zato, jer imaju moralni fond za obnovu Palestine, onakovc, kakovu mi hoćemo. Ja ne znam važnijega zadatka, nego li je učestvovanje omladine u tom narodnom radu, i zahtijevam od nje, da ne stoji u lim problemima postrani, nego da zauzme odlučan stav i svoju volju da nametne onima, kojima treba da se nametne. I tako, prijatelji, ja ću da svršim. Vaš rad ne može dakle biti uperen isključivo u pravcu Palestine u tom smislu, da svaki pojedini od Vas upravi svoje korake ravno prema njoj Židova imade četrnaest i više milijuna, koji ne će svi stati u Palestinu. Te sve Židove cijeloga svijeta treba pripravljati na to, da jednoga dana budu dostojni Palestine. To znači drugim riječima, da im se duša spremi, da se osposobi, da primi u se one etske i kulturne vrednote, koje će proizvesti budućnost židovske Palestine. Oalut će još dugo i uvijek trebati prvih naših ljudi, da ga uzdrže u onom smislu, kako ga cijonizam želi. Ima časova kad i ja mislim da je omladina elita jednoga naroda. To su časova, kada se ona okuplja i sabire da sebi odredi nove smjernice i putokaze. U tim časovima nikoji je oportunizmi ni koncesije ne sputavaju. Njezina je prednost, što može da čiste prima sve vrijednosti naroda i da preudešava svoju gipku, a ipak protiv svakog zla otpornu nutrinu prema idealima, koje propovijeda. 1 zato Vaša je, prvenstveno, dužnost: ne smiriti se u obmani, da ste punovažni i nadmoćni starijima već po samom tome,

BROJ 36.

»Ž I D O V«

9