Židov

ne samo svojim programom već i svojom individualnošću branimo svoje stajalište, raspravi trezveno i oprezno pitanje tog t. zv. sarajevskog spora, koji, to valja naglasiti, nije ni lokalne ni administrativne, već prvenstveno idejne i načelne prirode. Ima nade, da će objektivno posmatranje našega rada i toga sarajevskog pitanja stvoriti mogućnost za zajednički složni rad ne samo sa Savezom, nego i u samom Sairajevu. Da dodje do uspostavljenja normalnih odnosa izmedju M, C. O. i Saveza, kao i ovdje u Sarajevu, potrebno je, po našem mišljenju da Savezno Vijeće: a) zauzme odredjen stav prema tendencijama i rezultatima Svjetske Sefardske Organizacije, Ikako ih je iznijela 11. Svjetska Sefardska Konferencija u Beču (vidi izvještaj g. Dra. S. Alkalaja u »Jevrejskom Životu« br. 76—77), jer od toga zavisi i obim i duh naše saradnje sa Savezom. Ni e potrebno naglasiti da smo, mi u Sarajevu usvojili u cijelosti ideje i program pomenute organizacije čijim se članom smatramo. Naš dosadanji rad u smislu tih ideja stajao je do danas pod stigmom izvjesnog separatizma i izdajstva nacijonalnog jedinstva, što mora svakako prestati; b) u punoj mjeri uspostavi neokrnjenu nadležnost M. C. O. u Sarajevu u svim pravcima cijonističkoig organizatornog rada i prekine svako komuniciranje s drugim ustanovama, pridavajući njihovom cijonističkom radu oficijozni karakter; c) provodjenje jedinstvenosti u radu za Keren Kajemet time, da se sa autoritativnog mjesta istakne, da u jednom mjestu smije postajati samo jedno legitimisano povjereništvo za Keren Kajemet, iz koga se imade izlučiti svaka politika. Ovo povjereništvo imadu saglasno izabrati sve grupe kojeg mu drago opredjeljenja i kroz njega provoditi svoje akcije za Narodni Fond, da se time izbjegne svaki rasparčani i disparatni rad. Moleći Vas da uzmete do znanja ovo naše stajalište i saopćite ga Saveznom Vijeću, ostajemo sa najboljim željama za uspješan rad tog Vijeća, te se bilježimo sa veleštovanjem i cijonskim pozdravom Mjesna Cijonistička Organizacija. Dr. S i n g e r znade, da mnogi sigurno nisu bili sporazumni, da se ovo pismo pročitalo, iali vodstvo je mišljenja, da je to potrebno, jer naša javnost treba dai je upućena u stvar i jer to iziskuje objektivnost, koju smo vazda pokazali u tretiranju ovoga delikatnog pitanja. Neka se - ako to Savezno Vijeće želi, raspravlja o svim točkama ovoga pisma osim o sporu sa Radnim Odborom, jer o lom sporu još nije Savezni Sud donio svoj pravorijek. (Povik: Savezno je Vijeće suvereno i ne mora na to uzeti obzira!) Dr. David A 1 b a 1 a; Hoću da se osvrnem na neka pitanja, koja su u vezi sa izvještajem Radnog Odbora i u opće sa budućim radom, koji nam pretstoji u idućoj godini. Isto tako i protiv svoje volje dirnuti ću izvjesna pitanja, koja je dodirnuo g. Lav Stern, gdje je i moje ime spomenuo. Prije svega mislim i konstatiram, da one rezignacije, koju je istakao g, Stern, više nema. Zaista je bila izvjesna rezignacija. Na mene čini današnji dan, sa izuzetkom govora g, Sterna jedan mučan utisak i ja sam pod utiskom, da se ovdje ne drži Savezno Vijeće, nego jedan mali zbor. Na mene sve ovo ne čini utisak, da se ovdje raspravlja o radu jedne organizacije za cijelu zemlju i o jednoj aktivnosti, koja je svima nama dobro poznata i koja je ocjenjena kao jedan važan faktor i izvan naše zemlje. Ja moram da predbacim svakome onome, koji misli, da je nadležan za rdjavu organizaciju ovoga Vijeća, Vi ćete možda reći, da je to samo sa spoljne strane, ali i spoljna strana često utiče na pojedina vijećanja i na donešene odluke. Prije svega dali su nam ovu malu salu, koja izgleda kao jedna apsana. Prosto su nas doveli u jednu apsanu, da dva dana vijećamo o najvećim idealima našega naroda. I ako je to pitanje od sporednog značaja, to se više ne smije dozvoliti, jer Savezno Vijeće imade jedan impozantan karakter sa lijepom svojom pojavom ,a taj karakter današnje Savezno Vijeće nema. Prije svega mi ovdje vidimo, da je javnost jako slabo upoznata sa održavanjem Saveznog Vijeća u Zagrebu. Štampa ni jednoga dana nije javila, da se u Zagrebu održava Savezno Vijeće cionista Jugoslavije. Dok kad je prije Savezno Vijeće održavano u Beogradu, Novom Sadu i Sarajevu, onda su neprestano bili svakoga dana (članci po novinama i to još mnogo dana prije, nego što je Savezno Vijeće započelo da radi. Na taj način bila je to i dobra agitacija za našu ideju. Jevrejsko gradjanstvo Zagreba takodjer ne prisu-

stvuje današnjem Saveznom Vijeću, sa vrlo malim i časnim izuzecima. Toga ne smije da bude. Ja se sjećam svih mogućih vijeća i prije i poslije rata, gdje je bilo toliko svijeta na tim vijećima, da su se delegati izgubili u njemu. Treba stvoriti jednu atmosferu, gdje svatko osjeća, da se nešto veliko i krupno radi, a te atmosfere danas nema. Vjerujem da je izvana samo tako. Onda još da spomenem broj delegata na današnjem Saveznom Vijeću. Ne znam čijom krivicom, osudjujera one, kojih se tiče ali broj delegata danas je manji, nego ikada, (Glas: Ne stoji!) Neka se pobije to moje tvrdjenje. Zaista je strašno, a ako hoćete očajno je, kad vidimo, da se broj delegata na Saveznim Vijećima iz godine u godinu smanjuje. Ne Kažem, da je krivica na R. 0., ali čija je, da je, mora da se osudi. Mora da se osude i oni, koji nisu došli, a trebali su da dodju. Neka se osude svi oni, koji su skrivili, da ovo Savezno Vijeće imade mali lokalni karakter. Ne samo p,o broju delegata. Gospodo, ja cijenim sve prisutne po vrijednosti, koju imaju. Molim da mi se ne zamjeri za ono što kažem. Prisutnim ne ću da kažem što vrijede. Mislim da nije vrijeme, da ja vama pravim komplimente, niti vi meni. Neka svaki vrijedi onoliko, koliko vrijedi svojim radom. Ali ovdje nema ljudi, koji su se istakli svojim radom, nema ljudi od vrijednosti. Ja ću da napomenem samo neke. Ovdje nema dra. Lichta. (Glas: Zašto ga nema?) Ja ne znam, ko je za to kriv. Ako je kriv on, neka ga se kazni. Nema ni Sarajeva. Meni je žao, što se je čitalo to pismo, ja bih volio, da se nama lično podnese izvještaj. Ovo Savezno Vijeće je forum, (Glasovi: Tako je!) Ja nijesam htio primiti do znanja to pismo, ja se nijesam slagao s time, da se to pismo pročita. Oni su trebali doći pred ovaj forum, da iznose svoju gledište, pa da mi prosudimo. Ako su dobri cionisti, oni moraju doći svejedno da li su Sef rdi ili Eškenazi, jer nema nikakove razlike. Ja sam Jevrej i za razlike apsolutno ne znam. (Pljesak. Glasovi; Tako je!) Prema tome meni je svejedno, da li su Sefardi ili Eškenazi oni ovdje moraju da dodju. Ako se vratim na to pitanje, ja ću pokazati, da taj sarajevski spor nije lokalne prirode, on ima još nešto pozadi. Nema tu Vite Kajona, nema ni drugih ljudi, ni dra. Benau-a, dnžinira Grofa koji su trebali doći i koji su aktivni do danas. Mogu da pišu pisma, izdaju dvoje novine, stignu da se kolju kao žuti mravi, sve su stigli da urede, a nijesu stigli da dodju u Zagreb. (Dr, F. A, Bruck: Dr. Pinto je u pozadini.) Nema niko iz južne Srbije, ne znam čijom krivicom. Ja ću preći dalje preko toga. Iznijeti ću neke činjenice, koje sara doznao, jer sam došao jedan dan prije. Jučer sam doznao, da su uzete neke nove prostorije i da je potpisan ugovor za pet godina, kojim se garantuje vlasniku, da će te institucije ostati u tim prostorijama kroz to vrijeme. Ja to moram da osudim. Na izmaku rada R, O. nije smio to da zaključi. Uprav,o par dana prije izmaka svoga mandata on nije imao prava, da zaključi ugovor ,da prejudicira izvjesna pitanja, koja se moraju da riješe. Možda će Savezno Vijeće idućih pet godina donijeti drugu odluku i možda ne će biti R, O. vezan za Zagreb. Uzgred da napomenem, ne znam zašto Keren Kajemet nije održao konferenciju, kako to čini svake godine, zajedno sa zasjedanjem Saveznog Vijeća. To je propušteno i ne znam zašto i iz kojeg razloga, čuo sam sa izvjesne strane, možda nije točno, da Keren Kajemet ne misli više davati računa o svome radu Saveznom Vijeću, nego da će, kao autonomno tijelo, račun polagati samo svojoj centrali, to jest izbjegavajući Savezno Vijeće, Možda to nije točno. Ja bih volio, da mi se sa mjerodavna mjesta kaže. da to nije točno. Da se vratim na pitanje Lava Sterna, koji je dao nepovjerenje Weizmannu. O tome se je govorilo, i možda mu je netko i u oči rekao i 1° prigovorio, pa je on osjetio, da ovdje ima jedno mišljenje, koje je u većini, a koje se protivi njegovom shvaćanju. Zato je on ustao da se brani. Do sada nije bilo toga, da jedan naš delegat ide i glasa protiv. To ne znači da svi delegati idu da glasaju za, ali svakako je palo u oči da jedan .od tih delegata glasa protiv Weizmanna. Ja poznam rad g. Sterna dosta dugo i za vrijeme rata i poslije rata i mislim da će i on priznati, da taj rad poznavam, I pored svega l toga i pored razlaganja, koje je g. Stern iznio, ja mislim da je on pogriješio, što je na kongresu glasovao protiv. To je moje uvjerenje. Ja mislim da se pod ovakovim okolnostima, fa ne ću da ih razlazem, mora uzdržati povjerenje prema vodstvu Cijonističke Egze-

kutive. Govornik polemizira u kratko protiv g. L. Sterna, te nastavlja; Mora se dobro promisliti kada se javno na onakom mjestu, kao što je kongres, stane da kritikuje vodstvo. Na taj način oduzima se snaga i autoritet t,ome vodstvu, ne samo u odnosu prema JeVrejima, nego i u odnosu prema Nejevrejima, a time ,što krnjimo autoritet vodstva, time krnjimo sebe same. Vodstvo predstavlja nas sve. Istina da sam bio jedan od onih, kako je spomenuo Lav Stern, koji miješam odobravao politiku Weizmanna i Sokolova, tih ljudi, kosji su učinili jedan ogromni uspjeh time, što su donijeli Balfourovu deklaraciju. Ja koji sam se za vrijeme rata slučajem prilika nalazio u Americi kao delegat srpske vlade u jednoj političkoj misiji, ja sam imao prilike da vidim tamo rad cijonista. Vidio sam što znači imati velike sile uza se i izrabiti oduševljenje. To su Weizmann i Sokolov iskoristili i dobili su Balfourovu deklaraciju. Kakvi su, da su, tek su je dobili. Dobili su nešto, što sad vidimo, da je od velikog značaja. Danas može netko da ustane i da kaže, da s tim nije zadovoljan. Ali onda, ja sam bio u New Yorku kada je došla Balfourova deklaracija, svi su cijonisti bili oduševljeni. I to oduševljenje potkraj rata bilo je toliko, da smo onda mogli doći do još važnijih činjenica, da je naše vodstvo našlo neki modus, koji bi obuhvatio cjelokupno jevrejstvo svijeta. I to je ono što sam ja kritikovao. Ja sam još u Americi rekao Sokolovu, Weizmannu i drugim našim vodjama: da li nije sada došao momenat za izgradnju Palestine? Zar ne bi bilo zgodnije, da se osnuje jedna svejevrejska organizacija, u koju bi ušao cjelokupni jevrejski narod i na taj način se postiglo ono, što se tek danas postiže; proširenje Jewish Agency. Eto, ja sam u tom smislu govorio; nova svjetska jevrejska organizacija neka radi sa istim programom kao i dotle cijonistička. To znači da ne smije da se pretvori u jednu filantropsku organizaciju, nego da radi ono isto, ali cijoniste mora da žrtvuju svoje ime. I to zato da žrtvujemo ime, da prikupimo cjelokupno jevrejstvo, koje se plaši cijonističkog imena. Mi znamo, da mi na svakom koraku nailazimo na ljude, koji se plaše da se javno iskažu kao cijoniste, A medjutim svi ti isti kažu: dati ćemo rado za Keren Kajemet, za Palestinu, samo nemojte vi da zabilježite da smo mi cijoniste. Vidite Kraljevina Srbija je izbrisala svpje ime sa političke karte Evrope, i ne postoji više kraljevina Srbija radi jedinstva cjelokupnog narodnog i državnog života. Ovaj narod žrtvovao je veliko ime, koje je imalo veliku državnu tradiciju, žrtvovao je ime radi jedinstvenog fronta, da bi se skupio u jednu tako veliku državu. Pa zašto onda da mi nismo pristali? I čini mi se da dolazi vrijeme, kada će morati da se stvori jedna svjetska jevrejska organizacija, gdje će svi Jevreji ući unutra ne doduše da rade onako kao cijoniste, nego da dadu neku paru. Ja sam u toliko htio da ispravim te navode. Najzad vidjet ćete historija će pokazati tko je u pravu. Tada sam bio protiv Weizmanna i Sokolova, koji su me strogo ukorili, što sam tražio da se ovako nešto uradi, što su oni mislili da se ne smije uraditi. Medjutim je došlo vrijeme da sada oni to isto rade. Sada ću preći na druge stvari, koje se nas tiču. I ja ću da govorim o tom sarajevskom sporu. Taj je spor veoma neprijatan. Na prošlim zborovima se govorilo p tom sporu, bilo je mnogo teatralnih scena, ljubljenja i grljenja i sve se je to pokazalo kasnije, da oprostite na izrazu, kap luk i voda. Ja žalim što njihovih izaslanika nema ovdje, jer mislim da bi se izmirili. Ako oni naime hoće da se izmire. Ako se oni ne će da podvrgnu našim odlukama, mi njih, gospodo, možemo i da isključimo. Ne može nitko, da bude izvan organizacije, a da se zove cijonist. Gospoda iz Sarajeva nama pišu i traže da se o njihovom sporu ovdje riješava. Gospodo, ali nama su s druge strane rekli, da oni nisu obračunali šekele. Dakle nisu izvršili svoju osnovnu dužnost, a traže da mi raspravimo njihov spor. Ako oni pripadaju našoj organizaciji, neka đodju ovamo, a ako ne pripadaju, mi ćemo donijeti odluku, kako mi hoćemo. Jedna vrlo važna činjenica je osnivanje svjetske sefarske organizacije. To je vrlo važna činjenica. Tko su Sefardi bili, preko toga ću preći, jer pretpostavljam, da je to poznato. Što su Sefardi danas i što oni ne daju onaj dio, koji bi trebalo da daju, ima krivica i do njih i dp prilika. Sefardi bili su u Španiji na čelu onoga naroda, medju kojim su živjeli. To su bili većinom naučeajaci, Ijekari, činovnici itd. I oni su odjedamput bili protjerani medju neprosvjećene narode. To se tiče i

»ŽIDOV«

BROJ 45.-47