Židov
stopostotni cijonizam i nikad nijesam pružao surogat. Upravo u tome možda leži ono malo snage, što je imam. Ako mi (iriinbaum riječju Uganda, koju često upotrebljava, predbacuje podložnost ili servilizam ili nazvali to kakogod, to Vas upućujem na govor Allenbya u Jerusolimu, u kojem čete vidjeti odgovor, da li ni jesmo ikada jednim gestom ili riječju čuvali dostojanstvo židovskoga naroda. Ali ima i dvije vrste dostojanstva, mehaničko, bacanje u pozu, igranje državnika i neko odupiranje na mističke snage, kojima se ne raspolaže, stvaranje utvare i neispravne predodžbe. To svi jesno nijesmo htjeli da činimo. Jer time se pobudjuje dojam političkog šarlatans'tva. Naše državničko umi ječe baz’ ra na osjećaju prava, pa ono ulaže sve u momentu, kad je nužno i moguće, da se taj osjećaj prava pobudi i kod drugih. Otraj osjećaj prava, ozbiljnosti, ozbiljnoga shvatanja teškoća mogao se je pobuditi za zgode generala Allenbya u godini 1918. kad se je polagao kamen temeljac universitetu. To je dostojanstvo u našim očima. Sve ostalo je politički klišej i šablona, što se posudjuje od drugih naroda. Ja sam židovski državnik, a vi ste asimilovani čovjek. Ben (turion je s pravom konstatovao ton rezignacije u mom govoru za otvorenja. Ali taj ton rezignacije nije toliko upravljen na stvari, koje ja zbog objektivnih teškoća ne mogu da dohvatim, koliko na to, što nijesmo iscrpli sve mogućnosti u okviru onoga, što je u našoj moći. Što se tiče luuljenja Istoka držim, da je upravo sadašnje vodstvo propovijedalo gluhim ušima. Jean Fischer nas je opet podsjetio, da je jednom nešto rekao. Moram da Vam opet otmem jednu iluziju: Bijela knjiga može da postane modro-bi jelom knjigom. Ali samo radom u zemlji, drugoga sredstva nema. Meremlnskiju priznajem, da imigraeijoni zakon nije idealan. Ali ipak je postignut neki napredak prema starom zakonu. Mereminski je isto tako kao i Jabotinskv izjavio, da si engleska vlada gradi u Palestini strategičku poziciju, a da mi, se iskorištuju, ne dobivamo ekvivalenat. Imade u Engleskoj vojničkih stručnjaka, koji tvrde, da je Pale-
stina posve neprikladna za ikakovu obranu britanskoga imperija. Druga jedna škola kaže, da pozicije u Palestini imadu neke vrijednosti, ali da bi bile mnogo vrjednije bez Židova i bez mandata. Svakako Vam savjetujem, da se ne gubite u strategičkim pitanjima britanskog imperija. Ali imade velika vrijednost, za koju ćemo možda dobiti protuvrijednost u bistoričkom razvitku. Britanski imperij, možda će si u budućnosti računati u golemu zaslugu, što je pokušao da riješi u duhu pravde pitanje, koje u svijetu postoji kao simbol nepravde. To je strategička vrijednost, koja ne stoji do vojske i koja se ne ogledava u parlamentu, nego ima golemu važnost, a la longue. Ali to .su vrijednosti, koje će tek u budućnosti pokazati potpunoma, koliko vrijede. U tom i leži posvema kriva premisa čitavoga govora Jabotinskoga. Može se počeli time, da je dvaput dva pet i na tome posve log'čki sagraditi čitav sistem, ali dva puta dva nije pet. (M), što je rekao Jabotinski, moglo bi se vanredno primijeniti recimo na zemlju, kao što je Rodezija. Ali Palestina nije Rodezija, i tu stvar zapinje. Židovskom ulicom opet kruži legenda, da Palestina imade golemih površina državnoga zemljišta, ali to su eto legende. Nema drugoga puta nego, kao što Usiškin veli, da zemljište u Palestini, koje trebamo, kupujemo i oslohadjamo židovskim novcem. Ne razumijem se mnogo u zaštitne carine, ali bi bilo dobro, da Jabctinsky ne čini , zaštitne carine osnovicom nekoga naziranja o svijetu. Na zaštitne carine u Palestini odgovorila bi možda Sirija isto tako zaštitn m carinama, i na jednoj bi se strani izgubilo, što bi se na drugoj dobilo. A ne može da se uvede zaštitna carina samo za jedan maleni industrijalni dio pučanstva. Zajam je političko pitanje prvoga reda. On traži polaganu, sistematsku pripremu, ali ako tko misli, da će zajam ikad nadomjestiti Keren Hajesod, ne ee izbjeći gorkomu razočaranju. Upravo zbog toga, da se dobije zajam, moraju se od dana u dan povisivati primici Keren Hajescda i Keren Kajemeta. Ključ situacije jest u tome. da se u istinitom prijateljstvu i istinitoj saradnji s Arapima otvori Blizi Istok židovskoj
inicijativi; i za to je Palestina zlatan ključ. Palestina mora da se građi, a da se time ništa ne štete legitimna interesi Arapa. Kongres ne smije da se zadovolji platonskim formulama, nego mora da proguta gorku istinu, da Palestina nije Rodezija, nego da tamo stanuje 600.000 Arapa,, koji ,po osjećaj« pravice iniadu isto toliko prava na Palestinu, kao mi na svoju narodnu domaju. Moramo Palestinu uzeti, kakva jest, s prudovima i s pećinama, s Arapima i sa Židovima, kakvi nam dolaze. To, je naš rad, sve ostalo je izvještačeno. Bila je duboka povreda, kad je s ove tribine izuštena o halucima riječ »Kostkinder«. Kroz godine ste svi upotrebljavali haluea do besvijesti za agitaciju, ugušili ga hvalospjevima. Što je četrnaestom kongresu, da ste ga danas pretvorili u »Kostkind«. Mora da nas ispuni bolom, kad se iza osamnaestgodišnjega rada jednoga Ruppina dolazi i kaže: »Sve što si učinio, ne vrijedi, ja imam novi recept«. To su stvari, koje odlučuje eksperimenat. A jao eksperimentu, ako postane objekat partajskopolibčke konstelacije! I Herbert Samuel ne smije da postane objektom stranačke strasti. No moram Vam reći, da ga i ja nadasve štujem. Arlozorov mi je govorio iz srca, kad je rekao, da moramo sve učiniti, kako bismo sačuvali snagu Samuelovu za cijonizam. On će doći pa će iza jednogodišnjega odmora steći dostojno mjesto u našim redovima. Ali ne oteščajmo mu put našim preslatkim pozivima! Ja sam kroz jedanaest godina revno nastojao, da zajedno sa svojim prijateljima stvorim neke vrsti židovsku državničku umjetnost. Dotad je bila samo štadlamita. Štadlan je onaj, koji nešta traži, ada n ; je siguran, da će to izvesti, i koji ne može da ponudi nikakovu protuvrijednost za ono, što traži. Mi smo pokušali, da približimo evropskim i američkim državnicima, napose pokojnome predsjedniku Wilsonu osjećaj prava, koji u nama živi i koji je gonič i motor čitavoga našega života. Bilo je doba, kad je taj osjećaj bio državnicima razumljiviji nego danas. 14 točaka bijahu ratno sredstvo, ali se nadam, da će tih četrnaest točaka uskrsnuti i da će živjeti u budućnosti. Po njima smo mogli da tra-
neko 50. skupila oko stola, mole glasno Š'ma, a u petak uveče pale se tu svijeće, moli se blagoslov nad svijetlom i kidnš; a iza jela pjevaju te večeri djeca pjesme, pa se sad već ističu ona, koja su u židovskim omladinskim udruženjima naučila hebrejske pjesme. Pa, je li pjevate petkom uveče. iza jela?- pitam nekoliko dječaka za stolom, kad su bili •svršili sa obrokom riže. »Pjevamo! odgovore po nekoliko njih odjednom. » A šta pjevate? Pa pjevamo pjesme.« Hebrejske? »Aha. pa da«, odgovara jedno vedro čeljade. A odakle ih znaš?« »Pa ja sam v’ Zagrebu v’ Cofeu , odgovara on uvjerljivo. 1 u tu dvoranu ulaze djeca nakon igre i obligatnoga kupanja u blizom moru uz
pjeskovitu obalu vanredno, »strašno« gladna. a ostavljaju je, kažu djeca sama, sita do grla. Nekoji su mi dječaci, kad sam ih upitao ;csu li siti, odvraćali lakonski tak« i prešli rukom preko grla, naznačujući sav.šenu sitost tečnim, iiranivim ,e-lom tove godine tur «šeno e u dva mjeseca više od 100 kg. gušće masti). Djeca su zadovoljna, nasmijana, vedra. Čistoća je odlična, a red je u koloniji uzoran. Oospodja Kollcr. direktorica doma, ima dobrih organizatomih kvaliteta, vanredno je energična i pazi na svaki kutić. Sve su sobe zračne. Za 48 do 50 djece, koja borave po mjesec dana u koloniji, ima oko 13 spavaćih soba. U najvećima ima nešto oko 10 ležajeva. Svako dijete ima poseban, metalan, čist krevet. U prizemlju je oveći prostor za pranje. Tu ima svako dijete svoj lavoar na stalnom mjestu za pranje, a tik uz tu prostoriju nalazi se u širokom prolazu veliki ormar sa pretincima, u kojima djeca imadu svoje rublje.
Ove je godine kupljen oveći kompleks zemljišta iza vile od vlade f općine u Crikvenici, pa koloniji pripada danas prostor od više nego 700 četvornih hvati. Igralilište je lijepo i dobro nredjeno. U pozadini dvorišta sagradjena je posebna, lijepa, kućica, koja se upravo sada dovršava. Tu će se smjestiti djeca, koja obole od običnih. akutnih, priljepčivih bolesti, kao što su angina, proljev itd. Ima tuđe dvije prostrane spavaće sobe sa po 4 —5 kreveta, posebna kuliinja, soba za sestru pomoćnicu sa prozorima u obadvije spavaće sobe, i sve ostale nuzprostorije. Kuća ima i lijepu terasu za sunčanje. Dogodine izgradit će se i naročiti nadsvodjeni ležajevi za sunčanje. Higijenski je dom već sada uredjen odlično. Djeca ustaju oko 7 sati. a liježu oko 9 uveče. Stalan liječnik pregledava djecu u odredjenim vremenskim razmacima i vazda je pri ruci, kadgod koje dijete oboli. Iz spavaćih soba djece puca vidik iz-
6
1 1 D O V-
BROJ, 37.