Židov

Savez imao đa se zauzme izvjesno stanovište pomirljivosti. On je trebao i njegova je dužnost bila da se digne iznad stranaka, da djeluje umtrivajući te strasti. AH što je Savez učinio? Zauzeo je strogo ođredjeno stanovište male neznatne grupe. Mi imamo prilike da čitamo u »Židovu« notice, kofhn 1 nas se napada. Taj list uzdržava se i sa našim prinosima i ne ćemo dopustiti da se sa našim vlastitim sredstvima nas napada. Pročitajte notice pa ćete vidjeti kakovo je stanovište zauzeo Savez u sarajevskom sporu. On izbjegava da dade jedno oficijelno stanovište (Povik: Kada se to daje, kaže se, đa se ono ne smije dati). Vidim ja: žaoke koje nam se upućuju, i nemojte misliti da smo mi toliko glupi đa to ne razumijemo. Prošlo je vrijeme kada smo bili Dumme Bošnjaken, koji su trebali samo da daju. Mi danas imamo znanje, mi danas imamo razumijevanje i spoznaju da imamo izvjesne potrebe. Mi hoćemo da te potrebe dodju do izražaja. (Nai taj način ne!) Naravna stvar kad je jučer dr, Albala napao sa onim žestokim riječima, onda se je o meni govorilo; »alaj te je opekap«. (Predsjednik: Tko može odgovarati za riječi pojedinaca.) Vi kažete: tko može odgovarati za: riječi pojedinaca. To je raspoloženje jednog dijela ovdje. (Albala; Čisto jevrejsko raspoloženje). To nije jevrejsko raspoloženje, jer jevrejsko je raspoloženje bratsko. Ovdje nema jevrejskog raspoloženja. (Ako ga vi nemate, mi ga imamo). Mi ga imamo. Mi smo dokazali, da ga imamo. Taj sarajevski spor, rak je rana našeg jevrejskog života. To je došlo nekoliko puta do izražaja. Tu rak ranu treba ili izdubsti iH je viđati, cijeliti. Koji ćete od ta dva lijeka dai odaberete, to je do vas stalo. G. Lav Stern je jučer rekao da u sarajevskom sporu postoje dva spora: jedan lokalni, a drugi koji je nastao izmedju sarajevske organizacije i Saveza Cijonista. Ja držim da je to stanovište ispravno i držim đa treba lučiti dva spora: jedan lokalni sarajevski, onaj drugi općenite naravi. Ja držim da je onaj drugi spor sa Saveznim Odborom važniji i njega mora da riješi Savezno Vijeće. 0 tome moramo da raspravljamo ovdje. (Zašto nijv.su došli). Ne će ni da me se sluša, a već nas se osudjuje. Mi treba da vijećamo o tome pitanju. (Mislim da ne treba.) Meni je nemoguće da govorim. Ja vidim raspoloženje, koje je neprijateljsko i meni ne treba govoriti. Odustajem od riječi. Predsjednik; Tu nema neprijateljskog raspoloženja. Albala: Vrlo dobro. To je možda još bolje. Inž. Ljudevit Freundlich (Osijek). Hoće kao član S. 0. da odvrati odgovornosti S. O. 'za nedostatke u radu, jer S. 0. nije imao dosta priKkc da utiče na taj rad, pošto je bio samo 2 puta sazvan. Običaj je da se na S, V, povuče bilanca prošlog rada, pa pogledamo li taj rad zadnje dvije godine ne možemo biti zadovoljni. Zadnje S. V/ postavilo je novome Odboru dva zadatka na riješenje; halučku farmu i sarajevsko pitanje. Može se reći, da nije ništa učinjeno, ili što se poduzelo nije bilo dosta energično, da bi moglo v.oditi uspjehu. R. O. umrtvio je cijeli pokret, pa je i dobro učinio, što je odredio da se S. V, održi u ovoj dvorani, da nas nitko ne vidi. Prije nego će da se bavi sarajevskim pitanjem htio bi da tretira i pitanje XIV. kongresa i držanje g. Sterna, Već na sjednici S. 0. prigovorio je, zašto se S. V. nije sazvalo prije kongresa, da se raspravlja o svim tim pitanjima, jer se onda ne bi moglo dogoditi, kad smo mi zauzeli svoj stav za Wcizmanna, da netko glasa protiv njega na kongresu, pa da se sad brani. Treba u jednoj rczolucjii da desavuiramo g Sterna. Drugo je pitanje sarajevskoga spora, O tome pitanju treba govoriti, ali ne n : plenumu. Bio sam u Sarajevu i vidio da se može naći i mimo riješenje. Neka se jedna komisija bavi lim pitanjem, a ja sam uvjeren, da će se naći solucija. Laza Abramović (Beograd). Nemojmo mnogo govoriti o sarajevskom pitanju. Najbolje neka odu u Sarajevo dva ili više Savezna izaslanika i tamo neka riješe ovo pitanje. Cvi Roth ra ii lle r; Slažem se u tom pogledu s drom. Judom Levijem, da u Zagrebu, u Radnom Odboru i u čitavom Savezu Cijonista nema dosta razumijevanja za sarajevske prilike, ni za jednu ni za drugu grupu. Držim, da razlika izmedju jedne i druge grupe nije nikako razlika izmedju Sefarada i Aškenaza. Imamo ovdje protivnost, koja prolazi kroz čitavo židovstvo i kroz čitav cijonizam. Mislim, da bi i mnogi naši beogradski sumišljenici Aškenazi, mogli da budu u grupi »Jevrejskoga Života«. Svi znate, a to su stvari koje ne treba da se raspravljaju u ovako širokom skupu, da zapravo i nije bilo sefardske pitanje izlazna tačka toga spora, nego da je to

bilo pitanje učešća Zidova u državnoj .politici. Sticaj političkih prilika iza prevrata doveo je do toga, da se jedna do onda politički neaktivna, mogla opredijeliti odmah za radikalnu stranku, dok druga nije v mogla da taj momenat upotrijebi, pa je bila bačena u pozadinu. Ta druga grupa napravila je iz toga ideologiju; da se ne smije uopće ili da se barem ne smije na ovaj način učestvovati u državnoj politici, kako hi time tako reći u cijonističkom pogledu bila drugoj grupi nadmoćna. Ali nije samo to, nego mi faktično i imademo dvije vrste židovskoga življenja. Jednu, ako hoćete njemačku, a drugu francusku. Vama će biti dovoljno poznat stav njemačkih djonista, koji ne odobravaju ulaženje cionista u politički život, jer po teoretski potpuno izgradjenom židovskom nacionalizmu mogu da ulaze u državnu politiku samo kao nacijonalna, manjina, gdje je to moguće, a ne će da ulaze u druge partije, van da tamo sprovode čistu židovsku politiku. Imade toga naziranja teoretičar Klatzkin, koji kaže, da bi se Zidovi morali odreći gradjanskih prava, da u galuti nigdje ne mogu da budu apsolutno jednalki. Moraju tražiti jednakost, bratstvo i slobodu kao ljudska prava, ali nikako ne mogu sudjelovati kao potpuno jednaki u državnoj politici. To je njemački nacionai'izam. U Francuskoj i u Italiji vidimo drugi život Tamo su cijonistt apsolutno jednaki s Francuzima i s Talijanima, pa mogu isto talko da učestvuju u državnom životu, kao i drugi. Ali je karakteristično, da je prije neko dva mjeseca izašao u glasilu njemačkih djonista članak, u kojemu se veli, da je u Francuskoj jedini cijonista jedan nežidov, jedan Francuz, a svi drugi s mjemačkoga gledišta nisu cijoniste. Ako to znademo, i ako s ovoga gledišta promotrimo ovaj spor, onda ćemo vidjeti, da su se tu sukobila dva naziranja. Možemo da simpatišemo s jednom ili s drugom grupom, možemo i da dokazujemo, možemo da kažemo, da jedno ili drugo nije ispravno, ali mi uvijek moramo da imamo za to razumijevanja. Ne možemo iz; toga praviti jedno sefardsko-aškenasko pitanje, pa da ga riješimo amputacijom, jer bi se to onda moralo raditi i u Francuskoj i u Italiji. Morali bismo reći, da svi ti Židovi | u Francuskoj i u Italiji nisu cijoniste, a tek s njima zajedno osuditi naše Sefarde u Sarajevu i naše cijoniste Aškenaze i Sefarde u Beogradu. U cijooizmu samom dakle imade toliko struja i naziranja, a taj francuski cijonizam i nije izuzetak, jer .i ovdje ima ljudi, koji su orijentirani tako, da je za njih zaista cijonizam tek filantropski pokret, a to se ne pokazuje samo teoretski, nego se vidi i u praksi. Kada se radi o Jugoslavenskoj Halučkoj Farmi, ti ljudi nisu tako aktivni, jer vele: >MJ jugoslavenski Židovi ne treba da idemo u Palestinu, nama je ovdje dobro. Moramo naša sredstva upotrijebiti za nesretnu braću iz Istočne Evrope.« A nama omladini je cijonizam jedino rješenje židovskoga pitanja i za nas, kojima je ovdje dobro i koji imamo ovdje mogućnost razvitka sigurnoga života Ima dakle jaz izmedju nas i onih, drugih, kojima je cijonizam samo stvar filantropije i židovskoga osjećaja. Mi se teoretski nikad ne možemo složiti, nego samo u praksi. Ali ta razlika nije, da se .iz nje prave sporovi, da'-se dijele dva cijonizma. Pa ako uopće trpimo i jedno i 1 drugo naziranje u našemu Savezu, onda moramo da vučemo konzekvenoije i u ovom nesretnom sarajevskom sporu. Ne možemo da l osudimo grupu oko »Jevrejskoga Života«. Koliko je god bilo ovdje prljavih motiva i kod jednih i kod drugih, njihov je spor odredjen razlikom principijelnoga naziranja o učešću Židova u državnoj politici i osnoviraa cijonističkoga shvatanja, a u drugom redu sticanjem političkih prilika. Ne možemo se ovdje upuštati u proučavanje ondašnje političke situacije, ni debatirati. što je cijonizam i koji je cijonizam Ispravan. To ne može riješiti Savezno Vijeće, koje ima da stvara odluke za praktični rad i da stvara mogućnosti za ujedinjenje i kooperaciju svih cijonista u našoj Kraljevini. Savezno Vijeće ima da stvori atmosferu razumijevanja. Bio sam nedavno osam dana u Sarajevu i imao sam prilike da upoznam sve te stvari. Vidim i znam ujedno, da je velik jaz izmedju jednoga i drugoga naziranja, iztnedju Sefarada i Aškenaza, ali ne priznajem, da se iz toga smije izroditi ovakav spor. I ponavljam: to nije sefardsko-aškenasko pitanje, nego je to pitanje

cijonističko. Još da se osvrnem na osnivanje Sefardske Organizacije. Štogod više sefardska Organizacija aktivira mase, to će prije doći do momenta, kad će se sami Sefardi raspasti u one iste partije u koje su se raspaJi AškenazL Onda će se Sefardi dijeliti po ekonomskom, socijalnom itd. principu, pa će podijeljeni u te partije ulaziti u cjjonističku Organizaciju, a ne više kao skupina Sefarada protiv drugih skupina. U vrlo simpatičnom izvještaju dra. Salatnona Alkalaja, navodi se, da Sefarcli ne mogu da ništa dobiju zato, jer nisu organizirani ni u kakvu političku stranku. Zaista je na primitivnom stupnju talko, da se ljudi dijele i formiraju po krvnom srodstvu, ali je to nesretna situacija. Ako Sefardska Organizacija uspije, ona mora dovesti do raspada Sefarada i do njihova ulaženja u cijonistićke grupacije. A do toga će naskoro doći i u našoj državi, to prije, što se življe budu tretirala cijonistićka pitanja, po kojima se dijele različite struje. 1 zbog toga mislim, da će nestati tla, na kojemu je nikao sarajevski spor. U Sarajevu ima za to mnogo volje. Možda je ta dobra volja posljedica umornosti, ali danas je takav momenat, da se može postići saradnja. Bilo bi krivo, kad bi Savezno Vijeće iz neraspoloženja prema čitavom sporu tretiralo krivo taj spor. Još bi gore bilo, da Savezno Viječe ne naglasi potrebu rješavanja. Savezno Viječe neka stavi u dužnost novom vodstjvu, da pošalje delegaciju, koja će privesti kraju taj spor. To će uspjeti, ako podju ljudi, koji uživaju dovoljno povjerenja kod sarajevskih cijonista i koji sami imadu povjerenje u Sarajlije. Neka naši ljudi idu onamo, da se uvjere, kako sve to nije tako strašna Neka njihovi ljudi dolaze k nama, neka ulaze u Radni Odbor, neka vide, da kod nas nema neprijateljstva prema jednoj grupi, to jest prema grupi »Jevreiskoga Života«. Ovo je mišljenje krivo, jer je Radni Odbor nastojao da bude objektivan, što dokazuje činjenica, da u isti čas, kad je grupa »Jevrejskoga Života« reberrrala protiv Odbora, i druga grupa »Židovske Svijesti« stoji u oštroj opoziciji. Opozicija obiju grupa dokaz je, da je vrhovni forum bio objektivan, i ako nije mogao da nadje rješenja tome pitanju. Danas se to pitanje može ‘riješiti i ako se tuđe ne može naći formula rješenja. Psihološka je situacija u Sarajevu takva, da se izmirenje može postići. Dr. David Alka laj: Ovdje se mnogo govorilo o sefardskoj organizaciji, pa da sebi ne stvorite krivi sud, dopustite mi da o tome kažem nekoliko riječi. Pitanje o sefardskoj organizaciji pokrenuli su Sefardi iz Palestine sa čisto jevrejskom i cijpnističkom pobudom. Najglavniji pokretač te ideje je glavni rabin Bendon Uziel. On je nadrabin varoši Jafe, »adrabin sefarda kao i Aškenaza. Na tu konferenciju došla su i dva rabina aškenaza. Oni su kazali, da su došli da pozdrave konferenciju, i čim je tu glavni rabin Uziel, koji je i naš glavni rabin to smo smatrali za dužnost da dodjemo i pozdravimo tu sefardsku konferenciju. Pored toga pri otvorenju konferendje došao je i Sokolov, Uškin i Yelin, koji je potpredsjednik varoši Jerusalem, Svi su pozdravili organizadju, molili su da se doista organizacija provede. Stvar je u tome. Sefarda ima na svijetu oko 1,2Wk000, od kojih 600 hiljada živi na Istoku, Jemenu, Alžiru itd. dok ostali žive po Evropi, nešto na Balkanu, jedni u Španiji, a ima ih i u Holanđiji itd. Ovi sefardi u Evropi učestvuju u djonističkom pokretu isto kao i eškenazi. Medjutim na Istoku ne učestvuju uopće cijonističkom pokretu. To je jedan razlog da se i ti sefardi zainteresuju za taj pokret, Medju sefardima nije nikada bilo asriniladje, po njihovom imenu čim se izgovori, zna. se da su Jevreji. Zato su palestinski Jevreji molili da se pokrene ova akcija, jer medju njima ima oko 600 hiljada Jevreja, koji ne učestvuju u radu. Zato treba da gledamo da se i oni organizuju i da se tako privuku na rad. Naši vodje pomažu taj pokret i zato jer znaju da su sefardi najzgodniji elemenat za kolonizaciju radi izmirenja sa Arapima, Tamošnji sefardi govore i jevrejski i arapski, pa se laiko sporazumijevaju sa Arapima, puno lakše nego poljski ili koji drugi Jevreji. I zbog toga naši vodje nastoje da se sefardi organizuju i da u što većoj mjeri nasele Palestinu. S druge strane dolazi i pitanje useljivanja. Kada dodje koji sefard, njega nema nitko da dočeka, jer nema nikakove organizacije. Kad dolaze koje druge grupe njih dočekaju u luci njihovi pristaše, a sefarde nema’ tko da: dočeka. Dodje 800 ljudi u luku, a nema mjesta gdje da se noći. Nije to London, Dogodilo se je, da je

»Ž I D O V -

BROJ 45.-47