Židov

Ostaije još samo izbor vodstva, u kojemu su sefardi tobože iznijeli pobjedu. To je naprosto smiješno, jer oni nisu bili birani kao sefardi, nego kao omladinci iz Beograda i Sarajeva, pa bi se isto tako moglo desiti, da budu u vođJstvu sami sefardi ili aškenajzi (mi barem ne pravimo iz toga pitanje, jer znamo, da vodstvo može da vod{ Savez, i ako ne vodi duhovno sve struje, samo ako one imaju dovoljno povjerenja i discipline, dok se duhovno mogu da vode i same). Da vodstvo nije neka »pobjeda« sefarada, najbolje ilustrira fakat, da će ono morati sve da uradi, kao da su u nijemu sami aškenazi, jer prosto ne će moćj da vodi neku drugu politiku van stvaranja mogućnosti za cijonistički rad omladine. Prema tome na ovom sletu nije bilo pobijedjenih i pobfeditelja, barem se meni činjlo, da smo se razišli s tim uvjere' njem. Zlo je i naopako, da se sadi trubenta o nekoj pobjedi, koje stvarno nije bilo i nije moglo da bude. Ako smo na početku sleta i bili naoko razdijeljeni u »partije« onda je " upravo ono sveopće prijateljsko popuštanje, koje je samo po imenu jednako gradjanskom kompromislovanju, stvorilo mogućnost za saradnju. Ne smiju se sad unositi pojmovi iz starih avadja starijih, koje smo mi unapred odbili i koje bismo svag-

da iznova odbili. Naši su pojmovi drukčiji To ne smije nitko da zaboravi, kad) promatra rasprave, koje možda moraju da barataju geslima starijih. Pitanje o pobjedi je uopće postavljeno krivo, pa bi i naši prijatelji i neprijatelji mogli u interesu pokreta i saradnje da se ne bave njime. Mislim, da je to neiskrivljen izvještaj o onjm momentima, koji su iznova raspirili strasti u Sarajevu. Neka mi oproste i jedni i 'drugi, što im dajem i pravo i krivo po svojoj savjesti. Ako mi Dale i prigovara i oprašta, što ne ulazim u pitanja svakidašnjega rada, nego ostajem u višim sferama ideologije, onda hoću da podsjetim njega i sve one što tako misle, da ,je važnije stvaranje mediusobnoga povjerenja od l svih ulaženja u pitanja svagdašnjice. Ne vjerujem, da bi kod omladinaca mogli da odluče prljavi motivi. To je osjećajna baza našega rađa, to nas je vodilo na sletu. A priznajem otvoreno: milije ml je biti pošten, pa ma glup »političar«, nego predvidjeti sve do, koje se može izroditi iz ma čije neiskrenosti. Još sam toliko naivan pa vjerujem u snagu poštenija. To je moj vjeruju, A koji znadu boljih metoda za odgoju omladine, prosto im bilo da ih oprobaju.

CvJ R otlh mnlter.

Azriel, knjigoveža

BELETRISTIKA

Iz zbirke »Draga provincija«. Jidiš mapfilsiao Slamo Grarelik. (Nastavak).

VL A Azrielu bijaše kao svim nesretnicima, koje nadjoše Ukočene u snijegu i koje milosrdni ljudi unesoše u toplu kuću. Ljekarije su suvišne. Toplota će pomoći, Ukočenim udovima 4 opet će da zastruji topla krv, i taj, što ležaše bez znaka da je živ, otvorit će oči i pitati slabim glasom; Gdje sam? Poput tople izbe djelovali su na Azriela, na njegovu botiesnu dušu, mnogi prijatelji u gradiću. Bijaše im uspjelo, da ga konačno izvedu iz guste tmine, u kpjoj 'je lutao. Dugo ga još sputavaše bolest svojim kliještima, dugo prekrivahu još crni oblaci njegovu nekad: toliko 'svijetlu dušu. Ali se moglo jjasnjo vidjeti, koliko —( hvala dragoj i brižnoj njezi sunce postepeno prodire oblake. Polako bivaše opet onakovim, kakav je ranije bio. Dirljivom brižljivšću pratili su njegovi prijatelji, učitelji, srednješkplci, trgovački namještenici, proces ozdravljivanja. Kako se sve jače probijao iz zaduSljivih užina u sve dalju širinu, kako je svijetlo pobjednički potisnuto orne sjene, kako je groza odbjegla i nestala i kako su usahnule suze sjetnoga bola. Pa podvostručiše trud, da im njega bude što brižnija, duhovna njega, koja je u ovafcovom slučaju veoma važna. Stanovaše na, kraju grada, daleko od buke, u velikoj svijetloj sohi. Izmjenjivahu se straža reći u poći kod njega. Djevojke mu donašahu cvijeće. Ukratko, upotrebiiše sve, što melankoliku može da odagna tmurne misli. Tako uspješe nakon godinu ii po, te se moglo da kaže, da je Azriel' gotovo sasvim ozdravio. Dešavalo bi se da bi na neikoliko nedjelja zapadao u mrežu crnih misli. A najstrašnije bijaše, što je .osjećao, da se približava neprijatelj, pa, bi dtrfaćući od straha očekivao navalu. U laklolvimj bi se 2Basovima bojao ostati sam, pa, hi molio prijatelje, da ne odu, uhvatio ih za ruku i govorio im sasvim tiho, da ima da, im kaže neku tajnu; »Opet dolazi«. Kad 1 bi ga ovakpvoga gledao, kidalo bi ti ise suce. Ali se brakovi napadaji .javljahu sve rjedje f trajahu sve kraće, I svaki puta, kad bi prošao ovakav napadaj, doimao se Azriel poput čovjeka, koji Ozdravijujući ,od neke bolesti ne može još da ustane, ‘ali radosno grabi sva,ki atom života. U’ njegovim očima, ne bijaše više beskrajnoga bola, nego se opet javila (meka dobrota 1 i mirnoća. 'Nije mogao da si objasni, ali bijaše tako, te |je počesto žeEo, da dodje tkogodl i da ga zapita: Zar ne, Azrielu, osjećaš, da ti je dobroi? Tada bi on, kolji nikad nije volio da se tuži, .namah priznao, da je sretan. S naročitom hi radošću odgovorio; »Da, da, osjećam, da mi je dobro, sasvim dobro«, člnjaše mu se, da nema ništa ljepše bd onoga, Što ga okruživaše: djeca, što se igraju u 'dvorištu', patke u bari, prodavačica peradi, poslušnik u sinagozi, što übire novac kod gradjana, djevojka, što ide u biblioteku, da pozajmi novu knjigu, seljak, što se nagadjja s nekim Ciganinom. Koliko ii Je sve to zanimljivo i zabavno. Tla i nije potrebno da čovjek odlazi, u strane zemlje. Svagdje je jednako ‘dobro i lijepo. I tek bi jedno htio: da sve to obuhvati i da zahvali Bogu za •sve dobno, što je dao svijetu i ljudima. Prošlost ne tišti više poput teškoga tereta. Nova krila, nove nade . , . vn. U posljednje vrijeme i u našem se gradu, koji jej i sam •miran i imade dobroga zraka i mnogo drveća, udomio običaj, da gradjani odilaze da ljetuju u obližnjim selima. Najomiljenija je Mibelovka, koja leži u nekoj dolini do šir.okc rijeke. [Već put, koji vodi 'do toga sela, može da obraduje onoga, kpji razumije prirodu i njene ljepote. S obih se strana pružila polja, a na njima bogati salaii .okruženi gustim voćnjacima, Kudgod ti zajutab pogled, vidja stada, pastire i vjetrenjače. A sa brežuljka zahvaća pogled, naročito uveče, kad se gasi sunce, krasne vidike svega krajobraza: selo Mihelovku s njezina četiri tornjla, bijelim kućicama i visokim jablanima. Dakako, kad čovjek dodje sve do trga » selu, gubi se (ponešto taj čar. Nailaziš na propale kućice, zaprljanu seosku djecu u poderanim haljecima, susrećeš užurbanog Židova s pilićima u ruci, prolaziš izmedju dvaju redova dućančića sa zaprljanim krovovima od staroga lima. A dalje, iza drvenoga mosta, .otvara se opet predio ljepote. Tuđe (nema prašnih seoskih ulica, PoIsvuda vrtoVi, prek,o kojih vode putevi do raznih salaša. Mogao tri čovjek pomisliti!, da su umjetnici u ovom kutu na

dnu Maje Rusije izgradili primitivnu četvrt vila ikad ne bi bilo izmučenih, mirnih lica seljaka i kad ne bi i 'mnogi drugi znaci odavati, daj se pvdje vrši neumorni seoski nad »a svim njegovim mukama i radostima. Mihelovkaj je, uostalom, najbogatije selo u čitavom kraju. U kućalma vlada čistoća, kapci su na prozorima modri, svuda na prozorima cvijeće. Od svake kuće vodit staza do rijeke. Na obali leže izvrnuti £amci veslanje i (plivanje .ovdje su razonoda ii zabava. Zimi se Mihelovka skriva u snijegu, a ljeti je puna rajđosnoga šarolikog života Ijetovalačkog. Svakoga dana javljaju se nova, lica. Na polju i vrtovima, vidjaju se svijetli šeiširij ,ođ slame, modri, bijeli i crni suncobrani'. Veseli smijeh danju i noći odganja brige. Susreću se i sprovode gosti, koji polaze iz grada na dvokolioama, kolima ili pješioe. A seoski se Židovi tuže, da zbog tih gostiju poskupljuje živež. Mla'dež voli mjesto izmedju rijeke , i vodenice s jedne i stare tamne šume l s druge strane. Onfdje •provodi svijetle ljetne noći, iu beskonačnim razgoVorima. I ] »Ne, ne govorite tak,o«, čuo se neki ugodni glas, »tko uistinu ljubi prirodu, ne gazi i ne gnječi visoku travu, nego traži stazu, kojom se može dat ide, a da se) ne poći'oja) šteta. (Tako ste, na primjer;, .vi, draga Raketo, juće govorili toliko sjetno o. lopočićima, A danas u jutru, kad ustadoste, übraste svojom ručicom ružu, na kojoj je još drhtila jutarnja rosa. /Nije vam uopće palo na um, da ste uništili mladi život. Doći će, vjerujem, jedinom vrijeme, te ćemo osjećati bol cvjetova, trave i drveća. Vrluđat ćemo krasnim vrtovima., kao. prijatelji (Shvaćat ćemo, da biljke trpe i ako šute. Tiho! Čujete li gdje se strašna l sovulja; smije u 'šumi. Sić zove je Rus, Narod (priča grozotne priče o tom smijehu. Govore, da je taj smijeh zloduh, što zavodi (ljude. Mene se vazjda teško doimlje. Šutnja naokolo, a iznenada zakrešti taji smijeh izdaleka. Jučer sam totišaoi od' kuće; putem, koji vođi k rijeci'. -jGore vedro Zvjezdano nebo, mjesec; spuštene grane drveća pružaju sjene nad Tijekom, a na obali samotni čovjek, što peca ribu. I ne peca uostalpni, ne zna ništa, kao očaran sjedi satovima ovdje, dugo . . . Što velite, kakova li' je noč, zapita me. (Čarobna] ' (odgovorili i sjedloh do uje ga. A onda iznenada onaj smijeh /kao da se netko guši od njega. Strašna; ptica], Sić! Aoj, lude, judel kreštio je sbiijeh iz šume daleko ponad vrtova j rijeke. Nijeste li ga nikad ćuli, Rahclo?« J Taj, što je govorio, bijaše Azried, knjigoveža. Noč bijaše toliko svijetla te se (moglo da vidi) njegovo ponešto garavo lice, stari, koso namješteni šešir od slame, bijela košulja; i cimi pojas. Već je ‘početkom ljeta najmio .stani u selu i već je dugo vremena zdrav, a njegove stare značajne osebine opet se vratiše: trajno oduševljenje, neprestana igra njegove naivne fantazije, radoznalost, traženje, neumornost, kad bi se radilo o Pekom velikom planu, da, se usreći sve ljudstvo. I propo'vijedmlk Azriel javio se opet, ljubima;c 'mladeži u ćitavojn kraju, sa svim svojim arsenalom primjera i s onim načinom govorenja, da prodre ravno us srce. Tek se svemu pridružilo i nešto novo: sad je on i vegeterijanac. (Ova mu novo uvjerenje jača i boravak na seflui Priroda ovoga; puta djeluje na njega) narojčito snažno. Voli da svojijm prijateljima ne govori salmo b odnosu čovjeka prema čovjeku, nego i ,o cvijeću, pticama 1 ,drugim životinjama. Tražio] je naumio e da, se upozna sa seoskim liječnikom, da uzmogne od njega da si uzajlmi Frehbiov (»Ži'v.ot živo'tinja«. U poretku svijeta koji je on zamislio u toj Svojoj Šarenoj utopiji ima priroda svoje uvaženo mjesto, re»spektovano je sve što cvijeta j hitaše. Ali nama dovofljno (riječi, da objasni, kajoo on sve to zamišlja. A on vjeruje, daj i js ti'm 'malenim brojem riječi može da protumači i razjasni sv.olj Ijdeal. s / (Nastavit će se). ’

Književne bilješke

DRUGI SVEZAK HEBREJSKOGA OMLADINSKOGA CASO PIŠA HANOAR V’HAAREC. I sadržaj drugoga broja pokazuje tendenciju uredništva da taj list učini centralnim organom onoga dijela židovske omladine, ikoji je našao ili barem traži živu vezu sa zemljan. Već samo Sme »Omladina S Zemlja« pokazuje taj program Sadržiilnai lista odredjena je naročito činjenicom, što ga izdaje u stvari Keren Kajemet, pa on prirodno u,prvom redu propagira ideje nacionalizacije tla i rada za taj fond. Tako je u ovom broju na uvodnom mjestu popularan članak dra. A. Orano wskog a o pitanju zemljišta, koji se kreće u smjeru poznate studije pomenutoga upravitelja Keren Kajemeta. Od Usiškma izašao je u fcvodu sadržajan govor održan na Laig Baomer prigodom omladinskoga zbora u Ben Semenu. Vanredno je značajna anketa raspisana od uredništva o pitanju abiturijenata u Palestini Imade mnogo mladića, koji su svršili srednje škole, pa se Pitaju, što će sad? U anketi iznose se različita mišljenja, od kojih su naročito značajna ona, koja tretiraju mogućnost stvaranja hebrejske inteligencije u Palestinß Za galut.- Povodom proslave sedamdesetoga rodjendana Ahad Haama donosi list Izvatke iz njegovih djela i prigodni članak od Šalom® Sp ige 1 a. Osim toga imade n tom broju nekoliko pjesama » različnih članaka, a pored toga obiluje rubrikama' iz života* omladine i omladinskih pokreta mnogih zemalja. Đ?lo bi poželjno, da se taj list u nas što više raširi naročito u palestinooentričkom dijelu naše omladine. List se naručuje na adresu Hanoar V’Haarec, Tel Aviv, P. O. B. 738.

Izraelitska bogoštovna općina u Zagrebu. SJEDALA U VELIKOM HRAMU. Pozivaju se pripadnici ove bogoštovne općine, koji imadi sjedala u velikom hramu, da se svi bez obzira, da Ii su sje dala konačna isplatili ili nisu, prijave u općinskoj pisarni 01 23.-26. kolovoza o. g. od 9—12 sati prije podne i od 3—5 sat poslije podne. Oni, koji reflektiraju na sjedalo u velikom hramu ko liko budu raspoloživa neka se pri'ave 27. kolovoza t. g. PODRUŽNA BOGOMOLJA, Palmotićeva ulica 22. Pripadnici, koji žele mjesto na trogodišnju uporabu, neki se prijave od 30. kolovoza do 3. rujna t. g., a za jednogo dišnju od 5.-7. rujna t. g. Tko se pravodobno radi sjedala ne prijavi, gubi pray( uporabe, a općina će takovim sjedalima raspolagati po svojti odluci

6

Preštampavatl u cijelosti 111 u odlomcima smije a« samo uz dopuštenje uredništva ~Židova"

»2IDOV <

BROJ 34.

It S. HUDSON LIMITED, tIVERPOOU ENGLANO. £ ©OCD§® Evo jednostavnog Rinso - postupka: Priredi Rinso prema naputku na omotu. Puštaj rublje da se u njem moči kroz noć izjutra ga ispiahni i povjesi da se suši - i ništa više. Rinso pere za Vas -Vi %i. samo isplahnite. ™ Dobiva se u svakoj trgovini i drogeriji. Zastupstvo 1 depot: Norbert Welss i druj Zagreb, JStaJmište brs 51 Telefon br. 7-33. Brzojavi: Norberti,

GJURO DETEL, ZAGREB SLIKAR NAPISA I GRBOVA Prije Marovska 7. Sada Marovska 18.

UČENIK SREDNJE ŠKOLE prima se na stan i opskrbu. Upitati Spitzer, Sudnička ulica 11, 11. kat lijevo.

JEDAN ILI DVA DJAKA primaju se u židovsku kuću na stan i opskrbu. Upite' u upravi lista, Hica 38, I. kat.

SALOU ~S£ MA” ćešjjaonlca Ka dame SEngireb« 12.

itampilije, društven« znakove, rlgnete, graroN čekiće, emajlirane ploče, signature izražaje brzo * jeftino Zavod za rezbarijn i itampilije BREZINA I DRUG, ZAGREB _ Frankopanska ulica broj 9 Telefon int broj Ej*

Povodom M Botuna darujte Koren Kajemeta za otkup od Čestitanu