Arhiv UNS — Selo

vrede, ne zanemarujući, nara\mo ni voćarsko-vinogradarsku granu na onim državnim dobrima koja se nalaze u voćarsko-vinogradarekim reonima. Proizvodnja u 1947 godini pokazuje nesklad u odnosu veličine proizvodnje po pojedinim kulturama. U ratarskoj proizvodnji, uzimajući celokupni državni sektor u 1947 godini odnos izraeđu glavnih grupa kultura izgledao je ovako: žitarice 550/o, stočno krmno bilje 21 o/ 0 , industrijsko bilje 15<Уо, povrtarske kulture 70/o (to je procentualni udio ukupne proizvodnje u kojoj je plan ostvaren sa 95%). Ove cifre nam pokazuju, da obzirom na osnovne zadatke državnih poljoprivrednih dobara, u 1947 godini nije ostvaren ргаvilan odnos među glavnim grupama ratarskih kultura. U prvom redu suviše je veliki procenat proizvodnje industrijskog' bilja koji govori da forsiranje proizvodnje industrijskog bilja na državnim poljoprivrednim dobrima koči pravilan razvitak proizvodnje ostalih kultura. Relativno velike površine koje su na državnim poljoprU vrednim dobrima bile u 1945, 1946 i 1947 godini određene za proizvodnju industrijskih kultura imale su svoje opravdanje, kad je u državnom obimu trebalo forsirati te kulture. Međutim, danas, kada kod seljaka postoji interes za ove kulture, dovoljan da zadovolji planske potrebe zemlje, nema više osnova da industrijske kulture па državnim poljoprivrednim dobrima zapremaju suviše velike površine. Državna dobra ne bi smjela da idu linijom ~rentabiinih kultura", јег je to često protivno ostvarenju osnovnih zadataka koje državna poljoprivredna dobra treba da izvrše za opšti razvoj naše poljoprivrede. Oajenje industrijskih kultura treba na državnim dobrima da služi za proizvodnju boljeg sjemenskog materijala, za stvaranje boljih sorti, izučavanje plodoreda i ostale naučne svrhe. Površine pod stočnim krmnim biljem i povrtnim kulturama pokazuju da će i u tom pogledu državna poljoprivredna dobra morati da izmene svoju orijentaciju. Dvadeset i jedan po sto zemljišta pod stočno-krmnim biljem na našim državnim poljoprivrednim dobrima je suviše mali procenat. U zemljama intenzivne poljoprivrede ovaj procenat je mnogo viši. U Danskoj, na primjer, pod stočno-krmnim biljem nalazi se 40% celokupne poljoprivredne površine, računajući tu i sitne privatne posjede. U Pngle,skoj ovaj procenat iznosi 36 0/0, u Francuskoj 27,7% itd. Ove cifre nam pokazuju da mi i na državnom sektoru poljoprivrede stojimo u pogledu udjela stočno-krmnih površina u cjelokupnoj obradivoj površini slabije od proseka razvijenih zemalja. Površine koje zauzimaju povrtarske kulture nisu velike i one se u 1948 godini moraju znatno povećati. Ovo povećanje ići će i

8