Borba, Feb 17, 1988, page 7
SUIJET
Ihivanja U ?emljama Magreba
korak
i Faskorak.
e Diplomalska ofanziva u trouglu Alžir
- Tunis - Libija. —
između razložnog
zadovolistva i osnovanog razočara-
nia
(Od stalnog dopisnika »>Borbe«)
(Tripoli, 16. februara) Upravo završeni magrepski diplomatski maraton na najvišem nivou doneo je prema trenuinim saznanjima rezultate u rasponu od razložnog optimizma do oOsnovanog razočaranja. Alžirski predsednik „Bendžedid, libijski vođa Gadafi i tuniski predsednik Ben Ali sreli su se prošlog ponedeljka utroje, u tuniskom pograničnom selu Sakijet Sidi Jusef.
Prethodno, Gadafi je boravio u Alžiru gde se, između ostalog, sreo sa vođom Polisarija Abdelazizom. Pre odlaska u Alžir Gadafi je tri dana bio u Tunisu na prvom susretu sa Ben Alijem.
Maraton dolazi posle prošlomesečne posete Bendžedida Libiji i serije putovanja i izmenjenih poruka na VisOkom nivou. Naslov „ele kampanje je novi, harmonični i ujedinjeni Magreb, a pokretač akcije je alžirska diplomatija. Sada kada je ispaljen prvi plotun u ofanzivi, podaci o tome šta se zbivalo iza zatovrenih vrata magrepskog maratona, ne sugerišu mogućnost spektakularnog proboja. Postiglo se, ipak, dosta — to je bar stanovište koje se može uspostaviti pogledom iz T'ripolija.
Gadafi je išao u Tunis i otvorio široko vrata punom ozdravljenju libijsko-tuniskih odnosa posle dvogodišnjeg diplomatskog prekida. Ben Ali i Gadafi dogovorili su se o satnici primene već usaglašenih dokumenata iz bilateralnog: domena. Prednost je data ekonomiji, socijalnoj politici i kulturi, što znači da je politika — po tuniskom ukusu — ostavljena da prati i »ne ometa« razvijanje prethodnog.
Obe strane izišle su sa do-
bitkom. Gadafi je — iz okruženja — uspeo da, posle alžirskih otvori i funiska
vrata. Ben Ali je zainteresovan za libijsko tržište. Pogotovo tržište radne snage i mogućnost povratka jednog broja tuniskih radnika proteranih iz Džamahirije u jesen 1985.
Otvaranje VFGdHG
Tunis i Libija su se dogovorili da već polovinom moeseca potpuno otvore granice i ukinu međusobni sistem viza, a Libija je sa svoje strane već isplatila najveći deo tuniskih finansijskih potraživanja koja su i najviše usporavala ponovno USpOstavljanje višesmerne sarad nje.
Poređ svega za Libiju je najznačajnije da su rehabilitacijom odnosa sa zapadnim susedom otvorena ftuniska
DIPLOMATSKI MARATON:
vrata za ulazak Libije kao aktivnog partnera u velikom mešanju karata na Magrecebu. Prodor alžirske inicijative o velikom Magrebu, koju je Gadafi strastveno prihvatio, bio je neizvodljiv u prisustvu funisko-libijske kontroverze. Pokazaće se, najverovatnije, da je oporavak tuniskolibijskih odnosa i prethodno alžirsko-libijskih bio ujedno
i najveći domet koji je u ovom frenutku mogla da ostvari alžirska ambicija o
velikom Magrebu. Da bi se ostvarilo više bilo je potrebno ukloniti neke kontroverze koje su — kako i koliko znamo — gotovo u celosti ostale i posle ove magrepske ofanzive. Osnova posrtanja je i u suštini pogleda, i u taktici partnera.
Tunis — pojednostavljeno — neće Magreb učetvoro, nego upetoro ili nikako.
Praktično, a po tunsikom poimanju, bez Maroka ili sa Marokom na marginama novi Magreb može da ostane samo stari Magreb sa još dubljim razdiranjima.
Alžir, u »klinču« sa Marokom oko Zapadne Sahare,
Bendžedid, Ben Ali i Gađafi
vidi Maroko kao neophodan deo renoviranog Magreba, ali dok se saharski kompleks ne prevaziđe, voz ne može između Ben Alijevog nepriznavanja Polisarija i zapadnosaharske republike i Bendžedidove pune podrške Polisariju.
Brofiv ŽUIBE
Ni samom Gadafiju nije ostao komforan prostor. On se u Alžiru susreo s Abdelazizom kome je otkazao ljubav kada je 1984. ušao u uniju sa Marokom. Da li je ovaj novi susret najava da se Gadafi »adaptira« novim prilikama, ili pak njegov pokušaj da ublaži kvadraturu kruga — nema još dovoljno podataka.
U svakom slučaju to što Tunis neće bez Maroka u novi Magreb, direktno je uticalo da se do daljeg od-
godi libijski ulazak u trojni.
magrepski ugovor o bratstvu u saradnji (Alžir, Tunis, Mauritanija). Ben Ali hoće, dakle, Magreb u formuli četiri plus jedan (Maroko) a nikako ni pod kakvim uslovima pet minus jedan.
P_
Konačno ako je na ključnoj temi Zapadne Sahare, na kojoj trenutno visi šansa »magrepske perestrojke«, Tunis »protiv« Alžira, u taktici ostvarenja zamisli Alžir i Tunis su zajedno »protiv« Gadafija. Gadafi hoće jedinstvo, federaciju ili bilo koji oblik institucionalnog povezivanja. I to hoće odmah. U Sakijet Sidi Jusefu je okupljenoj masi dva puta rekao da su granice između Alžira i Libije (na primer) — fiks ideja i kolonijalistička izmišljotina. Benadžedidđ i Ben Ali su apsolutno protiv svake žurbe i, brzopletosti. Nikakvom obliku harmonije, pa i onom između braće, ne može se prečicom. Oni su za korak po korak, i to uporno ponavljaju koliko god Gadafi ponavlja prednost svojih unionističkih »čizama od sedam milja«. U ovoj posled-
njoj ofanzivi ma Magrebu korak nije uhvaćen. Ali je bar sagledana veličina raskoraka.
Dejan LUKIĆ
izmedu proroka i 21. veka
e IMazvijanje moderne države uz očuvanje monarhije i islamskih iradicija u Rabalu se naziva „marokanskom školom demokralije“
(Od specijalnog izveštača »Borbe«)
(Rabat, februara) — Veoma je teško za kratko vreme i sa nešto predznanja predstaviti jednu zemlju kao što je Maroko danas, koji nije n: mlada država, ni društvo koje tek sa nezavisnošću od francuskog i španskog protektorata (2. marta i 7. aprila 1956) počinje da stvara svoj socijalni, kulturni i istorijski identitet.
Istorija akumulirana vekovima na ovom {lu, sjaj proteklih carstava, privrženost ljudi zelenim, planinskim i pustinjskim pejsažima, domovine, učinila je od MaroTanaca posebnu vrstu ljudi koji gotovo nikad ne čupaju svoje korene ma gde se nalazili. Milionska masa ekonomskih imigranata u Evropi po pravilu se sa ušteđenim zarađama vraća kući, a po važećim zakonima zemlje nijedan Marokanac do kraja života ne može izgubiti prvobitno državljanstvo. čak i ako se trajno naseli i živi u tuđoj zemlji.
Današnji Maroko želi modernizaciju, promene u PpTrT!vređi i društvu, približavanJe razvijenom svetu, pre svega njegovom kapitalističkom delu. Ali, istovremeno će vam svi značajni sagovornici reći da modernu državu OVde niko ne zamišlja kao zamenu za gubitak tradicije. Yrarokansko carstvo proživelo je vekove, kao i mnoga evropska, ali za razliku od njih, ono i danas traje.
Hurizmnlična ličnost
Od 8. veka kada je Idris I, jravremenik „Karla Velikog psnovao Fes, u Maroku Je vladalo još pet dinastija. Današnja, šesta Alaujtska, koju |» osnovao Mulaj Erašid na tronu je od 1659. godine.
Današnji kraj Hasan II je haslednik sultana koji su riadali više od tri veka. Po(e smrti njegovog Oca Mo{ameđa V, koji je krunisan 1957. i vladao samo četiri iodine, Hasan II nastavio Je I\c započeti očev zađatak Pžuvanje kontinuiteta, Uz
|
IZNAD USTAVA: Kralj Hasan II imenuje
stalne promene. Zadatak težak i opasan, kako se videlo iz prakse 27-godišnje kraljeve vladavine.
Dva neuspela atentata na Hasana II, 1971. i 1972. bili su loš znak njegove vladalačke budućnosti. Analitičari su predviđali početak velike nestabilnosti režima i pojačavanje ekonomske krize. Pri tom su izgubili iz vida kraljevu ličnu hrabrost, odlučnost i veštinu.
Prvi atentat u kraljevoj palati u Skiratu okončan je tako što je suveren izišao na vrata palate gde, se upravo slavio njegov rođendan, 1 oficiru-vođi pobunjenika koji je uperio pušku u kralja, naredio: »Poljubi mi ruku«. Zaverenik tada pađa na kolena i ljubi ruku direktnom prorokovom potomku »Amiru el Mumininu«, verskom poglavaru marokanskih muslimana moleći za milost. Pobuna je okončana.
»Saopštite im da je Kralj mrtav«, naredio je Hasan II svom pilotu da zaverenicima i kontrolnom tornju u Rabatu prenese ovu Vest, pošto je njegov avion bio napadnut u vazduhu kad se vraćao iz Pariza. Kad je kralj izišao iz aviona dočekali su ga mi-
Sa
traljeski rafali, ali meci su ga zaobišli. U aerodromskom salonu ponovilo se isto kao i u Skiratu — mladi piloti zaverenici popadali su na kolena, ljubeći skute kraljeve odore, moleći za milost i Oproštaj. »Najhladnija glava« Bliskog „ istoka, marokanski kralj, po ustavu od 1962.
uživa neosporeni legitimitet, ustanovljen u islamskom pravu. On je istovremeno i duhovni šef svojih 25 miliona podanika, što objašnjava harizmu njegove ličnosti. Mralj nije ustavna institucija kao što su, na primeT, vlada i parlament, on je iznad njih.
U Maroku je islam državna religija, ali ovde se često naglašava prirodno jedinstvo duhovne i savremene materije. Kažu da privrženost islamskim tradicijama ni najmanje ne smeta otvaranju Maroka prema tehnologiji i sistemima modernih zapad-
ministra finansija Mohameda Beadu
nih sredina. Usvajanjem ustava od 1962 sa još dva popunjavanja | amandmanima, Maroko danas naglašava da se već vinuo na rang modernih demokratskih država.
U tom smislu 1984. iz Maroka je lansirana ideja O priključenju Evropskoj zajednici. Želja je bila da se istaknu podudarnost i zajedništvo interesa između razvijene Evrope i afričkog severa. Prošle godine je i zvanično zatražen pristup Maroka Evropskoj zajednici, ali odgovor je bio negativan, iako uz prijateljska uveravanja i obećavanja buduće plodne saradnje sa kraljevstvom.
Svako ima da jeda
Ekonomski tokovi Maroka, uprkos prilično visokom inostranom dugu od oko 14 milijardi dolara i značajnim troškovima rata u Zapadnoj Sahari, nisu nepovoljni. Ce-
RiRVR 7h BRNAS
Čoveku se ledi krv u žilama me samo zbog onmorJ što je Valdhajm, činio u vreme rata, već i zbog činjenice da, upY-
kos dokazima,
on i dalje odbija da se povuče«.
BERNARD LEVIN, publicista iz Londona
O U ___L__L_ a O s pa aaa JKARR PM a ME_na Suaieieı up aielaknns NE Rai TA Lera ra a a A i ra OZ 0 u eu Ut HNR OV VM PC Ot 0.0 POPONM LEE
na fosfata, glavnog izvoznog proizvoda ove magrepske zemlje, inače petog svetskog proizvođača sirovine za Veštačko đubrivo, deterdžente i ostale hemikalije, opet lagano raste, posle višegodišnjeg pada. Prošlogodišnja, a naročito ovogodišnja obećavajuća bogata žetva, sačuvaće zem1ji devizni prihod od ranijeg uvoza žita.
U Maroku je u toku široka parlamentarna i nacionalna debata o novom zakonu O investicijama, u smislu veće osamostaljenosti uspešnog privatnog sektora i, sa druge strane, sve manjeg učešća državne potpore neuspešnim firmama. Pored toga, snažno se ohrabruje ulaganje stranog kapitala raznim merama koje omogućuju sticanje i transfer profita stranim ulagačima. Uprkos velikim socijalnim razlikama u marokanskom društvu, ovđe naročito ističu da svaki građanin može sebi obezbediti hranu, jer su najosnovniji proizvodi, kao što su ulje, hleb, bračno i drugi, subvencionirani
Stiika savremenog marokanskog društva bila bi nepotpuna ako bi se zanemario rastući broj nezaposlenih, čak i onih sa univerzitetskim diplomama zatim latentno nezadovoijstvo zbog neravnopravnos.i, marginaliziran 40 u svakom pogledu podređen položaj žene, militantni inteprizam. i velika nepoznanica što &e zove — omladina.
Neđavno je u PFesu došlo do sludeniskih demonstracija u kojima je poginula jedma studentkinja. Počele su prilično neutralno, kao podrškta borbi palestinskom narodu, a pretvorile se u manirestacijti opšteg nezadovolistva stanjem u zemlji. Jake policijske jedinice u specijalnim vozilima blizu univerz:telskog kompleksa u PFabatu, koje smo videli ovih dana, cčigledno svedoče o prisutnom pritisku i nervozi.
Među*im, u Maroku morarhija je vekovna navika, ra i ponos. Parlamentarna demokratija je, možda, luksuz za sutrašnjicu, a promene u 39 gođina nezavisnosti od Faloni)ma!lizma vidljive su i golim oFom. \
Dušica PETKOVIĆ
BORBA, 17. februar 1988. strana 7.
| Mina pozdravlja spektakularni raoldel
grčko - turskim odnosimti
Koplia bačena
irmje.
đe Posle nedavnog susreta Papan dreua i Ozala u Davosu, dojučerašnji ljuti rivali sada govore o »novoj eri« i razvoju »dobrog susedstva«. — Izbegavanje potr zanja sporova — ključ uspeha
(Od specijalnog izveštača »Borbe«)
(Atina, 16. februara) — Sa stranica dnevnih i nedeljnih listova, pod kojima sc povijaju danonoćno otvoreni novinski kiosci u Atini, prolaznike bombarduju naslovi o spektakularnom pomirenju Grčke i Turske.
Dva ljuta rivala, koja su poslednjih desetak godina u više navrata bila na pragu oružanog sukoba, i do pre dvadesetak dana u stalnom verbalnom ratu, sada govore o »prijateljskim vezama, razvoju »dobrog susedstva« i »novoj eri grčko-turskih odnosa«. Reč je o bukvalnom zaokretu od sto osamdeset stepeni koji je i za znalce izveden neočekivano.
Promišljeno iznenađenje
Očevidno su pripreme obavljene u najužim Kkrugovima zvanične Atine i Ankare, Jer je čak i za one dobro upućene domaće i strane posmatrače širina obrta bila pravo iznenađenje.
To se odnosi i na članove Centralnog komiteta vladajuće grčke socijalističke partije PASOK kojima će njihov lider, premijer Andreas Papandreu, podneti izveštaj tek na redovnoj sednici CK zakazanoj za 27. i 28. februar. Prvi čin grčko-turskog zaokreta za javnost se odigrao 30. i 31. januara u švajcarskom gradu Davosu gde su premijeri Andreas Papandreu i Turgut Ozal iskoristili svoje prisustvo na međuna– rodnom ekonomskom forumu da se sastanu u šest navrata. Rezultat tih susreta je sada već »istorijski kominike«, do kojeg se došlo »u prijatnoj atmosferi razumevanja« i »dobre volje«, i za koji se u obe zemlje kaže da ima miroljubiv karakter. U Davosu, međutim, nije dogovoOreno rešenje nijednog fundamentalnog spornog pitanja između dve zemlje. Od njih su, inače, najozbiljnija ona o razgraničenju kontinentalnog platoa u Egejskom moru, kiparski problem i položaj manjina.
Nedoticanje ovih užarenih tema i Papandreu i Ozal su podvukli kao najveće dostignuće svog susreta u DaVOSU. To deluje samo na prvi pogled nelogično. Izbegavanje potrzanja sporova upravo je ključ uspeha u Davosu. Krenulo se novim putem „da se dobra atmosfera uspostavi razgovorom o onome o čemu se može postići saglasnost.
Papandreu je to opisao pbtrebom »da dva naroda treba da iziđu iz klišea prošlosti i stvaraju nove navike«. Ozal
je objasnio da »razmimoilaženja stara 30 i 35 godina ne može da reši jedan dogovor u Davosu« i za to su potrebni strpljenje i vreme.
Izabran je, dakle, delokrug koji je ostvarljiv već u bliskoj budućnosti i koji će dovesti do serije susreta, i političara i biznismena, i novinara. Insistira se na neophodnosti ljudskih kontakata koji su baza boljeg upoznavanja i razumevanja, za čim se posebno oseća potreba, jer su na obe strane kroz čitave generacije usađivani netrpeljivost i rivalitet.
Biznismeni i Grčke i Tur-
ske odmah su munjevito reagovali — već su sačinili spiskove prvih poslova.
Predsednik Federacije grčkih industrijalaca Papolekso pulos požurio je da izjavi: »Premijeri su nam otvorili vrata i mi već hitamo.«
Punom parom
Da je Papandreuov i Ozalov recept, iako »mali korak«, politički veoma Uupo-
trebljiv, svedoči i činjenica dđa je u posetu Atini doputopomoćnik vao ministra
sreta u Davosu
spoljnih poslova Turske Nuzet Kandemir, i to svega desetak dana posle sastanka u Davosu.
Zadatak Kandemira bio je
da se svojim, domaćinom »utanači organizacioni aspekt«. U Davosu su grčki i turski premijer odlučili da osnuju dve radne komisije. Prva je ekonomska, njen zadatak je grčko-turska kooperacija u oblasti „trgovine, „iurizma, saobraćaja i kulture. Druga je politička, posvećena razmatranju osetljivih pitanja i približavanju mišljenja i pronalaženju rešenja.
Avganistanski prohlem
Vreme za praklične akeije
UPOTREBLJIV RECEPT: Papandreu i
Kandemir je u susretima sa grčkim ministrom inostranih poslova Papuljasom postigao sporazum da se obe komisije sastanu od 29. do 31. maja, s tim što će eko„omska da zaseda u Ankari, a politička u Atini.
Formulisani su i mođaliteti rada predstojećeg susreta premijera Papandreua i Ozala, koji će se ostvariti tokom njihovog boravka u Briselu 2. i 3. marta na zascedanju NATO. Da se susret ozbiljno priprema, svedoči i podatak da je Kandemir iz Ankare donco Ozalovu poruku za grčkog premijera, a iz Atine poneo Papandreuovu poruku za turskog predsednika vlade. Saopšteno je takođe da će ministri spoljnih poslova, Papuljas i Jilmaz, iskoristiti svoje učešće na ministarskom sastanku balkanskih zemalja u Beogradu od 24. do 26. februara da obave bilateralne dogovore.
Praktični poslovi su Kkrajem vikenda obavljeni i u Ankari, gde je potpisan profokol o putnom saobraćaju koji je okvalifikovan kao
uvod u jačanje trgovinske i ,
industrijske saradnje.
U ovom nizu realizacije planiranih poteza, posebnu
je upravo obnarodovana odluka turske vlade da se u Istan-
psihološku težinu dobila
bulu organizuje „udruženje grčko-turskog prijateljstva. Treba li reći da je u Atini već saopšteno da će analogno društvo biti osnovano i u Grčkoj.
Ovaj meteorski sled događaja u poslednjih nedelju dana isforsiran je sa Oočiglednom namerom da se u javnosti obe zemlje učvrsti uverenje da su u Davosu grčko-turska koplja odista pobacana u trnje.
Jelka ĐURIĆ
—
e U „okviru priprema za nastavak posrednih pregovora u Ženevi pakistanski šef diplomatije Zein Nurani krenuo na turneju tokom koje će obići SAD, Britaniju, Kinu i Saudijsku Arabiju, a državni sekretar Abdul Sa-
iar putuje u Teheran
(Islamabad, 16. februara, Tanjug) — Pakistanski državni ministar za inostrane poslove Zoein Nurani otputovao je noćas za Vašington, gde će sa američkim predstavnicima razgovarati o najnovijim diplomatskim inicijativama za rešenje avganistanskog pitanja. Posle razgovora u glavnom 'gradu
SAD, Nurani će posetiti London. Razgovorima šefa paki-
stanske diplomatije sa američkim državnim sekretarom Šulcom i britanskim ministrom inostranih · poslova Džefrijem Hauom pridaje se veliki značaj, posebno posle nedavne posete „zamenika sovjetskog ministra inostranih poslova Jurija Voroncova Islamabadu, za koju se ovde gotovo otvoreno kaže da nije donela očekivane rezultate. Zna se, naime, da Šulc uskoro putuje u Mosk-
vu, a Hau upravo ovih dana tamo razgovara sa sovjetskim „kolegom „Ševardnadzeom. IJ okviru priprema za nastavak posrednih ženevskih pregovora sa Avganistanom, pakistanski državni ministar će, po povratku iz'Vašingtona i Londona, 21. februara putovati u Peking, a posle toga u Saudijsku Arabiju. Istovremeno je saopšteno da će državni sekretar za inostrane poslove Abdul Satar ovih dana olputovati u Teheran. Uoči polaska iz Islamabada Zein Nurani je izjavio da se u pregovorima o Avganistanu stiglo do stupnja »u kojem je neophodno preuzeti neke neodložne i praktične korake kako bi se postigao sporazum koji ne bi bio samo parče papira, već jasan i ostvariv i koji bi vodio sov-
jetskom povlačenju iz Avgn= nislana i povratku avganistanskih izbeglica u domovinu«. Na pitanje novinara o budućoj koalicionoj vlađi u Kabulu što je sada Ključno sporno pitanje, odgovorio je kako mu je »rečeno da je postignut izvestan napredak o tom pitanju«,
Nezvanično se najavljuje da bi 25. februara, samo doesetak dana uoči Ženeve, u Islamabad „ponovo mogao doći zamenik američkog državnog sekretara Majkl Armakost »sa novim predlozima, koji bi bili finalizirani u njegovim razgovorima sa palistanskim predstavnicima i mudžahedinimax«.
Nagoveštava se da bi Armakostov zađatak mogao da bude izvesno »omekšavanje« sadašnjih Kkrutih stavova ISlamabada i mudžahedina O koalicionoj vladi .u Kabulu.
-