Židov

i St« još čine nosi značajku pojedinca, osobnoga djela, a gubi stalnost i propada. Ali svi ti naši pojedinci moraju da dobe duh života sa Orijental Pitajte vašu omladinu, kuda će i što joj daje snage. Što je Sili, da uzme na se težak teret, što joj daje snage, da vrši teške svoje obveze, itko to 'nije ono veliko, visoko i svijetlo, što daje Erec Jjsrael, 1 ako danas dodju k meni Zidovi iz Amerike, Australije ili Kanade, imade samo jedna tema, o kojoj mogu s njima da govorim; zajednička naša nada i zajednička muka. Ništa drugo. 1 to samo s onima, koji osjećaju kao ja, kao i vi. Jer ako se sretnu u tudjim zemljama Zidovi, kore ne veže ovakova nada, bit će si tndji i nijedan ne će drugome imati što da kaže. Oni su nijemi, nemaju zajednički osjećaj. Bilo je vremena, kad je židovski život bio koncentriran u sinagozi l) posljednjih 50 godina promijenilo se to. Sinagoga se smatra samo bogomoljom. Danas sfdur veže i udružuje Židove tek pola dana na Jom-hakiiipurhn, a 165 dana u godini nema veze. Trebamo djelo svakidašnjice, ideal stvarnoga života, što će u sve dane godine hraniti snagom i vjerom, okupljati nas u zajedničkoj težnji. Omladini ne bijaše bogomolja dovoljnom. Ona hoće da svoje velike nade natapa sa živoga \nrtka. Imade tri puta, koji vode do izgradnje naše zemlje, do ožhijenja našega naroda: političko-organizacijoni, ekonomski i kulturni O prvotne putu: Koje li neispravnosti, koje li laži, kad se veli, da svaki dio židovstva mora da živi u drugoj zemlji! Imade u čitavom svijetu samo jedno mjesto, s jednom prošlosti ij e dno tn budućnosti, koje ntože da bude zemljom židovskoga naroda. Naša organizacija okuplja Zidove iz 60 zemalja. Hiljade i hiljade Zidova iz svih raznih zemalja svijeta obuhvaća naša organizacija. Ma smo ž.ivo pokazali, da imatdeino jedan narod a ne vise naroda. Naša organizacija dokazala je, da smo jedan narod i ona je učinila korak, koji je dokazaoala je ovo stajalište jedino ispravno. Ona je odaslala svoje predstavnike i Liga Naroda i velevlasti priznale su ove muževe kao zastupnike židovskoga naroda, onoga židovskoga naroda, koji će u budućnosti skupiti sve svoje dijelove u jednoj zemlji. I sve vlast* svijeta ožigosale su time one, koji su htjeli da razderu jedinstvo židovskoga naroda. Li tom smislu kročimo dalje. Naš! zastupnici dolaze na sve kotiference velikih vlasti, zastupaju ondje interese židovskoga naroda. I tu ih priznavaju ne zastupnicima kojega dijela židovskoga naroda, nego punovažnim predstavnicima narodne cjeline. Drugi put, kojim treba da kročimo, jest put do ekonomske izgradnje naše zemlje. Ne će našu zemlju izgraditi novac sam ili sami ljudi, nego će je izgradit? obadvoje; novac i ljudi. Ekonomska struktura našega naroda je nezdrava. Naš se narod, vidimo to iz statistika, bavi svim granama ekonomskog života, a nikako zemljoradnjom. A upravo je zemljoradnja najvažnija, najhitnija osnovna forma za zdrav narod. Drugi narodi, koti su se mogli razvijati u normalnim prilikama, iuudu velik ili najveći procenat seljaka. Mi nismo imali dosada nijedan procenat zemljoradnika, a sada 5h od nekoliko godina ama imademo 1—2%. To pokazuje anormalnost života. Ova anormalna forma oteščava izgradnju. 1 nikakav novac ne ćc ozdraviti narod, jer bogatstvo kojega naroda ne čine njegovi milijonerl, nego seljaci, što oru njivu. I ovo nezdravo, anormalno u našem životu mora đa se asanira. To moramo da činimo, kako bismo izgradili židovsku zemlju, stekli zemljišta, osnovali kolonije i život postavili na zdravu ekonomsku osnovni. Počeii smo ovaj težak, vanredno težak rad s mnogo volje i vjere. I napredujemo. Pred 40 godina ne bijaše med ju nama nijednog seljaka, nijesmo imali nijednog dimu ma zemlje, a sada imamo u Palestini ,10.000 židovskih zemljoradnika i više od jednog milijuna dunuma. Ništa nas nije zastrašilo, što su bogataši bili protiv našeg nastojanja, što su se mudri ulagivali, a što lukavi smetali, jer mi smo ushtjeli da prodremo, pa smo i. uspjeli. Svakoga dana napredujemo. Pred 4 godine skupili smo 70 hiljada funti u jednoj godini za kupnju zemljišta, a u prošloj godini skupili smo već 260 hiljada funti U ovoj godini imademo u programu rada Židovskog Narodnog Fonda budžet od pol milijuna funti. Narod će ekonomski ozdraviti. Trebamo mnogo novaca i mnogo idealizma. Novac ćemo dobiti, idealizma imamo, a i idealnih sila. Svaki nam brod dovozi stotine i stotine ljudi, koji

idu oduševljeno, da dadu svoju krv i svoj zmij Izgradnji židovskoga naroda. A naši pijoniri i naši junaci daleko više znače nego ratni junaci. U rat se polazilo prisilno, iza fronta su uvijek pazili, da nitko ne pobjegne. Na frontu polaziše ljudi da proliju t u d j u krv a ne svoju. Ali naši pijoniri hoće da od svoje volje i neprisiijenil usvoje naše tlo, nagnali dubokim osjećajem. Svoju će krv dati zemlji, svoji m će je znojem oploditi. Sjećam se stare egipatske legende, u kojoj se priča, da) je egipatski Faraon, naš prvi dobri znanac u zidove piramida uzidao živu djecu, da postigne vječnost grajjjevine i naroda. AH je uzidao židovsku djecu, a ne egipatsku. I zato mu je taj rad bio uzaludan. ' Piramide će se srušiti, a egipatski je narod propao. U temeljima piramida, koje mi gradimo, nalaze se tjelesa naše djece. Gradimo svojom mukom i svojim znojem, vazda smo tako činili i zato je naš narod vječan i zato je vječno i ono djelo, koje danas vršimo u Palestini. Stvaramo nove ionne života. Naša kolonizacija svojom veličajnošču ne imponira samo nama. nego svakome tko je promotri. Kad je naš vanredno težak i svakoga ćete časa čuti po kojega kritika, gdje govori, da ovo ili ono nije dobro. lako i ii limade, koji govore, cl a omladina naša u Palestini nije pobožna. A ja ili pitani, tko su ta nepobožna djeca. Zašto ih nijeste ovdje učinili pobožnima? I tko ih to goni u Palestinu? U talmudu imadc dijalog u kojemu jedan učenjak puta drugoga, kako je izgledao novac, kojim je Abraham kupio život. A drugi učenjak odgovori: Na jednoj strani novca nalazio se lik starca i starice, a na drugoj strani lik mladića i mlade djevojke. se tu omladini, neka znade, da se na jednoj strani uašeg-a novca nalazi starac sa staricom, koji označuju drevne forme naše, tradiciju i sve, što mladež dobiva od starijih. Ne bude li toga znaka na novcu, novac če biti kriv, izgubit če vrijednost i njime se ne čc moći kupiti život. Na stare se obraćam i velim im, da se na drugoj strani novca nalazi mladić i djevojka. To je mladost sa novini oblicima svojim, sa zahtjevima, sa svime, što je svježe i živo. Pa ako uklonimo taj znak sa novca, ne će bili novac prav, izgubit će vrijednost, i njime se ne će moći kupiti život. Obadvije strane treba da čuvamo, obadvije trebaju da su udružene, novo sa starine Staro je korjenje, a novo to je stablo sa plodovima. Nema li korijena, ne može stablo da se hrani, nema Ii stabla, izgnijeti će korijen. Obraćam se svima. lij stabla, izgnjilit će korijen. Obraćam se svima. koji su ovdje) i kojih nema tu; pomognite, da se židovsko tlo što moguće prije oslobodi. Neiskupljeno, ako vi ne pomognete. Naše zemljište pripast će nama, a na vama je, hoćete li u tom da učestvujete. Tlo, z c ni i i i š t e, osnovica i je svega našega života. Moramo tu da se poslužimo primjerima i naukom drugih naroda, da ojačana- ovu spozna i, koja je danas na. sreću toliko jaka u nainitmjim redovima našega naroda, da naše djelo u Palestini kroči i napreduje. Imade stara grčka legenda, koja priča; Bio je junak 'menom Antej. Taj je junak bio velik, snažan i lijep, ljubimac svoga naroda. Jednoga dana bude ortgnut od tla svoga roda i poleti n zrak. A leteći je osjećao, da m.i nestaje snage i ljepote, pa spozna, da je izgubio ljubav svoga naroda. I osjetivši sve to doltraia, skupi posljednju snagu, da se spusti, pa da obim nogama takne zemlju. 1 kad je uspio, da Stupi na tlo, bude opet jak i lijep, i stekne ljubav) svoga naroda. Braćo i sestre! Ovaj junak je židovski narod. Bilo je vremena, prije 2000 godina, kad se naš narod nalazio na vlastitoj grudi. Onda je bio snažan, lijep i velik, i nauk božji javljao se u njega i širio se iz njegove sredine. Bio je junak, i do-., godi se jednoga dana, da ga jaci neprijatelji protjeraše, pa bude odsndjcn, da jednaiko leti u zraku bez stabilnosti, osnovke i tla. 1 tada osjeti, da ie oslabio i da je postao najružnijim narodom. Skupite snage, da opet obadvim nogama stanemo na zemljište Si onda će naš narod biti jak i lijep, i nauk će Božji izaći opet iz njegove sredine. U tome je naša dužnost. A o trećem putu hoću da vam ovo kažem: Mi smo i do danas dali svijetu i danas mu dajemo velkih kulturniji vrednota, ali pod pseudonimima. Pod njemačkim, engleskim, francuskim

ili drugim kojim plaštcin nalazite židovske sltaee, koja stvaraju djela, ali koje ne stvaraju židovska djela, jer ini je tudji jezik, jer imadu tiidju psihologiju i jer *lll je biće strano. I sada’ je, eto, došao momenat, da i mi stvaramo naša djela. Tu nam ie put do oslobodjenja. Židovski život traži živ jezik. I naš jezik, koji je stoljećima bio pok')pan po knjigama, iskopali sumi iz knjiga i učinili ga živim jezikom. U razdoblju od 35 godina stvorili snio literaturu na našem jeziku. Uredili smo kulturne institucije, sagradili osnovne škole, dječje vrtove, srednje škole pa i univerzitet. 1 u svim tim institucijama govori l se -I podučava se našim jezikom. Pred 45 godina zbio se u Fgiptu interesantan slučaj. Medju Iskopinama našla se je pored mnogih skupocjenih stvari, zlata i srebra, malena škrinja, u kojoj je bilo nekoliko zrna pšenice, sitnih zrna, stariji više od 41KK) godina. Zlato i srebro i ostale vrijedne stvari odnesoše u muzej: pšenična zrna zasijaše u kraljevskom vrtu. I tu se dogodi čudo. Malena zrna, koja su bila 4000 godina spremljena u Skrinjfci, proklijala su i donijela ploda. Njihov plod zasijaše, a plodovi od tih plodova d.idoše mnogo sjemena. I od tog sjemenja potječe najbolja vrst egipatske pšenice, i) istu vrijeme započela, je i naša sjetva u židovskom svijetu. Mi smo Zidova iz sinagoge, trgovca, čovjeka, 'koji je sviimte grbače boratvio u tamnim i vlažnim prostorijama, koji nije znao, što je slobodan iizduh i vedro nebo, koji nije poznavao život zemlje; ovoga snio Židova presadili na naše tlo, toga smo Židova odaslali u staru domaju. Bilo je to teško, vanredno teško. Aii, pogledajte, desilo se čudo. Vratio se zemljištu, sagradio je kolonije, stekao je uerazrješivu vezu sa zemljom na čudo cijeloga svijeta. imade mnogih, koji s u ni n j a j u ! mnogih ko-'i se boje. Njima velm; ne bojte se, mi imamo snage i vjere da naš bolestan narod ozdravimo; da nm damo t’a, da ga povedemo putem normalizacije. Ali naročito onima, koji sumnjamo, hoću, da pričam ovu priču: I aliinid veli, da su nakon osvojenja Jerusoliina rabi A ki b a, i njegovi učenici došti do razvalili:! ie ni solunskih. Videči, da je grad razoren, obuze teška bol učenike i zaplakaše, a AkJba se nasmijao. Kad su dalje obilazili ruševinama, došli su i do mjesta*, gdje je nekoć stajalo svetište i vidješe kako je lisica protrčala izmedju kamenja od porušenih zidova Tad gorko zaplakaše, a Akiba se opet smijao. Zapitaše učenici svoga učitelja zašto se smije, kad vkli ruševine staroga grada i lisicu, gdje trči nekadašnjim svetištem. A Akiba im odgovori: »Naši proroci prorekoše. da će radi grijehova biti Jenisolim raavaljen i svetište razoreno i da će Bog protjerati narod u svetu zemlju. Ali! su proroci proreklt, da će Jerusolim biti opet sagradjen ida će se narod vratiti u svoju domovinu, i Prvo se proročainstvo ispunilo i eto nam dokaza, da su proroci bili zaista proroci. Pa ako se je -ispunilo ovo njihovo proročanstvo, ispunit če se li ono, što su rekli o obnovi Jerusoliina i povratku naroda. I zato se radujem.« Vjerujte i vi u riječi proroka, koji govore o obnovi naše zemlje io povratku sviju raspršenih dijelova našega naroda u drevnu zanemarenu domaju. Vjjenijte u to i pomognite nam Izgraditi našu zemlju. ♦ U srijedu uveče 9 sati bila je u restauraciji »Karmel« intimna večera, kojoj su prisustvovali članovi Radnog Odbora Saveza Cijonista i Komisije KKL i vidjene cijonističke ličnosti iz Zagreba i nekih obližnjih gradova. ♦ U četvrtak ujutru otputovao je g, Usiškin. Orijent-Ekspresom u Temešvar na konferenciju KKLpovjerenika Transilvanije, Iz Tcmešvara polazi tt Kluj, a odavle preko Konstance u Palestinu. Boravak g. Usiškina u Be.ogradu i Zagrebu, unio je u cijonizam i židovstvo naše zemlje jakih impulza, koji treba da se sad ogledaju u stvarnim rezultatima. Njegova ličnost i njegovi govori ,odlično su predstavili cijonizam, njegovu snagu i sadržinu nežiđpv. pučanstvu, Šteta je, što je g. Usiškin zbog ograničenog vremena nije mpgao da posjeti i druge gradove, kako je to želio Radni Odbor Saveza Cijonista, a naročito Sarajevo, Novi Sad t Suboticu. Gosp. Usiškin je u jednom pismu Upravi Keren Kajemeta najbolje rekao, zašto to ne može; »Moje je vrijeme nažalost ograničeno, a broj galutskih zemalja je neograniče n«.

BROJ 53.

•2 I D O V.

5