Borba, Oct 25, 1991, page 2
KONSTITUISANA SKUPŠTINA SRPSKOG NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI
U ime zaštite suvereniteta
Za predsednika izabran Momčilo Krajišnik e Plebiscit srpskog naroda zakazan za
10. novembar
Sarajevo. — Poslanici SDS, SPO i opozicionih stranaka srpske nacionalnosti sinoć su u zgradi republičkog Parlamenta osnovali Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Srpski poslanici ostaju u tijelima i vijećima Skupštine BiH do konačnog rješenja krize u BiH i Jugoslaviji, a ako republička Skupština donese odluku koja nije u interesu srpskog naroda, odlučivaće upravo osnovana Skupština srpskog naroda. Na svojim dužnostima ostaju i funkcioneri srpske nacionalnosti u Skupštini, Predsjedništvu i Vladi BiH.
Za predsjednika Skupštine srpskog naroda u BiH izabran je Momčilo Krajišnik, predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine, a dvojica potpredsjednika su Milovan Milanović i Branko S;imić. Na osnivačkoj Skupštini srpskog naroda odlučeno je da će ubuduće Srbe u Predsjedništvu SERJ predstavljati Radovan Karadžić, u SIV-u Miodrag Simović, u Hagu Nikola Koljević, u Skupštini Jugoslavije Milutin Najdanović. Izglasana je i odluka o ostajanju srpskog naroda u zajedničkoj državi sa Srbijom, Crnom Gorom, SAO Krajinom, SAO Slavonijom, Baranjom i Zapadnim Sremom i drugima koji se za taj ostanak izjasne. Ova odluka stupiće na snagu kad se potvrdi plebiscitom srpskog naroda u BiH. Zna se da je plebiscit zakazan za 10. novembar.
U uvodnom izlaganju na osnivačkoj Skupštini srpskog naroda u BiH, njen izabrani predsjednik Momčilo Krajišnik je rekao, „glavni razlog uspostavljanja Skupštine proizilazi iz potrebe
Proglas Crnogorcima
— Domaće snage razaranja vrše udar na političko i duhovno jedinstvo našeg naroda. Crna Gora, kao vjekovno gnijezdo junačke slobode, posebno je na udaru antisrpskih i antijugoslovenskih snaga. Cilj katoličke i islamske internacionale je da se osvoji crnogorska obala i pravoslavno slovenstvo otjera od Mediterana, a Crna Gora gurne u plićak istorije i crnogorsko suštastvo nestane.
— Mi se ne smijemo razdvajati i dijeliti, jer bismo bili osakaćeni i oslijepljeni. Narodu trebaju oba oka, trebaju mu i ime i prezime, da se ne bi izgubilo među tolikim narodima. Niti ima crnogorstva bez srpstva, niti srpstva bez crnogorstva. Ako sada popustimo, svi naši grobovi bi se potresli i naši mrtvi proplakali, jer bi nestalo sve ono zbog čega su živjeli i zašto su mreli, rekao je Radovan Karadžić.
da srpski narod u Bosni i Hercegovini, kao državotvoran narod, na demokratski i odgovoran način odluči o svojoj nacionalnoj sudbini, odnosno o svom položaju u zajedničkoj državi“. Krajišnik je naglasio i koji su zadaci Skupštine srpskog naroda u BiH, a to je „da ona uspostavi kolektivna prava srpskog naroda, i slobodu i građanska prava pripadnika našeg naroda u onim vidovima u kojima su ona ugrožena dosadašnjim ra-
· dom Skupštine BiH: da obezbi-
jedi njegov opstanak u zajedničkoj državi da se punopravno stara o funkcionisanju bosanskohercegovačke vlasti do rješenja krize, kao i da direktno učestvuje u radu saveznih organa i konstituciji zajedničke države“. Momčilo Krajišnik je u svom govoru još naglasio da u sadašnjoj strukturi Skupštine BiH nema ustavno-pravne institucije koja bi štitila svaki od tri konstitutivna naroda BiH od preglasavanja u bitnim pravima nacio-
nalnih kolektiviteta. On je rekao da srpski narod nije konstanino ugrožavan u pogledu nacionalne ravnopravnosti samo u Skupštini BiH, već su i članovi Predsjedništva BiH iz redova srpskog naroda od početka marginalizovani.Predsjednik Predsjedništva je uzurpirao pravo neprikosnovenog poglavara BiH, rekao je Krajišnik. Prema njegovim riječima i srpski ministri u Vladi BiH redovno su nadglasani od SDA—HDZ koalicije. — Na kraju Krajišnik je poručio da će poslanici Srpske skupštine učiniti sve da sačuvaju zajedničku državu u kojoj će živjeti sav srpski narod i svi drugi koji to žele. Radovan Karadžić je podsje-
tio prisutne na istorijski značaj
osnivanja Skupštine srpskog naroda u BiH. On je naglasio opasnost koja cjelokupnom srpskom narodu prijeti od veli-
kogermanske zavjere i njihovih ·
slugu u zemlji. M. Lučić
NAKON PREKSINOĆNJEG RAZG
OVORA U PREDSEDNIŠTVU SFRJ
Samit političkih uglednika i vođa Srba i Crnogoraca sazvan je na brzu ruku reklo bi se sa prevashodnim ciljem da pojača stavove Srbije uoči nove runde razgovora na mirovnoj konferenciji u Hagu
Ako se ne bi računale nijanse i ozbiljne političke računice, konsultitavni sastanak za treću Jugoslaviju, po tumačenju njegovih kreatora i učesnika ima bar tri noseća stuba. Najpre ni jedna od aktuelnih politika nije građanima u Jugoslaviji pružila šansu da se izjasne da li su za očuvanje njenog državnog kontinuiteta ili ne. Drugo: vrlo smo blizu totalnog rata sa Hrvatskom, kako reče potpredsednik SFRJ Branko Kostić, jedino ako svi oni koji su za očuvanje nekakve nove jugoslovenske državne tvorevine pokažu spremnost da načine čvrst i nepromočiv bedem, pa ako treba da stanu i pod oružje, mogu eventualno urazumiti Franju Tuđmana da prihvati mir. I treće, po tvorcima i inicijatorima ideje o „trećem Avnoju“, bar polovina građana u sadašnjoj Jugoslaviji nisu za ukidanje već za očuvanje Jugoslavije.
Da li je sa stvaranjem i sad sa kakvom-takvom političkom artikulacijom bloka za očuvanje državnog kontinuiteta Jugoslavije u Jugoslaviju ušla kvalitetna nova i bistrija politička pamet.
Samit političkih uglednika i
vođa Srba i Crnogoraca sazvan je na brzu ruku reklo bi se sa prevashodnim ciljem da pojača stavove Srbije uoči nove runde
"razgovora na mirovnoj konfe-
renciji u Hagu. Prihvaćeno je opredeljenje da se referendumom građani Jugoslavije izjasne da li su za njeno očuvanje. O tome, navodno, treba da se izjasne sve legitimne političke institucije u zemlji |
Nema sumnje da je stvaranje novog ju-bloka okrenuto i ka određenim političkim i ratnim teškoćama, a i ciljevima sa kojima se suočavaju neke politike na·ovim prostorima. Najpre svi učesnici u razgovoru podržali su stavove krnjeg Predsedništva SFRJ od 22. oktobra, kao i izlaganje generala armije Valjka Kadijevića. Pretpostavka je da je nužno pripremiti politički teren za moguću totalnu mobilizaciju (o čemu je krnje Predsedništvo na pomenutoj sednici već donelo odluku) a objašnjenje da se samo na taj način Tuđman može privoleti miru je kombinacija moguće istine, u koju su ugrađeni politički interesi) i naravno istorijske koreografije. Ova kar-
ta na yu-ratnom stolu je moguća „artiljerijska priprema“ koja bi eventualno premostila „razlike u gledanjima“ izlaska iz jugoslovenske krize srpskog i crnogor-
skog rukovdstva. Sa ovim se želi
otvoriti mogućnost da eventualno prerastanje „razlika“ u konflikt potraje voljom dvaju naroda — dva oka u glavi.
Da li su ambicije novog ju-bloka u ovom prestrojavanju u hodu pogodile cilj, teško je reći. To će biti očiglednije već danas u Hagu, gde su EZ i Lord Karington već povukli određene poteze sa asocijacjom yu-države kao jedino međunarodno priznatim državnim subjektom, što se može tumačiti kao određeno primicanje srpskoj političkoj opciji. Međutim, bez obzira na manje ili više prihvatljive predloge Haga, taj evropski yu-bumerang, u trenutku kad dostigne svoje najvrelije usijanje, biće vraćen u ruke ovih ili nekih dru-
gih jugoslovenskih politika i
snaga, što je i stav prekjučeraš-
njeg samita u Palati federacije.
Sa tim valjda treba računati. Đoko Kesić
BORSA Еј
КАКО ЈЕ ПЕТ ЗАРОБЉЕНИХ ВОЈНИКА ЈНА ПОБЕГЛО ИЗ ЛОГОРА У САМОБОРУ
Слобода виа | Клагенфурт
Ванчо Спасов, Тони Заковски, Дејан Стојанов, Горанчо Младеновски (сви Македонци) и Миле Ивић (Србин) у „по бела дана“ прескочили жицу логора и пешице (20 километара) стигли у Загреб Ф Одатле, истог дана, аутобусом стижу у Љубљану, где остају неколико дана, а затим прелазе у Аустрију, одакле авионом, коначно, стижу у Беог-
рад
Тачан број заробљених војника у Хрватској још увек није познат. Оперише се цифрама од пар до десетак хиљада. један мањи број војника успео је да побегне из заробљеништва (неки нажалост нису и убијени су при бекству).
„Борба“ је ступила у контакт са једном петочланом групом којој је успело бекство из логора. То су: Миле Ивић (Србин), Ванчо Спасов, Тони Заковски, Дејан Стојанов и Горанчо Младеновски (сви Македонци). Сви су служили војни рок у касарни „Кустошија“ у Загребу. Командант касарне био је капетан Иван Митић (Србин), а командант вода заставник Милан Шкец (Хрват).
Пошто је касарна седам дана била без струје и воде, у недељу (15. септембра) око 14 часова на капију су дошли „хрватски тигрови“ и саопштили војницима да је касарна опкољена те да ће по њима отворити паљбу уколико се не предају до 16 сати.
Заставник Шкец је позвао војнике и предложио им да се изјасне шта да раде, тј. да ли да се предају (иначе, његово лично мишљење је било да ова касарна „не вреди пола малог прста, а камоли да неко погине“. Војници, такође, верују да је командант касарне Митић на време побегао, оставивши их на цедилу. Пошто су проценили да немају никакве шансе војници су изашли са рукама изнад глава. Предаја је
прошла без инцидента. Када
су обукли цивилке у марицама одвежени до полицијске постаје „Черномерец“, где им је дозвољено да се телефоном јаве кући и саопште родитељима да ће стићи за дан-два. Заробљени војници су затим отишли у Црвени криж где су добили храну, преспавали ноћ и провели читав следећи дан. У понедељак у 18 сати су аутобусима пребачени до Самобора (20 км од Загреба) и смештени у радничке бараке, где је већ било око 400 војника. Рекли су им да ће сутра, чим обезбеде превоз ићи кући. Сутрадан су дошли представници Албанаца из Загреба и организовали превоз за војнике — Албанце (они који нису желели да се врате на Косово приступили су Збору народне гарде). Следећег дана представници Муслимана организовали су одлазак војника муслиманске вероисповести.
ТРЕБИЊЕ
Бомбом
Требиње. — Прексиноћ око 21 час у Требињу је одјекнула још једна експлозија. Након бацања ручне бомбе у предворје Османпашине џамије, чији се бомбаш још не зна, Аленсандар Грчић (27) припадник ТО Гацко убацио је ручну бомбу у двориште зави-
СРЕЋА ПРАТИ ХРАБРЕ: Миле Ивић, војник
Остали су само Срби, Црногорци и Македонци. Речено им је да зову Црвени крст својих република. Звали су, али, „пошто нису постојали безбедносни услови није могло доћи до њихове евакуације“. Све време, причају заробљени војници, однос „тигрова“ према њима је био више него коректан. Чак су играли и карте.
Само сто метара од њих била је касарна „Самобор“, која је такође, била опкољена и која, у то време, није хтела да се преда. У касарни је било и резервиста. У уторак су три војника покушала да побегну, међутим убијени су. Остали су на жици, јер нико није смео да им приђе пошто је могла бити отворена ватра из суседне касарне. Дани су пролазили. Војници су добили и исказнице, које замењују личне карте. На њима пише: Република Хрватска — Републички фонд соци-
јалне заштите — подружница
Самобор. Потписао их је ди-
ректор Марио Пехар. У суботу пет војника одлучује да бежи. У „по бела дана“ (11 сати) успешно прескачу жицу и пешке одлазе до загребачког колодвора. Купују аутобуске карте и истог дана стижу у Љубљану, где остају до среде. Спавају код једног таксисте, а затим у избегличком хотелу „Липа“. Одатле су их, међутим, избацили чим су сазнали да су војници, а не избеглице. У среду, на адресу поменутог таксисте, добијају новац од родитеља. Аутобусима одлазе у Аустрију, до Клагенфурта, а потом авионом до Београда. Македонци одлазе у Скопље, а Миле Ивић у Гламоч. Ту се одисеја заробљених војника завршава. Њихови другови су
још у заробљеништву. Г. КАТИЋ
на музеј
чајног музеја. Грчић је, како је изјавио дежурни судија Општинског суда Мирослав Марић, био под дејством алкохола, а од експлозије су страдали фасада и окна на овој устаноBH. JB.