Židov

uvijek nije raščišćen odnos izmedju ljudi oko Joanta (naročito Marshallova grupa) i Cionističke Organizacije, a sve dotle dok to ne bude riješeno ne će da ide; jer ako se oni sporazume ili ne, situacija je sasvim druga, ako pak on dodje onamo, a stvar još nije riješena, njegov put ne bi bio od koristi, jer on ne može i ne će ništa- pozitivnoga riješiti, dok vladaju nesredjeni odnosi. Inače 'kani iduće godine posjetiti Ameriku na duže vrijeme, O Jugoslaviji sada ne može ništa novoga da kaže, to će moći da učini tek za vrijeme i poslije njegovog posjeta. Pitao sam ga i o našoj farmi; drži da je včć u redu kupnja 1000 dunuma u Tiri, premda nezna kako stoje stvari sada, budući da je od 6. augusta već na putu. Pitam ga da li bi htio da -odgovori na pitanja političke naravi, kao što su na pr.: što je njeg ivo mišljenje o sjednici Akcijonog Komiteja i rješenju krize povjeravanjem vodstva staroj Egzekutivi, Smiješeći se odgovori: »Ono što se htjelo publicirati bilo je tiskano u novinama, a što se nije htjelo publicirati, n-i ja ne ću da vara kažem«, i ne reče ni riječi više o lome. O učestvovanju Ruppina u Egzekutivi kaže, da nezna ništa sigurna, jer još nije dobio vijest iz autentičnih izvora, ali je čuo da dr. Ruppin ipak ostaje u Egzekutivi na svom mjestu. Skrenuh temu mojih pitanja na Kr i m, upitah ga, što je njegovo mišljenje. A ,on koji je spriječio Ugandu, dao mi je odgovor, koji sara i čekao od njega. Svugdje, reče, gdjegod je bio u posljednje vrijeme, veoma su ga mnogo intervjjuisali o toj stvari, pa je svugdje rekao ono što će i meni reći; »ce n’est pas la Crimme!« ne radi se ovdje samo ,o Krimu, već je to ujedno i jedan lakomislen i opa■san prepad na cijonizam, koji ništa ne može pomoći Židovima, nego može cijonizmu i židovstvu samo da škodi, jer ruski seljaci, ne će svoju zemlju da daju nikomu. Oni će ta zemljišta kasnije, kad već ruski Židovi budu naseljeni, bezuvjetno oteti opet natrag. On poznaje dobro prilike u Rusiji i zna o čemu se radi. Leži opasnost i u tome, da krimski projekt nema ništa posla sa židovskim nacij-onalizmom, pa i zbog toga ne može ni nacijonalno, ni humanitarno koristiti ništa, niti uopće uspjeti, Završio je svoje riječi opetujući, da je to jedan lakomisleni atentat na židovstvo i cijonizam, koji valja spriječiti. Još sara ga u toj stvari pitao Šta drži o projektu, kao socijalnoj i humanitarnoj pomoći Židovima, a na to mi je samo rekao: »To je Jedna humanitarnost, bez humanitarnosti!« O akciji Jointa za namaknuće 15 milijuna dolara, za pomoć istočnom židovstvu i o akciji Keren Hajesođa zi 5 milijuna dolara reče mi, da je to prvi jasan dokaz, kako je krimski projekt na štetu cijonistićke stvari, a osim toga akcija Jointa ne može, da bude na korist ni ruskim Židovima, jer im se s ovim novcem ne može pomoći.. Pitanja i odgovori predjoše na Palestinu. Zemljišta je ovoga ljeta mnogo kupljeno i dok to ne bude ameliorirano i razdijeljeno ne će se kupovati novi kompleksi. Oni stari turski zakoni*, o kojima je Žabotinski govorio na kongresu još su faktično na snazi, ali oni sami po sebi stvarno za nas mnogo ne znače, jer ne zavisi samo o zakonu, hoćemo li dobiti koji kompleks oduzetoga zemljišta, nego o volji engleske i palestinske vlade. Zadaća je politike naših vodja da potaknu englesku vladu na veću susretljivost prema nama. O Erec Jisraelu ne može, reče, ništa nova da kaže, jer je već odavna na putu. Pitao me o našoj organizaciji 5 o jezičnim prilikama u Jugoslaviji. Interesovao se za mjesta koja dobro rade. Na kraju skrene govor na nešto privatnije područje o našoj zemljakinji novosadjanki, gdji Šariki K o h n-Be rger. Gospođin Usiškin bio je ugodno iznenađjen, kad sam ga upitao, da li je poznaje i kad sam pričao, kako je omladini u Novom Sadu davala prve cijonistićke impulse. »Šariku poznate li je? Ona je odlična radnica. Veoma sam zadovoljan s njoml Doskora dolazi u Evropu«. Na kraju razgovora predadoh mu 49. broj »Židova« u kojem se najavljuje njegov dolazak u Jugoslaviju, Završismo razgovor, jer ga je već nestrpljivo čekao neki gospodin, on se oprosti od mene srdačnim »Šalom« i stiskom ruke; a ja se požurih kući da sredim bilješke noseći u sebi jak i drag dojam o tom susretu i razgovoru.

Meir W eltmann.

* Ta su zakoni, koji odredjuju, da kroz stanovito vrijeme neobradjivano zemljište pripadne zemaljskoj vlasti.

Naša omladina i palestinsko radništvo

HLjć više tajna, da je naša omladina barem P» svojim vođjama i vodicima potpuno uz palestinsko’ radništvo. Taj se stav pokazao i u polemici prema nekim gradjanskiitn vodjama našega eijonizma i u omladinskom programu, primljenom na osječkom sletu, za koji se može mirno reći, da je početak novoga perioda u našemu omladinskom pokretu. Taj novi period ima da bude označen još i trećim bitnim područjem, gdje će morati da se iskaže stav omladine; omladinsko priznanje uz hebrejsku radnu Palestinu ima još da se pokaže u činu i u d j. e l u. Bit će stoga možda dobro i korisno, da se upitamo; Zašto se miša omladina uopće izjavila za radnike, kad u cijonizmu itnade struja, koje su nama gradjanskoj omladini bez sumnje bliže po socijalnoj strukturi. Zašto jč omladina protiv četvrte alije, kad se može danas sutra dogoditi, da ta aiija dobije pojačanja i iz naše kraljevine, bilo zbog sticaja ekonomskih prilika, bilo naprosto zbog intenzivnije propagande uiedju našim gradjanima, koji pokazuju unaprijed dosta sklonosti za preseljenje. samo im treba otkriti način i put. Kakav bi bio stav omladine, kad bi njem roditelji otišli u Palestinu pa. bi ondje nastavili živjeti kao trgovci, intelektualci itđ. Bi li omladina 4 onda bila za radnike ili bi se ona ui tom mahu orijentirala i teoretski onako, kako ovdje živi uistinu.' nesocija'no, koristeći se položajem rodite'ja i braneći se prihodom onih zvanja, koje ona u teoriji osudjuje. fer su neproduktivna. Pitanje nauko nepotrebno, jer se čini, da ne će postati aktuelno. Možda je upravo stoga zgodlno, a svakako je dovoljno precizno i jasno, jer se beš o njemu lome sve cijonističke struje. Omladina ne će, da se u Palestinu prenosi" nezdrava galutska struktura. Njoj je Palestina prije svega m.esto, gdje će produktivna r.zdioba zvanja omogućiti zdrave socijalne odnos e bez izrabljivanja proleterske mase u korist kapitalista. Njoj je ciljem zajednica u pravom smislu, u kojoj .ne će biti onoga jaza i veza, koji svagdje dijeli gradjane, nosioce narodnoga razvitka i kulture, od proletarijata, koji je osudjert da bude zgaženi, pod kotačima gospodarske mašine, ako mu ne uspije da pobjegne n tabor dojućeragnjih tlaćitelja pa da onda s njima zajedno tišti grbaču svoje dojučerašnje braće i supatnika. S. mo zajednica može da stvara kulturu. Damas i nema potpuno narodne homogene kulture, jer eksiistira samo kultura buržoaskoga društva, ddk proleterska masa, srž i potporanj narod;;, živi potpuno bez ku ture. Stoga svak onaj, koji čezne za nekom obnovljenom židovskom kulturom, u Palestini, mora da se bori protiv svega, što će stvoriti dvije klase; gradjansku i radničku. Bude li u izgradjenoj Palestini dvije klase, onda ćemo imati dvije kulture, jednu gradjansku. a drugu radničku. A iza nekoga vremena, koje bi se gotovo dalo matematski odrediti, postali bi i židovski radnici Palestine jednaki svojoj radničkoj braći u drugim zemljama: smrvljeni gospodarskom rabotom, nemoćni da se (»drže na kulturnom nivo«, jer to ne dopušta prosperitet poduzeća, koje treba samo radni stroj, a koje ne podnosi misaonoga, kulturnoga čovjeka. Tako bi dakle i u Palestini narodna većina bila istjerana iz raja kulture, da u znoju svoga lica stiče kruh za one, koji dotle sjede mirno pod smokvom i maslinom i filozofiraju 0 obnovi naroda, ako baš nijesu zaposleni proučavajući burzovne izvještajeve. Je li to bio cilj eijonizma? Zacijelo nije. Ci;onikam se može uopće ostvariti samo u pravoj židovskoj zajednici, t. j. drugim riječima; njeni pripadnici mora da budu jednaki politički, a prije svega gospodarsko. Ne smije biti izrabljivanih i izrabljivača; ne smiju jedni da rade teško, bez dovoljne naplate, da stvaraju, a da ne jedu plodove, dok će drugi da vode i nadziru rad pa da zbog toga »inteligentnijega« posla übiru plod tudjega znanja. Svaka naš haluc mogao bi da bude 1 nadzornik; svako bi njegovo dijete moglo da se škola za intelektualno zvanje. Ali to mi nc ćemo; imamo mi dosta od intelektualstva, od upravljanja, nadziranja, trgovanja, mešetarenja. Mi hoćemo zagrabiti rukama u rad; hoćemo da stvaram o. Samo stvaranje može da preporodi našu nutarnju snagu i da promijeni mišljenje svgeta o nama. Kad prema tome ne ćemo, da budu u Palestini sami nadzornici i mešetari (jer od nnb nam nikad

obnovljenoga Cijonal), a kad ne ćemo razdijeljenu zajednicu (jer onda nikad. jednoviU; hebrejske kulture U Palestini!) što naut još ostaje osim ideala hebrejske radne Palestine?! Ona jedno vita zajednica treba da bude sastavljena od samih produktivno radeni'h ljudi,- koji će svi uživati plodove rada, a bit će dosta plodova, jer će se stvarati samo ono što treba i jer ne će biti trutova, koji se samo hrane, ne znajući da djelaju. Jasno je: teško je onom gradjaninu, koji je još do jučer bio ovakav trut u narodnom gospodarstvu, spoznati najedamput uištetnost i beskorisnost svoga »rada«, a još mu je teže. da se odrekne svoga privilegiranoga položaja, po kojemu je mnogo manjim i mnogo beskorisnijim poslom živio bolje od radnika, trapljenoga neprekidnim, gotovo živinskim robovanjem. Jasno je i to; svaki radnik, koji ide u Palestinu, a ne nada se ili i ne će da postane privilegirani trut. on će biti svagda protiv trutova, borit će se svagdje za pravednu razdiobu dohotka. nastojat će, da se što potpunije i što savršenije ostvari bes'klasno društvo jednakih jedinica. A zacijelo je iza svega toga jasno, da naša •omladina, kojoj cijonizam nije filantropija a la barun Rothschi'.d, što je jadnim! i progonjenim Zidovima dao vinograde, neka sad uživaju, dokle za njh rade felasi, nego kojoj je svrha cijurmn a stvoriti u Palestini novu židovsku zajednicu, utemeljenu na radu, sa zdravim socijalnim formama, ispunjenu hebrejskom kulturom, da je ta omladina solidarna s nastojanjem i scilievima palestinskoga radnika. On je ideal, koji ona želi ostvariti. I ona, naša omladina, dijete našlih gradjama, želi da ode u Palestinu. 1 ona ne će imati sredstava, da kupi privilegij trutovanja, a ako joj je do trutovanja. ona i ne će otići u Palestinu. 1 ona će dakle morati da postane dio radničke zajednice, jer u gradjainskn ne će moći da udje. Sad je svakako razumljiva želja, da ta njena radnička zajednica bude jedina zajednica židovske Palestine, da ne bude ondje dvije klase. Jer na koncu konca; život bespravno radnoga robija, ne mogu omladini pozlatiti ni cijouistički ideali. Ovako je dakle odred-en stav omladine i zbog ostvarenja cijonističke ideje ii zbog toga, što i ona hoće da živi i da djeluje u toj Palestini. Samo takva židovska zajednica može da ostvari čist cijonistićki ideal. No samo je takva Palestina uopće mogućna. Ne može se zamisliti, da bi se druga kota Palestina mogla održati u arapskom moru, koje se uzbibalo od Istoka pa sve do zapada, a koje je orijentirano i nacionalno i ekonomski. Arapi se bune protiv gospodo v a n i at evropskih nacija B u političkom i u gospodarskom pogledu. Oni se protive besramnom tlačenju i izrabljivanju, kojime kulturni Evropljani žele da se održe na dosadašnjemu prijestolju svjetskoga Gospodstva. Mi ne bismo bili ekspropriirana nacija, te ne bismo razumjeli i opravdali čežnju bratskoga arapskog naroda za slobodom, za bacanjem veriga, koje priječe njegov razvitak. Naša zajednica u Palestini može da se zamisli samo kao dio orijentalnoga srvijeta, koji će prije ili poslije ipak dokinuti robovanja Evropi. Palestina, to je naša tragika, mora da se sad gradi protiv volje Arapa, e da bi onda mofgla da posluži Arapima i Orijentu u zajedničkoj borb i ne protiv Evrope, nego protiv robovanja evropskim trutovima, a za slobodu { jednakost svih naroda S svih datadašnjih klasa. Tako izvršenje cijonizma naprosto traži hebrejsku radnu Palestinu kao stanicu oslobod j e n o g a Istoka i čitavoga s v i je t a. A naša omladina, ispunjena tim idealima, ne smije se zadovoljiti iskazivanjem simpatija i antipatija, nego mora početi rad. Prerano ie danas bajati o našemu halućkom pokretu; opasno je buditi lažne predodžbe, kao da taij pokret već eksistfra. Ali ima svijesti i volje, iz kojih će se prije Sli kasnije roditi čin. Omladina se odgaja, pošteno i otvoreno, za halučki pokret, koji će nas povezati s Palestinom. A u srcu joj je želja; da ta Palestina bude ispunjena ravnopravnim hebrejskim radenim ljudima, povezanim bratstvom međju se i s čitavim novim ljudstvom.

C vi Ro thmSller.

»2 i D O V'

MOJ SI.