Beogradske novine

Broj 24.

24. februara 1916.

Beogradske Novlne

Beograd, četvrtak

Prilog

— Gospodine min : stre, da neznam sigarno, ne bih ni dušao do ' as! — Zaista čudnovato. Moram da pitam Pašića, neka razgovara sa Filalitijem. Ali to zacijelo nije ništa, jer mislirn, da bi nam inače Pašić nešto rekao. (Pašić nije obično ništa saopštavao ni svojim najbližim drugovima i ministarskim kolegama; zbog toga su se svi oni i žalili na njega). Ali izgleda, da je zabuna čaršije zbunila i vladu. Još istoga je dana šef srpskog ministarstva spoljnih poslova, bivši srpski poslanik u Beču dr. Jovan Jovanović posjetio Filatitija, a odmah zatim je Filaliti odvratio posjetu Pašiću. Ne zna se šta §u njih dvoje razgovarali, ali se sutradan već govorilo javno po Nišu, kako je porodica rumunjskog poslanika pobjegla za Solun, pa se čak i u krugov'nna narodnih poslanika podavao tome veliki značaj. Dva dana poslije ovog dogagjaja sva su ministarstva i državni uredi d >bili naredbu, da pakuju svoje stvari. Činovništvu se nije saopštavalo ništa ni zašto se pakuje, ni kuda će se ići. Pakovalo se samo. Od činovništva rumunjskog poslanstva saznalo se poslije, da se Filaliti riješio na ovaj korak uvigjajući svu neozbiljnost, sa kojom je Pašić gledao na situaciju, i predvigjajući sve tačno, što se i dogodilo. Od sviju poslanika akreditovanih na srpskum dvoru, FUaliti je jedini još uspio da otprati svoju pori dicu željeznicom iz Niša u Grčku. Svi su o itali morali da se lome sa srpskom vladom prvo u Kraljevo i ^ačak, odatle preko Raške za Prizren, i iz Prizrena dalje preko arbanskih planina i gudura. Kod kneza Trubeckoj. U Nišu su bili okupljeni srpski narodni poslanici i ako Skupština nije radila. Poslanici su se posvednevno sastajaii u „Oficirskom domu“ — ova je zgrada bila odregjena za Skupštinu u Nišu — i pojedini stranački kiubovi držali su savjetovanja. Narodni poslanici, po njihovom s pstvenom priznanju, čuli su, da je „situacija ozbiljna" tek iz razgovora sa ulice, iz onog „rekla-kazala“ a pošto ni od članova vlade nije niko ništa znao, a Pašić opet nije litio ništa da kaže, riješio je klub radikalne većine, da od Pašića energično p traži nbavještenja. Pređsjednik kluba prota Milan Gjurić, sa još osam

drugova, otišao je Pašiću. Ali Pašić ni ta 'a ništa nije umio i htio da kaže, i izgleda da je narodne poslanike uputio na ruskog poslanika kneza Trubeckoj. Još istoga je dana, jedna deputacija poslanika, u kojoj su bili zastupljeni osim radikala, samostalci i naprednjaci, posjetila ruskog poslanika u Nišu da od njega dobije obavještenja o pravom stanju stvaril Dakle, i ako je još postojala srpska vlada, srpski narodni poslanici po uputstvima srpskog premiiera, odlaze kod ruskog poslanika, da im on objasni situaciju. Od jednog učasnika ove jedinstvene deputacije srpskih narodnih poslanika kod ruskog poslanika saznali smo pouzdano ove zanimljive pojedinosti. Knezu Trubeckoj nije bilo pravo, što srpski narodni poslamci traže od njega obavještenja, ali je ipak pnstao, da .objasni situaciju“ kada mu rekoše, da Pašić nije umio i htio ništa da im kaže. Ruski poslanik je uvjeravao srpske narodne poslamke, još mjeseca septembra prošle godine, da je Srbija u boljem položaju nego ikada ranije, da joj dolazi pomoć sa sviju strana, da će Rumunija i Grčka, a i Bugarska poslije posljednjeg pritiska, nesumnjivo odmah stati na stranu entente, i da mje više daleko dan, kada će se ostvariti srpski nacionalni ideali. — Ekselencijo, usudio se da primjeti stari prota Gjurić, kad je situacija takva, zašto je onda naregjeno, da se učine sve pripreme za evakuaciju Niša? —- To treba da pitate gospodina Pašića, odgnvorio je knez Trubeckoj, ali da bi ipak umiri > zabrinute narodue poslanike, počeo itnje objašnjavati: ,,To je nesumnjivo samo mjera predostrožnosti. I Paris je evakuisan prošle godine, pa Nijemci ipak nisu uzeli Parizl Ako se vlada i odseli odavde, to ne znaći da će Niš pasti!“ — Znr vi zaista još vjerujete, ekselencijo, da će Bugarska stati na stranu Rusije? usudi se, da zapiRi jedan od prisutnih narodnih poslanika. — Ako Bugarska ne stane na našu stranu — rekao je knez Trubeckoi, uvjeren u ono što gov ri — u Bugarskoj će nesumnjivo doćidorevolucije. Ta cio bugarski narod ruski diše!...“

rublje za preobuku ; a nisu nam dali ni prilike, da se očistimo od ušiju ; o nekom karantinu da i ne govorim. Kako su izgledali pojedinci od nas bilo je više no strašno. Mi smo sišli dole da bi izbjegli opasnost od novih ušiju, i da bi se, ako je moguće, bar u nekoliko oslobodili starih. Čim je počelo da sviće skočio sam sa mog legala. Trebalo je prići česmi, koja je stajala na sred dvorišta, još prije no što se drugi i probude. Poslie dorućka, — za doručak smo dobili opet po edan mali komadić kobasice i parče hljeba od 10 kopjeki — odvedeni smo u gradsku kasarnu i tu su nas, u dvorištu, sve zapisali u velike liste, a mi smo imali prilike, da se upoznamo sa našim ralniin drugovirna, takogje zarobljenicima, koji su ranije zarobljeni i koji su već grad bolje poznavali. Zarobljenici su bili podeljeni u veće ili manje grupe u svima krajevima grada. Računalo se, da je u ovome gradu bilo oko 3000 zarobIjenih austro-ugarskih i njemačkih vojnika. Časnici su takogjer bili smešteni u istoj knsarni, i njima je dato samo to predovoljstvo, što su dobili krevete, koji su se samo tako nazivali, ali nikako nisu bili ono, što su kreveti zaista. Jedan ruski časnik, koji je zahtevao da svi sa njim ruski govore, naregjivao je na vrlo grub način da svaki skine svoje značke, jer su u ropstvu svi jednaki. I šta smo mogli? Svaki je ili ušio značke, f.okrivajuti ih maramom, ili ih je £ak morao i skmuti. Svi su od reda dovogjeni u ovo kasarnsko dvorište; čak sam imao prilike vidjeti i nekoliko bolesnih, dovedenih iz bolnice, koji se još nisu ni oporavili. Vidio sam tu i jednog carsko i kraljevskog kapetana, odliko-

vanog redom gvozdenog križa, koji je tek previjen, ranjen, morao da stoji zajedno sa svima nama. Sa vojnicima se, razume se, nije ophodilo ništa bolje. Sje am se kako su jednog dana doveli u kasarnsko dvorište jednu grupu zarobljenih vojnika, u kojoj je svakome imala da se amputira ili noga ili ruka, ili je to već bilo i učinjeno. Doveli su ćak i jednog slijepog. Zašto su sve te ljude dovodili čak ovamo, duboko u pozadinu, u mjesto da ih odvedu u neko mjesto odakle bi najlakše rnogli biti izmenjani i otpravljeni u domovinu, to mi nitko nije umio objasniti i reći. Ostali smo tu samo nedjelju dana, ali i to nam je bilo i suviše. Samo jedanput dnevno dobijali smo ručak. A taj ručak sastoiao se u tome, što smo dobijali po rusku funtu i po kruha, zatim tri komadiča šećera, sasvim malo nezgotovljenog čaja, koga je svaki sam za sebe morao zgotoviti, po tanjir čorbe, komadić mesa, a tri puta nedjeljno dobijali smo i nešto graha. Sve po desetoro morali smo da jedemo iz jedne činije. I jeli smo halapljivo, i ako je sve bilo strašno neukusno i vrlo prljavo. Preći ću ćutke i preko toga šta smo mi sve po neki put nalazili u tom jelu. A ćorba koju su nam davali, to je bio čisto ruski specijalitet. Za nedjelju dana, koliko smo tu Oili, neki su toliko oslabili, da su ve: dobijali i vrtoglavicu, i nisu mogli i ;i čak ni onda, kada je trebalo izi i u dv rište za ručak. Iz dana u dan odvogjeni su neki u bolnicu. A kad su nam na kraju prestali davati čaj i še-.er, onda je već prešla dara mjeru. (Nastaviti će se).

Kada se vidi ova DOtpuna neobavještenost o pravom stanju stvari i kod srpske vlade i kod narodnih poslanika, pa čak i kod carsko ruskog poslanika, koji je vodio neku vrstu diktature nad Srbijom, onda ne treba ni da začudi sve ono, što se poslije dogodilo, a o čemu ćemo pisati u idućim brojevima.

Narodna privrjeda. Gospodarski položaj. Jedno već više nedjelja aktuelno pitanje, koje stoji u tijesnoj vezi sa doniaćim novčanim trgorn i sa uregjenjem opšteg privrednog stanja, približava se svome riješenju. Kao što se iz Beča javlja, tamo se vode pregovori o otvaranju efektne berze, dokle je u Budimpešti efektni saobraćaj otvoren još 21. t. mj. 1 ako se sada još ne može ticati otvaranja potpunog berzanskog saobraćaja, jer će se terminski poslovi odložiti za docnije vrijeme, ipak je otvaranje berzanskog saobraćaja u obema središtima monarhije jedan dogagjaj, koji je s jedne strane značajan za naše sadašnje privredno stanje, a s druge strane če on odlučno djejstvovati na njegovo dalje razvijanje. Uzajamni utjecaj izmegju novčanog i efektnog trga toliko je opšte poznat, da o njemu nije potrebno pobliže govoriti, ali se rnora istaći, da je otvaranje efektne berze jedan znak, da je s jedne strane naša industrija u opšte, i ako je rat, održala svoja životnu snagu u tolikoj mjeri, da se može s njezinim vrednočama mirno izaći na trg, s druge strane da je stanje na našem novčanom trgu takvo, da i pored velikih ratnih zahtjeva i skupoće životnih namirnica ima u opticaju toliko novaca, da se može očekivati znatan saobračaj i u industrijskim uložnim papirima i bankarskim emisijama. Otvaranje berze znači dakle, da je naša privreda u glavnome savladala one potrese, koji su postali usljed ratnih dogagjaja, i da privredni život počinje da se vraća u svoj normalni kolosek. Jedan pouzdani znak o tome pružaju i prilike na samome novčanom trgu. Iz Beča nam se brzojavlja, da je uprava austro-ugarske banke uzela u pretres misao o spuštanju zvanićne interesne stope od 5 na 4'I 2 'A, dakle skoro na mjeru koja je u mirno doba uobičajena. Odluke u tom pitanju još nisu donete, ali da se takva mogućnost u ratu može uzeti i u ozbiljns razmišljanje, kada velike banke čvrsto ostaju pri svojoj interesnoj stopi, — a ona danas iznosi kako u Berlinu tako i u Parisu 5’/ 0 , — već je po sebi karakteristićan znak prilika, koje su se na našem novčanom trgu razvile. Punom svjetlošću objašnjavaju se te prilike još i tim, da je privatni diskont danas u Beču 2 i 7|8 i u Budimpešti 3 i 3|8, pa da je prema tome razlika od zvanične interesne stope u Beču 2 i 1|8, u Budimpešti pak 1 i 7j8. Tojeznak o vrlo velikoj količini novca u opticaju. Ako budemo tragali za uzrocima te okolnosti onda ćemo ih naći s jedne strane u skoro potpunom isključivanju kreditnog posla, s druge strane u sakupljanju velikih količina novca, koje su ratom ušle u promet, a samo se u manjim djelovima drže čvrsto u rukama. Tako je n. p. poljoprivreda po vrlo visokim cjenama prodala prinose žetve pa i znatne količine starog žita, a tako isto mnogo stoke za klanje i konja, ali novac, koji joj je pritekao, nije mogla da u punoj mjeri upotrijebi na ispiatu svojih dugovanja. Prema svima znacima, zemljedelstvo a tako isto i veće grane industrije prodali su sve svoje prinose u daleko večem obimu, nego li u stranim zemljama. a za to su uzeli velike količine novca. Tvornice, koje su za vojsku radile, imale su velikog prihoda, koji su samo delimično uloženi u papire i zgrade, većim djelom nalaze se kao gotovina u bankama i tako umnožavaju srestva, koja stoje na raspoloženju. Važnije nego li sve te okolnosti dolazi to, da se u cijelotn trgovinskom saobraćaju plačanje gotovinom sve više ugnijezdilo i da jc kreditni posao skoro sasvim potisnut. Austrija i Ugarska bile su odavna zemlje, u kojima je vladao vrlo dugi rok kreditovanja. Sad država plaća Iiferante gotovinoin; proizvodjači sirovina i polu izradjevina, koje su potrebne za izradu vojnih predmeta, traže to isto od svojih kupaca. Tako se produžava, kao u nekom nizu, plaćanje gotovinom, od blagajnice vojne uprave do tvornica i trgovaca sve do onog prozorčića u bankama, gdje se veliki prihodi unose na ostavu. Tamo se novi krediti traže samo za vojne nabavke, ali se i ovi odmah posle naplate vračaju. Za sada još nema nikakvog znaka o većoj potrebi novca za privatno gazdinstvo. Monarhija ima najjevtinije novčano stanje megju svima zemljama Evrope, i ta okolnost, poslije otvaranja berzanskog saobraćaja, neče ostati bez uticaja na kursove kako stalno ukamaćenih efekata, tako isto i dividendnih papira, pa se već prvih dana može očekivati na berzi vrlo živahan saobraćaj.