Židov
Godišnje vijeće njemačkih cijonista
Kosp« Kurt Blumenfeld opet je izabran predsjednikom njemačke cionističke organizacije Odobren smjer „Judische Rundschau" Referat dr. Bubera o narodnoj odgoji i dr. Ruppina o Palestini i nacionalnom zajmu
Pred nekoliko dana završeno je veoma uspjelo ovogodišIje vijeće njemačkih cijonista, koje se održalo u Erfurtu. Na Bvečanoj sjedmci otvorenja, koja je bi'la uvedena komim reBihivanjem preradjene za to pjesme g, 'Bernsona »Ahasver«, je vijeće lično predsjednik zemaljske vlade gosp. ■ r Tiedcmann, a značajan je gov.or Iporedl g. Blumenfelda Idržao predstavnik i član Svjetske Cijonističke Egzekutive ■ jsp , Feliks RosenMiith.
GOVOR £osp- BLUMENFELDA. U svom govoru, kojim je otvori,© vijeće, rekao je "gosp. Kurt Blumenfeld, predsjednik njemačke cijonističke organizacije, da protivnici cijonističkoga pokreta nastoje već ,od Irvogai dana, da taj pokret pobiju; ali cijoaizam kroči bez Jednostranosti i uskogrudnosti svome cilju. U pokretu su zgrluiti svi poditički i gospodarski, svi duhovni i kulturni iprolltmi. Nakon godina borbe pokret bilježi velike uspjehe. Varale 1 formule cijonističkoga pokreta, koje su se nekoć Idbijale, primili su njegovi protivnici danas gotovo bez proinjena. Sad već priznaje svatko, 'da postoji' židovska probleKnatika, da egzistira židpvsko pitanje. Ali se cijonizam ne zaIdovoljava spoznajama, on se bori za djelo koje se stvarno ■nože da omjeri. Cijonizam preduzima rješavanje židovskoga Litanja. Stvarshpiem židovske zajednice u Palestini i njenim Idielovanjem na Židove u svemu svijetu započinje rješavanje židovskoga pitanja) ,u jedinoj jnogućnjji formi. Ne Valja' prigovoriti, da je Palestina malena zemlja* Ta ona nije nikada bila veća. Ali kad su Židovi .ondje živjeli kao narod, nije bilo ni pitanja Židova ni pitanja židovstva* Predsitavnik r član Svjetske Cijonističke Egzekutive g. Feliks Rosenbliith, pozdravio je viječe u ime vodstva Cijonističke Organizacije. Govorio je veoma stvarnjo o sadašnjim potrebama pokreta i naglasio kako se vodstvo nada, da će njemački cijonisti, koji su vazda bi'la IpjaJni članovi organizacije i najdisciplinovaniji radendei, ovaj puta biti sasvime aa svome mjestu, kad je Akcioai Komitej nošen duhom stvarne saradnje i okupljanja sviju sila pozvao sve cijoniste da rade ,oko što brže izgradnje narodne domaje. Govor gosp, Rosenbliitha oduševljeno je pozdravljen a i ličnost njegovu mnogobrojni prisutnici živo aklamirahu. Vijeću je istigla pozdravna brzojavka od predsjednika Teizmanaa. Od referata, kpji su održani na slijedećim sjednicama vijeća, valja istaknuti veliki referat gosp, Kurta Bdumenlelda o cionističkom radu u Njemačkoj, referat dr. Artura Ruppina o palestinskim pitanjima, a naročito o planu nacionalnoga zajma i referat dr. Martina Bulber a o narodnoj odgoji. ,
REFERAT dr. RUPPINA o palestinskim pitanjima. Dr, Ruppin koji je na||fcoix 7 godina prv,L puta .prisustvovao jednom vijeću njemačkih 'cijonista, rekao je u svom referatu, da.su se u, tih sedam godina desili golemi obrati. Prije sedam godina znalo) se o Palestini veoma malo, tako reći ništa. Kolonizacija u smislu Herzlove ideologije posmatrala se jedno-
slavnim transportnim preduzećem, za koje bi trebalo u čarteru postići političke preduvjete. Medijutim je prodrla spoznaja, da Židpvi u Palestini ne bi smjeli da budu, kao u Evropi, samo cirkulacioni organi gospodarstva, nego da moraju preuzeli sve gospodarske funkcije, biti podjednako i producenti i konzumenti. U Palestini trebaju Židpvi da postepeno izgrade gospodarski organizam. Posljednjih 'godina postignuti su u Paleti inja uz Isvjadataje golemih i brojnih teškoća ztaatni uspjesi. Danas poznajemo već svoj 'put i iznamp, da se ono, Slio je .u, Palestini stvoreno, ne. da više. izbrisati. Palestina .je već sada važno žarište kai sve Židove kvijeta, i, ako ohal za sadašnju generaciju ne predstavlja rješenje židovskoga pitanja. Naš program za 'naredne godine obuhvata naseljenije 30.000 imigranata u svakoj godini. U predjašhjjoj giodiki bilo je 30 db 40.000 imigranata, ali pod pritiskoml židovske bijede ndjtsmo dovoljno čuvali "interese Palestine. S tanjogo energija treba da uznastojimo) da se u buduće četvrtina ili ispravnije trećina useljenika nasele kao poljoprivrednici, da se druga trećina uposli u industriji, a ostatak mogao bi da ode u zvanja pr.ocesa gospodarske cirkulacije (trgovce, činovnike itd). Tome treba mnogo kapitala, jer useljenici u pretežitoj većini nemaju uopće ili dovoljno sredstava, a naseljenije na vlastitom zemljištu stoji 1100, a na zakupno 700 funti. 0 pitanju nacionalnoga zajma rekao je dr, Ruppin: Keren Hajesod ne smije da se smijeni, ali se zajmom može da upotpuni. Palestina je već sposobna da primi zajam, ako još možda nije sasvime, ona će to doskora da bude. Danas se Palestina ne može da uporedi sa stanjem koje je vladalo prije 5 ili čak 15 godina. Dr. Ruppin upozorio je na uspjehe u uzgoju narandja (Jafa narandje proglasio je monopoliiim produktom Palestine) i na napredak industrije, koja nije podlegla teškoćama), *nego se naprotiv pa je djelomliić'no renta (biCna, U Palestini Imamo vrij cd nota sposobnih ža kredit, koje vrijede 12 do 15 milijuna, pa možemo da raspravljamo s nosiocima kapitala na način, koji he prediridja samo posudbu izvjesnih objekata, nego 1 investicije u produktivne svrhe. Ne razvija .se dakako samo židovska Palestina nego pod engleskom upravom napredhje i arapska Palesljna,. Postoji opasnost, da se u Palestini plasira egipatski, kapital, s pora,oću kojega bi mogla da započne konkurencija protiv našega rađa. Presudno je narednih deset godina. Zapad, ponajprije Amerika i ‘Njemačka, itrebao bi da dade novaca), mase će dati Židova iz krajeva Istočne Evrope, U nastavku referata govorio je dr. Ruppin o pitani,ima priprave halucim u Njemačkoj. Halucim iizobraženi na nar,očitim pioljoprivredinim stanicama, koje bi trebalo urediti, mogli bi da budu uzorom u radu u Palestini. Iza toga govorio je dr. Ruppin o izgledima pojedinih gospodarskih grana u Erec Jisraclu. Kao dugogodišnji upravitelj cijonističke .kolonizacije u Palestini m,ože da kaže, dia obala od Ako prema, jugu može da b’udine pl,oć*ni.m vrtom, novom Ka li formi) om. U 7 godina Uvećali smo Sidi. pučanstvo od 60 na 155 hiljada, a .naš smo zemljišni posjed podvostručili. Pred nama je presudni decenij očajnih napora, a onda će moći da se postigne kpnačni uspjeh.
REFERAT dr. BUBERA. , .. Or. Martin Buber govori« je narodnoj odgoji rekao-; Pokret raste mbogim generacijama, Djelotvorno ae očitije u akciji, ali može ako Ise, recimo, ne realazuje sasvime bjegov c-iilf,, da- postoji dalje, nakon ii iznad (akcije;. Može da se očituje u akcijama mnogih generacija. K,od drugih naroda imade epoha, (gđjje akcija silazi u pozadi rtu, te (je gotovo i nema,, aia poklret postioji ii kroči dalje. Židovska narod) -nema normalnoga na cio na Tnog života* pa njegovi pokreti- ndjesu ta(ko fundiran; kao u drugih nadoda. Radi ise upravo o fundaciji židovskoga pokreta. Moramo da si stvorimo, garanciju (protiv eventualnoga sustajanja A treba da je stvorimo ,narodnom odgojem. Generacije, Sto ralstu valja, uvrstiti u Islužbu naše ideje. Dr. Buber predlaže u Svom referatu,, da se stvore, narodni (prosvjetni domovi višega tanga prema dans,kom uzoru, U tim domovima ne ibi, mladi lljudi samo učili -uz one, Sto, bi bili pozvani da podučavaju, nago Ibi i živjeli s njima. Aj život u tim domovima imao, bi da bude) neizbrisiv doživljaj. N,a kraju je dir. Buber skicirao pojedinosti ovakove narodne odgoje i njenoga 'Sprov,od(jenjay U generalnoj debati, kolja se nakon referata ig. Kurta Blumenieldla o radii u Njemačkoj, bila je glavnom temom (politika prema vani t. j. prema židovskom necijonistjčkom sVijetu a pitanje stava njemačkih cijonista prema vod-
Feuilleton Elul
Često, često mi se čini, da se duše ljudi razilaze, razlijeću vec na dan rodjenja; jedne onamo, gdje vlada proljeće u svoj sy ojoj krasoti, da pjevaju i klikću u carstvu cvjetova; a druge silaae k jeseni, punoj sjete i žutog lišća, duboke poezije oblačnoga neba* k jeseni, kojom duvajiu hladni žalosni vjetrovi, št,o njišu zlatoliste krošnje stabala ondje u velikoj gustoj šumi nedaleko državnoga druma. I nikadi ne će imoći da se sastanu, ove dvije tudje duše; °’ na ) što čezne Ka, proljećem ii o(na* štjo sa sjbrepnjom naginje inseni. Ovaka im je sudbina. Ima ljudi, što se osjećaju voljko samo usred proljeća i ljeta. Samo uto vrijeme mogu da razmišljaju i osjećajHi, ima nešto u 'njima, očituju se najbolje * najplemenitije česti njihova bića. A ima opet ljudi i bit će vazda takovih —, koji se fascvjetavaju taman za tmurnih obfečnih dana. Vole suhu Oeseo, kad šapuće drveće i priča svoje čudesne tajne, kad je sva. pnkoda kao prodahnuta (nekim osjećajem odgovornosti, kad je sve nekud duboko, ozbiljno i puno tihe tuge. Ah, zaista, nijej Svaki sluša osjećaje svoje. Moj prijatelj na primjer, voli Hajne a iz zlatnih dana, kad je Jičio mladom Grku, ima,o lov °rov Vijenac na lijepoj gjavi, sigrao ise s bogovima pa ito se s mijao, jer mu je šala prijala kao 'bistro vino sa Rajne. Ali ‘Oam ja i nekog starog prijatelja. Taj ljubi drugoga Hajnea, iz posljednjih godina, kad mu Sala i dosjetka ne bisamo ljupke, nego i duboke kao kasna jasen; Hajnea kp 1 )! je ono. bio, zamolio d!a ga u Luvr, da jedinom božanski' kip; koji je pa,da)o 'mičice preda, nj, još ga jednom ta grlio slabim, mršavim rukama* prolio suze čovjeka što čeveoma i trpi teške boli i mislio da čuje, gdje mu ona, liI*pa žena iz Mila, govori: »Dragi moj, dragi Henri. Ta ja bih toliko radp pomogla, ali ti i sam vidiš, da nemam ruku...« Kad ujesen za večeri izlazim van građa, pa polako zala*un n prate me drveća šuštanjem i šapatom svojim: * D a, da. znamo mi mi znademo sve, postali smo muPa tresu stare grane, da ih što bolje razuA) ja, ne dah dmrti, nego (tirepet znanja, velike umora.
Židovi jamačno osjećaju da liče jeseni. Ta najstarija su grana na starom stablu ljudstva, narod u koga je prošlost bogata tolikim uspomenama. Narod, nad kojim prohujaše toliki vijekovi, mora da je protkan jesenjim motivimai: tihom tugom venuća, sijedom brigom, jadom, iskustvom i trpnjom. i Ija molim 'židovskoga pjesnika), da se lati jesenje hairfe i da mi pjeva o starom narodu, komu se ledja od starosti svinula; o staroj školi, što se sva već ruši, i o onom jedinom velikom, što joj negdje zapeo pa vene i propada a ipak je toliko lijep, I ,o mjesecu elulu. Da, o mjesecu eluln . . . Više od svih mjeseci volim edul, preludij »strahotnim danima«, kad se židovski duh toliko muči. Volim ih, te jednostavne dane obične dane u nedjelji više od blagdana. Ima toliko ljepote i tišine u njih, spremanje za ono važno i ozbiljno, lit;o imai dla dođje, ktoj je blizu), čekat Danas ćeš ih, na|ći tek u dalekim gradićima, .udaljenih od željeznice, gdje gramofon ne potisku;,« šofar, (gdje je) predaha .isprašila milosjtinj,ski rok da p,oživi još neko vrijeme, prije nego što će sasvim da nestane. Ali moje se misli svraćaju u djetinjstvo, kad sam ža elulskih dana osjetio prvi l dah jeseni. Sve je nekud drugačije nego inače. Radnje su doduše otvorene. Ljudi idu na trig, odlaze kolima na vašare, rade i trguju. A ipak, kad ovako pravo prigledaš, vidjet ćeš, da su koraci polaganiji, glasovi tiši, kao da se boje ne će li koga uvrijediti. Ali toga nekog ne može nitko da vidi. Možeš tek da ga .osjetiš. Lebdi nad židovskim šorovima negdje u onim starim židovskim gradićima duh, što ih u elidskim danima čini ozbiljnijima, sporijima a sjetnijima. Kao da se neki oblačak obavio oko tih dana. Nije teška briga, ali opet briga. Uzdišu ljudi, I tiho govori Židov u sebi i samo sebi: , »Već je elul, doskora j sredina elula«. Moj maleni, mladi mozak nije tada još razumio, što bi to sve da znači. Ali sam bio uznemiren. A nemir običavao da se jača, kad bi iz susjednoga šora, gdje je bio Bet hamidraš doprli do mojih ušiju zvuci šofara. Deda dolazi iz Bet hamidraša. Talit slaže dulje nego inače. Zamišljen je, ozbiljan, šeće velikom, starom s,obom amđ pa tamo i mrmlja neku hasidsku pjesmu. Pridje k prozoru, razvuče zastore, uzdahne, čuh iga gdje reče: »Ah, već je elul, doskora sredina elula«.
Kasnije stigoše na do mak i dani s'lihota. Lica postala još snatrenija i tugaljivija. Sjećam se ustajanja prije osvita. Deda me vod jaše tamnim .uličicama. Već je zahladilo. Negdje škripaju kolesa. Otvorila se nečija kapija i saneni seljak odgega prema bunaru s fbrikom u ruoi. U dugačkom nizu puna kpla prema trgu, Deda moj prolazio šutke zadubivši misli u neki drugi svijet. Iznenada zakašlje, pusti moju ruku i nasloni se na turahu. Stajali tuđe drhteći. Ali bijah zadovoljan i zahvalan, što me deda probudio i poveo na s’lihot, U velikoj sobi s podpm od nabijene zemlje, gdje je bio Bet hamidraš, već su gorile svijeće. I kroz dva prozorcića vidjeh Židove što mole u svakidašnjem odijelu ali s blagdanskom pobpžnošću. Svečano tiho upravljahu molbe Bogu i sve mišljahu, da Bog voli ove molbe prije sunca više nego one ostale. Tihe, tihe su to molitve, ne kao one u, ».strahptnim danima«, za visokih blagdana, kad Židovi vičući hvataju Boga jednako za rub odijela, pa ga ne puštaju prije nego što im opr.osti. Ne, tihe molitve: Pomozi nam, Bože, ne ostavi naši Toliko mekano, elegički i molitvenički zvuči glas ove malena skupine. Nakon molitve: opet će da se razidju, u raduje, na trg, da kupe pšenicu i lan. Ali će izgledati drugačije no obično ovi mali kramari. Okrećući cigaretu govorit če jedan drugome: »Jest, tako je. Elul. Već konac elula, hvaljen da je Bog«, Pa će o(tići ne čekajući odgovpra^ Godine 'su, mnoge godine oci oriti a prošle. Deda je umro. Bet hamidraša nema već davno na onome mjestu. I sad više ne idem na s’lihot. Ali elulski motivi odzvanjaju u meni kao i onda. Tekst se izmijenio a melodija je ostala ista. Čujem je u svim pjesmama, što se u nas pjevaju, osjećam je i vidjam u onim suzama, što se liju u tišini, i u pitanju, što ga na me stavlja moja prijateljica; Zašto je žalosno, hladlno i tamno? Zašto je duša takp bolna? Nemam što da joj odgovorim. Sjetih se tihih s’lihot dana od nekoć, dede što se ušetao velikom sobom, prišap k prozoru, 'raz vukao zastore % rekao žalosno; , »Ah, već je elul, doskora i kraj elula«. Pomozi nam, Bože! Ne ostavi nas. Ne silimo, molimo tek, A imoliti, ta mpliti se smije . . .
Šlomo Cor elik.
BROJ 36-
»2IDOV«
3
ttH* Na čelu svih sapuna stoji Schichiov sapun znak JELEN. Nikako nećemo da za volju cijene žrtvujemo našu svetinju, a to je vrsnoća. Jeftinije sirovi ne - jeftiniji sapun. Najbolje sirovine - najbolji sapun. Schichtov sapun sa znakom Jelen je najbolji!