Borba, Sep 24, 1994, page 16

VI Kriminalci u kratkim pantalonama a država na treningu

strogoće „~

Olga Nikolić Jure Galić –

inule nedelje u novinama su se M pojavile dve vesti koje se odnose na „sigurnost građana Srbije i zaštitu njihove imovine“. Jedna je bila loša jer je alarmirala na pozornost, do"duše uz obećanje da će se sam politički vrh države zdušno potruditi da nam budućnost bude svetlija; druga informacija beše optimističnija, pošto je policija brojkama (raz)uveravala da stvarnost i nije tako crna kao što smo umislili. Predsednik Republike upozorio je da velikim gradovima u Srbiji, posebno Beogradu, ozbiljno preti porast kriminala, pa će zato „država preduzeti sve mere i sredstva da se zaustavi kriminalizacija

„Gimnazijalac“ na poslu: Obezbeđenje 5. beog

kon luđeg

društva i zaštite građani, a naročito deca ı omladina". Objavljeni podaci iz beogradske policije ukazuju da se broj krivičnih dela (počinjenih do 31. avgusta) smanjio za šest odsto u odnosu na isti -period lane, a ujedno je i povećan procenat rasveiljavanja krivičnih dela (sada je 42 odsto). Zabeleženo je i manje ubistava nego 1993, kažu policajci, objašnjavajući to „povećanim angažovanjem specijalizovanih službi SUP-a", ali i činjenicom da je veliki broj prestupnika trenutno u zatvoru ili u bekstvu negde u belom svetu.

„Živi brzo — umri mlad“

Međutim i u miliciji priznaju da ih zabrinjava porast maloletničkog kriminala: svaki četvrti učesnik u pucnjavama, pljačkama, pa i ubistvima ima manje od 18 godina, a često nema ni – 14!

Osnovni moto najnovije generacije „žestokih momaka sa asfalta“ je „živi brzo — umri mlad“. Poslednji junaci crnih hronika koji se kandiduju za naslednike legendi negdašnjeg beogradskog podzemlja (Ljube Zemunca i „kompanije“) su mlađahni momci, koji jedva da su prevalili dvadesetu: Kristijan, Šljuka, Šaban, Bane... Idol! mladih delikvenata bio je i Knele, koji je u „Jegendu“ otišao u 21. godini, oplakan od drugara koji su krenuli njegovim stopama. Š

Lep i lagodan život, puno para, žeđ za avanturama, dobrim kolima i lepim devojkama... sve je to motiv da se pođe stranputicom. Ono što analitičare posebno zabrinjava, jeste da sve mlađi akteri crnih događanja postaju brutalni revolveraši i ubice koji nemilosrdno masakriraju protivnike, ne bi li što pre prigrabili oreol slave okrutnih i poznatih kriminalaca. Cak i sami „junaci sa kaldrme“ i nekrunisani kraljevi podzemlja prekorevaju „vikend kriminalce“ i „solere“ zbog beskrupulozne borbe u „džungli na asfaltu" i kršenja nepisanog džentimenskog kodeksa kriminalaca.

Bombaški napadi, ubistva, krađe, obijanja, otimačine potisnuli su u zaborav „izlaske na crtu" zavađenih bandi koje su se nekad borile samo golim pesnicama. Ogromna količina oružja po velikim gradovima (samo u Beogradu ima 200.000 uredno izdatih dozvola) povećava opasnost od njihove upotrebe. Kriminalci su skovali i devizu „Ili ne pucaj — ili ubij“, pri čemu je akcenat na drugom delu kovanice, sudeći bar po

li jaceg

Cinjenica da je svaki četvrti učesnik pucnjave, pljačke ili ubistva mlađi od 18 godina morala bi _ ozbiljnije da zabrine i druge institucije osim policije. Tim pre jer na vaspitanje ne utiču samo

škola i porodica već i opšte okruženje, neformalne

grupe, društveni nivo kulture i obrazovanja, poremeceni sistemi vrednosti... Policajci u školama su samo vatrogasci

broju objavljenih umrlica.

Ni cenovnik u kupoprodajnim transakcijama oružja nije tajna — pištolj „u kome se metak ne zaglavljuje“ košta između 300 i 500 maraka, hekler ili oružje slične ubojitosti — 1.000, dok se bombe mogu nabaviti i za bagatelu (30 DEM). | dok se nekad znalo da postoji samo par mesta u gradu u koja „pristojan svet ne zalazi“, žestoki momci stasali devedesetih proširili su teren na ceo Beograd. Ako ikako može da služi za utehu i Njujork ima Bronks, Pariz — Pigal, London — Soho, Hamburg – Seni Pauli. Jedina razlika je u tome što je naš grad kompletno postao „crna tačka", opasna po Život. Po njemu se mora „voziti“ oprezno, inače – ode glava.

Većina poznatih, mladih, „bosova“ podzemlja ima zavidan policijski dosije; za neke se priča da sarađuju sa milicijom, da za DB „obavljaju prljave poslove". Govori se i o izmenjenim ulogama da su pojedini ljudi „u plavim uniformama" debelo zakoračili „s druge strane zakona". Demanti o ovim rabotama stižu sa obe strane, s tim što „viđeniji" kriminalci za cinkarenja, podmetanja i „nameštanja" okrivljuju svoje „kolege" iz klana bosanskih mafijaša.

U kriminalu već od 10. godine

Optužbe na račun državnih službenika stižu i od „žestokih momaka", koji tvrde da je „kriminal u stalnom porastu, čemu doprinosi totalna korumpiranost advokature, tužilaštva..." Govoreći o tome kad se zapravo počinje s kriminalom, jedna od „vedeta" beogradskog podzemlja kaže da „prvi koraci počinju već u petom-šestom razredu osnovne škole".

Značaj škole u vaspitanju dece jeste

· godine iskliučene · rica, al | školu jedno lo njih stotinak.

veliki, ali to je samo jedna od „instanci“ — osnovna odrednica je porodica (gde se ı dešavaju prvi kiksevi), a bitan je i uticaj neformalnih grupa i kulturnih institucija. Dr Dobrivoje Radovanović, direktor Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, komentarišući uticaj školskog okruženja na „eventualno skretanje s pravog puta", nabraja nekoliko činjenica: izuzetno siroge nastavnike, kojih se deca plaše, agresivnost učitelja i profesora. Jedan od najvažnijih faktora je i bežanje sa časova, slab uspeh u školi. Loše utiču i slabe plate nastavnika. A kad pedagog nije dobro plaćen, onda je nemotivisan za rad i nema pravog procesa vaspitanja.

Negativan uticaj na đačke postupke imaju i rđavi nastavni programi. Kad bi se analizirali, videlo bi se da đak često mora da zna koliko ima hektara obradive zemlje, koliko tona pšenice, a mnogo manje se uči iz onih predmeta koji utiču

radske gimnazije

na uspostavljanje valjanog morali stema kod -učenika. U okviru škc stoje i grupe koje se već bave ki lom; one mogu da budu izuzetno | gativan faktor za „normalno dete“, minje dr Radovanović.

Ako se posmaira postotak đač pulacije koji već koristi drogu ili : u većim količinama, onda je p„zanemarljiv“, jer se radi samo o j ili dva procenta. Međutim, agresiv ci ponašanja u odnosu na pretho. riod, porasli su za 60 do 70 odst se sve skupi u jednu sliku, dot mnogo više tuča, svađa, krađa, pi uništavanja dnevnika i školske irr Po podacima iz 93. i 92. zabelež između 10 i 15 incidenaia sa or što je stravičan porast u procent odnosu na vreme kad vatreno” uopšte nije ulazilo u škole. To vi: „naiva“, umesto hladnog oružja se pištolj i bombe. lako nema no\ dataka, smatra se da je (ipak) na period smirivanja, bar što se tiče omladine. Taj trend, međutim, nij začetku među mladima izvan šk atara.

U opticaju je i teza da pojedine

· koje su „na lošem glasu“ mogu ·

stanu „regrutni centri maloletnil stupnika“, jer u njih po pravilu i koji ne vole da uče.

Po rečima dr Radovanovića „ masovno kreću ka kriminalu već · godine. U odnosu na prethodni per kvih delikvenata je više za 25 odst. se analiziraju kategorije od i4 до | dina, to i nije tako dramatično, ve ktor Instituta za kriminološko istraž — ali je užasno čim se granica por 20-25 godina — jer je 70 odsto kril upravo tu, u rasponu od 10 do 25 g

Stručnjaci upozoravaju da s škola dešava „čist kriminal" i da su likoj opasnosti jer se oko njih \ mnogo bandi. Sve potencijalne i si opasnosti podstakle su „ortakluk“ | skih i školskih vlasti, pa sada mil patrole svakodnevno obilaze đačk: stavnička zdanja. Ovaj način je, psiholozi, „nepedagoški“ ali je efil od angažovanja takozvanog Sopsti obezbeđenja.

— _ Oživljavanje starih kultov

— Tuče u školi najčešće izbijaju mrkih pogleda, devojaka i!i nekog „ vanja", priča jedan beogradski sre. kolac. — Mnogi se danas preobraž u tzv. „face", kupuju samo skupe · nose zlatne lance, briju glavu i n sno, sa pištoljem idu u smrt. Njiho dine teme za razgovor su tuče, ki „podvizi“, poput „skidanja“ patika, r mer. Obračuni između škola su v česti. Jednom su momci sa „Fonta čista mira došli u školu da se bi mojim odeljenjem, ali smo se ipak šno odbranili. Dobro je što nije bilo čuna pištoljima, a moglo je. Više n da „zakon jačeg, nego:zakon luđec