Borba, Jun 09, 1990, page 4

NEDELJNA BORBA —

subota-nedelja 9-10. jun 1990, |: strana M

Navijačke torcide

Treba imati u vidu i psiho-socijalni portret navijača: njihove generacijske karakteristike (15—20 godi, pol („muška potkultura“), klasno poreklo (pretežno radnićko), materijalni status (u opsegu od niskog do srednjeg), obrazovni nivo (srednje obrazovanje ili niže, dosta je onih koji su napustili školovanje), zanim:;anje (pripremanje za ulogu manuelnih radnika), status nezaposlenosti sa slabina izgledima da se promeni, život u urbanim naseljima, školski uspeh u ranijem periodu (ispodprosečan, ali evidencija nije jednoznačna), seksualna frustriranost, skučena interesovanja i sl. Sve to utiče da se navijači formiraju kao posebna urbana kontrakultura, sa imidžom antiheroja. Negativne vrednosti postaju poželjne unutar grupe čiji se članovi nadmeću u njihovom smišljanju i isticanju. Konačno, u toj etapi navijačkog ciklusa dolazi do grupne odluke koja obavezuje (gde će se ići, kako će se ponašati, kome će se „vraćati batine“, itd).

Psihička pandemija

6 Koliko·se ovim fenomenom bave socijalni psiholozi?

— Problemom sportskih navijača socijalni psiholozi se odavno bave, ali u poslednjoj deceniji ovog veka preduzimaju i raznovrsna empirijska istraživanja, naročito u SAD i zemljama Evropske zajednice. Svakako nije slučajno da su u Jugoslaviji prva takva istraživanja, uz učešće sociologa, izvršena u Beogradu, Zagrebu i Splitu, dakle, u velikim gradskim centrima u kojima deluju najmilitantnije grupe navijača. Ponašanje sportske publike socijalna psihologija tretira kao jedan segment masovnog ponašanja. Pojmovi, procesi, zakonitosti, utvrđeni za masovno ponašanje uopšte, mogu se primeniti i na području Sportskog navijanja, mada postoje i određene specifičnosti koje razlikuju navijanje od ostalih oblika masovnog, ponašanja. Ekstremno navijanje u fudbalu je uvezeno, pa je i u nas jedna karika u lancu „psihičke pandemije“ — slične groznice obigrale su planetu u nekoliko navrata i u ranijim istorijskim periodima kao svojevrsne provale iracionalnosti i bile su još „zaraznije“ — čija se kulminacija tek može očekivati: kad padnu na plodno tle u pojedinim istočnim zemljama.

0 Javnosti je poznat uglavnom samo onaj eruptivni deo. Šta kazuju istraživanja o pretpripremama?

— Dugo pre utakmice navijači se okupljaju, pripremaju, smišljaju parole, prave scenarija, biraju vođe. Uspostavljanju hijerarhije u grupama i njihovom strukturisanju ponekad prethode borbe slično maloletničkim gengovima, a prijemu novih članova obredi inicijacije, polaganje zakletvi, traže se dokazi lojalnosti klubu i grupi, na primer, tragovi iz ranijih sukoba sa policijom, navijačima iz drugih tabora i sl. Ova inkubaciona etapa može trajati i nedeljama, naročito ako predstoje važnije utakmice. Uprave i stranih i naših većih, pa i manjih klubova, nastoje da organizuju navijače i utiču na njihovo ponašanje, ali se ncretko oni opiru, izražavaju nepoverenje, traže ostavke, prete. Još u ovoj, pripremnoj etapi, jača grupna kohezija, razvijaju se osobene grupne norme, iskazuje se identifikacija („,mi” — „oni“). Kontinuitet okupljanja omogućava stvaranje grupnog identiteta i zadovoljava potrebu za pripadanjem.

Vreme gomila

0 Šta se zbiva u sledećim etapama ponašanja navijača. u smislu tog masovnog fenomena?.Da li oni realizuju baš sve iz pripremne faze?

— Druga etapa ciklusa otpočinje neposredno pred utakmicu i odvija se van stadiona. Navijači, idući u većim grupama, manifestuju svoju pripadnost, ističu grupne simbole (zastave, bedževe, šalove, parole, pesme, izvikuju nadimke). Spoljni efekti imaju dvojaku funkciju: s jedne strane, grupa jača koheziju, a s druge potcrtava razlikovanje od navijača drugog kluba. Ponekad se u tu svrhu izvode i različiti rituali koji treba da smanje anksioznost članova grupe i ohrabre ih za sukobljavanja. Izdvajaju se vođe i sledbenici, uspostavlja se sužena jednosmerna komunikacija i već su moguće različite predigre, zapravo divljanja, u gradu — domaćinu susreta. Sami navijači ponekad ističu da „ništa nisu uradili ako do tada barem neki nisu privedeni u miliciju“. Saznanje o ludorijama pojedinaca i njihovom hapšenju dodatno podstiču grupu (šire se glasine, preuveličavaju fakta) i ona je već spremna za sledeću treću etapu — na stadionu._

U toj etapi dolaze do izražaja karakteristike situacije u gledalištu i sve okolnosti koje prate utakmicu („događaj velikog rizika“). Veoma je važna veličina grupe — što je više navijača na jednom mestu napetosti su veće. Drugo, presudna može biti i gustina navijača, jer preterana zbijenost sama po sebi deluje frustraciono i podstiče agresivnost. Treće, značajno je i kolika je udaljenost tabora navijača dva kluba, da li su fizički odvojeni praznim prostorom, kordonima čuvara reda i sl. Situacija neposrednih interakcija i izmešanost navijača povećavaju verovatnoću izbijanja sukoba.

Ranija dilema teoretičara da li se pojedinac ponaša u masi „isto, ali samo nešto jače nego kada je sam“ (američki socijalni psiholog F. Olport, 1924) ili „sasvim različito od ponašanja nasamo“ (francuski autor Le Bon, 1895) danas se više i ne postavlja, jer iskustvena evidencija daje za pravo ovom drugom, koji je inače predvideo da će „doba u koje stupamo zaista biti era gomila“! U navijačkoj masi pojedinac „gubi sebe“ (H. Kantil), postaje samo mali deo „Bgrupne ličnosti”. U ovoj etapi, koju neki autori nazivaju „mlevenje“ (od eng. milling), postupno se podiže temperatura na žalost, često, kako to pokazuju istraživanja i kod nas, uz obilato konzumiranje alkohola koji smanjuje osećanje odgovornosti, doprinosi nekritičnosti i sugestibilnosti i olakšava izražavanje agresivnosti. Prema Le Bonu, u gomili dolazi do nivelacije razlika (otud i iluzija jednakosti i demokratičnosti koju pojedinac doživljava), preterane emocionalnosti i impulsivnosti, regresije. „Pojedinac se vraća za nekoliko stepenika, čak u predcivilizacijske nivoe“, isticao je Le Bon. Moralne kočnice popuštaju i jačaju nesvesni mehanizmi, naročito u odnosu između vođe i grupe (Frojd). U masi pojedinac zaštićen anonimnošću, a okružen mnogim sličnim, stiče utisak snage i da je sve dozvoljeno, pa je obično dovoljno nekoliko rđavih primera za otpočinjanje nereda. .

_ Sukobi navijača ponekad se odvijaju međusobno, unutar istog tabora, naročito ako nema uslova za ispoljavanje agresije prema „NE-MI-GRUPAMA. AgreSija se može usmeriti neretko i prema osobama koje simbolizuju autoritete, pre svega na „čoveka u crnom“, delioca pravde, ali i na druge (same fudbalere, trenera, upravu), a u novije vreme i na policiju. Svi oni mogu biti pogodni „žrtveni jarci“, mete pomerene agresije koja potiče iz bezbroj akumuliranih prethodnih frustracija.

Konstantna tenzija

0 Da li navijanje može biti i društveno korisno, odnosno sa socijalno-terapeutskom funkcijom? )

— Svakako. Društvo nastoji da kanališe deo negativnih emocija i agresije u sport i tako reguliše tenzije na manje bezbolan način nego da se ispoljavaju kao klasični klasni i drugi socijalni konflikti. Sportski navijači doživljavaju-svojevrsnu katarzu, „ispucavaju se“, srećom u velikoj većini slučajeva samo verbalno. Kako pokazuju istraživanja, dijapazon verbalnog reagovanja veoma je širok i raznovrstan. V. Marković, S. Mihailović. Urlati na stadionu ponekad je zaista psihički okrepljujuće, čak ima i relativno emancipovanih ličnosti koje povremeno primenjuju ovaj oblik najjeftinije psihoterapije.

e Da li je navedeni ciklus navijačkog ponašanja zakonomernost? i

— Reč je o idealnotipskom modelu od koga u praksi ima mnogo izuzetaka, modelu koji važi prvenstveno za fanatizovane navijače. Četvrta etapa — nere-

li na stadionu i posle utakmice na drugim prostorima, u većini slučajeva izostaju, ali agresivna ispoljavanja manjih razmera danas se javljaju gotovo na svakoj utakmici. Da li će doći do težih agresivnih ispada, zavisi od mnogih preduslova među kojima bih izdvojio samo neke, isključivo radi ilustracije. Fudbal nije slučajno toliko zapaljiva sportska igra, jer zapravo simbolizuje rat, borbu. Doduše, pokušane su i drugačije interpretacije,-na primer, skoro je jedan psihoanalitičar ponudio i objašnjenje idbala kao „materijalizacije mitske predštave o lovu, hajci“. Izvesno je da fudbal ima slojevita značenja i možda je to

Dragan Nikolić

akedonske novoformirane | partije (neki kažu „legalizo| vane unutarpartijske frakci-

je“) već dugo su u poziciji „ni kokoške ni jajeta“: nadležna policijska služba traži pečat (da bi ih registrovala), a

nadležni državni organ — da se regis- ,

truju (da bi im izdao pečat). Policijske smicalice (navodno, nema veze s „partijskom policijom“), svakako nisu trajniji usud „unutarpartijskog višeartizma“, koji hoće legalizovanu bačbu za vlast (navodno, „dovoljno dugo je gušen od strane vladajuće partijske frakcije“). Veća nevolja bi mogla biti to što niko ne zna pravila borbe za vlast (izborni zakon nije donet, zbog mnoštva ustavnih nepoznanica), niti kakva će biti skupština pošto se ne zna (do donošenja saveznih, a onda i republičkih ustavnih amandmana) kakva će biti savezna skupština. Takođe, ne zna se da li će postojati Predsedništvo Republike (sa sadašnjim statusom državnog organa ili statusom skupštinskog „gornjeg doma“) ili predsednik Republike — kažu „savremeni monarh“ — „autokrata”. Još manje se zna ko će ga birati — narod ili Skupština. Očekuje se da Partija za demokratski preobražaj (SKM), u skladu sa svojim opcijama preobražaja, zatraži da Predsedništvo Republike bude organ Skupštine, a ne organ iznad Skupštine (mogao bi je i raspustiti — navodno, „dosta je bilo autokratske vladavine u Makedoniji“) Vodovodi Soc-saveza

Ustavni i zakonski teren i za stranačku i parlamentarnu demokratiju u Makedoniji su, očito, više nego neutrti, ali se i pored toga tvrdi da će („prvi slobodni“) izbori biti održani — najesen. Tada će prvi „izborni megdan“ podeliti, sama ili u koaliciji, preobražena i već sada nevladajuća Partija za društveni preobražaj —

SKM (sama digla ruke od vlasti), sa novoformiranim partijama, koje sa manje ili više uspeha uvećavaju svoje članstvo, i sa bivšim delovima „Fronta“ (čija je avangarda bila) koji, sada kao novopečene partije, mogu svoga bivšeg ideološkog predvodnika ozbiljno ugroziti, na čemu, uostalom, ozbiljno i rade (nema sela u kome Soci-

Makedonska politička panorama

Nema nijedne makedonske partije koja ne podržava program saveznog premijera, i koja ne prižejkuje da Ante Marković bude njen kandidat

7 jalistički savez, na primer, nije napra-

vio — parama samog sela — kakav most, put, vodovod ili i most, i put, i vodovod, i u kome nema za to zaslužnog aktivistu) Sindikat je već proklamovao da neće dozvoliti ni jednoj partiji da se upliće u politički život njegove radničke pastve, a povrh svega, neizvesno je kome će dati glasove Albanci, koji će, pretpostavlja se, sve glasove sručiti na jedan kup. U tom slučaju to može biti poveliki kup, s obzirom da se misli da će.glasovi Makedonaca otići na kupove različitih, namnoženih partija. Partija za demokratski preobražaj (SKM) računa na te glasove u stepenu u kome se distancirala od prethodne partijske politike koja je „nepostojeći legitimitet“ svoje vlasti temeljila na raspaljivanju međunacionalne mržnje („tabori mržnje“ su joj bili „baza“ — da bi mogla da „arbitrira“).

Ni jedna makedonska partija nije doživela moguću partiju Ante Markovića kao „diverziju“ na prirodni tok predizbornog političkog života Republike (Ante Marković treba da obezbedi svoje reforme od mogućeg vaskrsavanja dogmatizma i od „nacionalnih lidera koji će pokušati da ne-

„zadovoljstvo svojih sredina usmere

na saveznu vladu“ — napisala je pre neki dan „Nova Makedonija“). Nema ni jedne makedonske partije koja ne podržava program saveznog premijera („u zemlji niko nema boljeg programa“), i koja ne priželjkuje da Ante Marković bude njen kandidat. Partija Petra Goševa ima šanse („ima program“): dokazala se kao „relevantan jugoslovenski politički faktor” (doprinosi „smanjivanju konfrontacija, samim svojim nesvrstavanjem“). Ta partija je oslobodila makedonsku štampu partijske torture i rasekla tvrd partijsko-policijski čvor jednoumlja. (U tome joj je „pripomogla“ srpska politika svaki put kad je napala). Značajne poene skuplja i MAAK, u kome je važan element „egejski faktor“ (diskriminisane izbeglice iz tog dela Makedonije).

Ovih dana dogodilo se i nešto do

ada nezamislivo u skupštinskom i suđdakora životu Makedonije: Komisija za društveni nadzor Skupštine (predsednik Čedomir Stojkovski), izrazila je, na bazi predstavke .od 1000 stranica, sumnju da je sud bio nezavisan u slučaju drakonskog kažnjavanja direktora „Eksimporta“ {navodno, zbog „pljačke stoleća“), i zatražila da Vrhovni sud Makedonije oceni da li ima mesta za obnovu procesa. Komisija je zaključila da zatraži od Predsedništva Republike da se formira jedna stručna komisija koja će ispitati ceo slučaj (direktori Arsov i Kovilovski su, izgleda, osuđeni na bazi falsifikovanih teleksa). Nikad do sada vla-

· dajuća partija nije nikome u Makedo-

niji dozvoljavala da takne u „autonomiju republičkog sudstva“ (koje je, uglavnom radilo u sadejstvu partija-policija-tužilaštvo-sud, au slučaju direktora „Eksimporta“ sadejstvovao je ijedan advokat — branitelj optuže-

noga — nameštajući i krivično delo . podmićivanja istražnog sudije i tužio- .

ca). Partijac pred licem pravde “STOKA

Međutim, tako nisu stradali samo direktori „Eksimporta“ nego i više drugih preduzeća, među kojima i direktor „Merkanta“, Blaže Mitrev, koji je samo godinu dana bio direktor i 'zaradio (takođe po istom scenariju falsifikovanih teleksa) ni manje ni vi'še nego 20 godina robije (kasnije ga je Jezdimir Bogdanski, predsednik Predsedništva SR Makedonije, pomilovao jednu godinu zbog lošeg zdrav: stvenog stanja). Do sada je odležao, kao i drektori „Eksimporta“ pet godina. Bivša partijska politika je mnogo volela da progoni direktore, verovatno plašeći se njihove prekomerne vlasti (neki direktori su se spasili puneći gepeke političara poklonima). U jednom zapaženom govoru na Danima Goce Delčeva u Delčevu (bez jugo-odjeka), Petar Gošev nije slučajno rekao da „što pre moramo da dođemo do nezavisnog sudstva, u kome će

·publički ministar policije može sun,

Skupština legalizovanih frakcija

pred licem pravde zastati čovek, a | partijac, katolik, musliman, hriš,

nin, ili onaj od ove ili one nacjoy nosti“. i “

Ali i pored toga Što su republj, vlada, pa i Predsedništvo republika našli dosta lepih reči o novom Zal, nu o policiji, koji, navodno, Barannuj veće slobode čoveka, ipak, mnogi. je zasmetalo što je u taj zakon ki „novina“ uneta i odredba o — izo} Pe

ji građanina, koja se primenjuje | vanrednim prilikama“, kada „po a thodnoj odluci republičke vlade, w. njivom građaninu naložiti da borajj u određenom mestu“ (ne mora da #0 kaže ni zašto, ni koliko, ni koje jet OE Takođe, izgleda, republi, Skupština ne zna šta će sa ranije dy, netim republičkim zakonom o pa, nim odnosima, koji sad treba da bu #0 usaglašen sa saveznim zakonom, , najviše zbog jedne odredbe (već ču, nog člana 3). Ne može da prelomi, li jednom penzionisani može ilj | može ponovo zasnovati radni Odnoj

Mišljenja su podeljena, iako je, na pri, mer, 15.000 ljudi (među kojima brojni univerzitetski profesori) pre vremen; penzionisano i tako im uskraćeno u. tavno pravo na jednakost s drugim) građanima, koji po novom zakon, neće biti nasilno penzionisani. Poljj, ka” očigleno, još uvek ne startuje o prava čoveka. Uostalom, i sami unj. verzitetski profesori se njom još uye} izdašno koriste u svom međusobnon, razračunavanju. Svojevremeno, u jt. ku hajke na „Feni“, na primer, Draga. nu Trajanovskom, nastavniku Meat. lurškog fakulteta u Skoplju, odbijsan; je doktorska disertacija „neospom

naučnog doprinosa” (imala vezu i; „Fenijem“, bavi se izdvajanjem ,}. randita“ navodno, „eksperiment st. leća“ — koga jedino u svetu ima u ki vadaračkom rudniku i koga potražij: više svetskih laboratorija). Nastavnik. ko veće fakulteta je, međutim, ovih dana prihvatilo recenzije i disertacij dalo vizu za javnu odbranu. Jedan ol nastavnika tog fakulteta (dr Naum, Nikolovski) u novinama sa oglasi protiv odluke svog nastavničkog w. ća, ali dan uoči odluke jedne univer. zitetske komisije o kandidatima u rektora i prorektore, zbog novinsko; članka, kandidat za 'prorektora Fit derika. Popovska skinuta je sa spiski kandidata — jer je recenzent „fen. čanske disertacije“! |

Kratkovidi buntovnici

Seada Vranić

oče li se SKH — Stranka demokratskih promjena konačno raskoliti? Ovo pitanje staro točno šest mjeseci moglo bi ovih dana dobiti potvrđan odgovor. Komunisti banijske regije, zapravo njihovo rukovodstvo sa sjedištem u Pet-

rinji, otkazalo je „ljubav“ Ivici Račanu

i najavilo razvod sa Strankom demokratskih promjena odričući se i same skraćenice — SDP iz stranačkog imena. Petrinjske komitetlije koje su već nekoliko mjeseci zaustavile „odliv“ partijske članarine u „republičku kasu“, izjasnile su se za svoju samostalnost, ali su najavile i moguće koalicije, ne doduše sa Strankom demokratskih promjena, nego s drugim lijevim snagama u regiji, Hrvatskoj, Jugoslaviji i šire. ·

Ovakva odluka Općinskog komiteta koliko god bila neuobičajena, nikoga tko iole pozna prilike u bivšoj viadajućoj stranci nije iznenadila. Dogodilo se ono što je visjelo u zraku još od završetka 11. kongresa SKH čije odluke najutjecajnije jezgro među petrinjskim komunistima nikako nije moglo progutati, a kad je još uslijedio poznati razlaz 14. izvanrednog kongresa, bila im je to nova, još veća kost u grlu, i samo zahvaljujući pripremama za višestranačke izbore raskol nije uslijedio „na vrijeme“. J

Kazna za razbijeno „jednoumlje“

No, s okončanjem izbora završeno je i razdoblje prikrivanja sukoba, pa se samo čekao trenutak za konačan razlaz. Prilika se pružila povodom konstituiranja Sabora SRH, zapravo Tuđmanovog inauguralnog govora u kojem nije spomenuo srpski narod u Hrvatskoj, što je najviše uzeto za zlo, kojeg li apsurda, komunističkim zastupnicima, jer oni nisu čoporativno navalili na novog predsjednika Predsjedništva Hrvatske niti ga je itko ukorio zbog toga.

Tako je ova epizoda poslužila kao „dokaz“ razbijačke politike republičkog rukovodstva SKH-SDP na planu

Lični stav

Komunisti banijske regije „otkazali ljubav“ Ivici Račanu, i najavili razvod sa SKH-SDP. Disidentski čin petriniskog komiteta, na Žalost, najpre D0gađa međunacionalne odnose u koje se Komitet zaklinje

međunacionalnih odnosa, za koju je najveći krivac osobno Ivica Račan. Petrinjska optužnica okačena je i dr Dušanu Bilandžiću, članu novokonstituiranog Predsjedništva SRH, kojemu je ova funkcija pripala „nauštrb“ kandidata iz kordunsko-banijske regije. Da bi pojačao svoje „argumente“, Komitet u Petrinji ih je garnirao sa zaista dobrim izbornim rezultatom komunista ove regije, ali je pri tome prešutio da je na izborima podrška data reformističkom stranačkom programu kojega se Općinski komitet odriče. Čini se da ova šutnja nije slučajna, jer se time pažnja skreće s pravog tuzroka stranačkog raskola. Na ovaj način, naime, u prvi plan izbijaju međunacionalni odnosi ili, još konkretnije, nesiguran položaj Srba u Hrvatskoj u novonastaloj situaciji za koju je, dakako, kriv Račan i njegova „klika“.

Iz ovakve kalkulacije može jedino proizaći zaključak da samo petrinjsko rukovodstvo SK (i druga koja ga u tome podrže) jeste ono pravo, vjerno idealima bratstva i jedinstva i da je ono jedini oslonac ugroženog srpskog naroda i posljednji bastion jugoslovenstva na hrvatskom tlu. S ovakvim propagandnim porukama lakše je prikriti prave namjere petrinjskih buntovnika da reformističkoj struji u SKH naplati račune za zaokret na 11. kongresu SKH i da je kazni za razbijanje „jednoumlja“ SKJ i fijasko 14. kongresa. Pri tome kao da rukovodstvo petrinjskih komunista, zajedno ·sa svojim mentorom inspiratorom Borom Mikelićem, ili nije svjesno mogućih posljedica svoga čina, ili pak namjerno hazardira računajući da će ukupna korist biti veća od eventua!ne štete. Naime, hodajući po nesigurnom konopu međunacionalnih Oda: sa, petrinjske komitetlije zanemaruju da nacionalne podjele kad jednom krenu ne štede nikoga. Neće se zaustaviti samo na globalnoj podjeli, niti

će poštedjeti banijsku regiju, pa ni sam „Gavrilović“. Jer, ako te kratkovidne kalkulacije računaju da će Borinoj partiji pristupiti Srbi, onda, shodno istoj logici, valjaju računati da će iz nje dezertirati Hrvati da bi podržali „svoga“ Račana.

Poznavajući Mikelićevo zalaganje za Jugoslaviju, teško je povjerovati da

·.je on osobno spreman prihvatiti od-

govornost za ovakve konzekvence. No, disidentski čin petrinjškog Komiteta koji govori Mikelićevim jezikom, na žalost, najprije pogađa međunacionalne odnose u koje se i Mikelić i Komitet zaklinju, vjerujemo čak vrlo iskreno.

Pitanje je zašto je sve ovo potrebno petrinjskom Komitetu i šta zapravo hoće predstavnici ogorčenih banijskih komunista. Da li je u osnovi sukoba međunacionalni spor, ili je po srijedi koncepcijski raskol unutar SKH-Stranke demokratskih promjena, koji je u Petrinji doživio samo svoj najkonkretniji izraz.

Pogrešni zaključci

Sve što se oko 11. kongresa SKH događalo u Savezu komunista Hrvatske, posebno određene manifestacije u pojedinim komitetima, s pretežno srpskim stanovništvom, upućuje na zaključak da se bitka vodi oko koncepcije Komunističke partije, a nacionalni moment dolazi tek kao izvedenica, a nipošto nije u srži problema.

Nije nikakva tajna da je pobjeda reformske struje na 11. kongresu samo privremeno ušutkala, ali ne i eli-

· minirala zagovornike stare partije,

koja nije primjerena demokratskom

društvu i pluralističkom sistemu,

Uostalom, sve vrijeme je sudar dviju . koncepcija bio negdje u zraku i odgođen je samo zahvaljujući višestranačkim izborima. Da izbori nisu raspisani sudar bi se dogodio vrlo brzo na-

kon poznatog prekida 14. kongres SKJ ;

Sada kad je uklonjena i ta prepr ka koja je omogućavala stranači disciplinu, sukob je.bio neminovan,” Petrinja najpogodniji teren. Neki pu kazatelji govore da je ulogu petrnj skog Komiteta mogao preuzeti i VU nički, ili neki drugi iz neke preteži, U srpske općine. Naime, otpori rel0f mskoj politici SKH-SDP bili su naj0l voreniji i najjači upravo u ovim stedi nama. Površan zaključak bi glasio di je politika republičkog rukovodstvi antisrpska. Ili, drugi također poglt šan zaključak bi glasio da su Srbi ! Hrvatskoj protiv reforme. JNAE,

Suptilnija analiza opovrgnut će | jedan i drugi zaključak, jer, usudim0 se reći, ovi se zaključci rabe u prop!' gandističke svrhe da bi se ostvarili drugi ciljevi. Promjene koje su donijt le stanovitu nesigurnost kod Srba k40 manjinskog stanovništva u Hrvatsk0} a uzrokovane su raspadom monop0' ne partije, stvorile su pogodan mi!j da se zastupnici stare partijske kOm cepcije preruše u nacionalne zaštitn!' 'ke, Dobro su naslutili da je kod di brog dijela Srba u Hrvatskoj silazak SK s vladajuće pozicije, a prije t08 raspad SKJ, doživljen kao gubljenj osionca koji je garantirao miran živ! više od četiri desetljeća. Taj osjeći gubljenja oslonca ne može umanjiti m činjenica što stara partija nije donijč la ni blagostanje a nije ispunila (| kraja ni svoje potrebe za ispoljavali nacionalnog identiteta ni kod Srba! kod Hrvata u Hrvatskoj. Zato Nil čudno što u novonastaloj situaciJi, i, kojoj još plamte nacionalne pa i Po, onalističke strasti, kod Srba u HO. skoj tinja zebnja i nespokojstvo: 7 losno je, međutim, da s tim osjećajel! kalkuliraju pojedini općinski komi! ti, zagovornici stare partije. Na Pal način oni samo pothranjuju OSČG zebnje kod Srba, iako su možda U ;ig reni da rade suprotno. Ali; konc koje zagovaraju, vrijeme je prog. Partiji kakvu hoće petrinjsko TU: vodstvo, vijek trajanja je isteka0' o žalost, prije nego to shvate, proti MI kovat će mnogo štete. Čini se da ! i iskustvo 14. izvanrednog kon koji je napokon nedavno završio fivajanjem upravo onih stavova i ik mjena radi kojih je naprasno PI nut, ničemu nije poučilo.