Bitef

prevod: mih. dons koj scenograf: d. I. borovski; kostimograf: p. m. kusakova učestvuju: zasluzni umetnik rsfsr n. n. volkov (don luan) ;I. k. durov (sganarel) ; jakovljeva (elvira) ; a. I. martinov (guzman );g.p. sejfulin( don karlos ); a. d. gračev (don alonzo) ; zasluzni umetnik rsfsr I. s. bronevoj (don luj, otac don zuana); k. e. glazunov (siromah); v. v. major ova (śarlo-1a); v. v. smelkova ( matur ina ) ; g.j. martinjuk (pjero) ; a. v.platonov (komodor) ; a. m. piseljev (g. dimanš). g lav ni reditelj po zarista: zasluzni trudbenik umetnosti rsfsr a. I. duna] ev

Efr os

Anatolij Efros, reiiser Moskovskog dramskog pozorišta, ima 49 godina. Njegova stvaralačka biografija počinje sredinom pedesetih godina. Pa ipak, cesto se mole cuti da Efrosa zovu mladira režiserom. Moida Je razlog tome Sto svakì njegov novi rad, kao i one daleke prve predstave, predstavlja otkrìée, neko recito traganje, uvek otvoren razgovor sa savremenìcima o onom najvainijem, onom Sto danas uzbuduje i raduje. 1950. godine Efros je zayrśio Drlavni pozoriśni institut, nazvan po A. V. Lunaiarskom. Ucìtelji su mu bili saradnìci osnivača velikog MHAT-a M. Knebelj, A. Popov i J. Zavadski. Njegova prva predstava rezi ja komada V. Rozo va U dobar čas, prìkazanog u Deéjem pozoriśtu u Moskvi donela muje svesavezni uspeh. Od tog doba umetnost

Anatolìja Efrosa tesno je vezana za pozorišni život sovjetske prestonice. Svaka nova predstava ovog režisera izaziva diskusije i razilaženja u mišljenjima, i postoje dogadaj pozoriśnog iìvota prestonice. Nema mnogo reźisera koji su u stanju da napuste omiljene teme, proverene na gledaocima, i da se odreknu praksom steienog iskustva, a sve to radi nekog smelog eksperimenta. Efros ne dozvoljava sebi tapkanje u mesta. Pažljivo osluškujući kretanje vremena i najdublje procese života, režiser pronalazì uvek nove mogućnosti za isticanje njihovih najbilnijih osobina. Kada se afirmisao kao režiser savremenog sovjetskog pozoriśnog komada, umnogome je doprineo pojavi čitave plejade, danas priznatih, dramaturga. Danas Efros sa uspehom relira komade Šekspira, Dostojevskog, Molìjera. Savremenost postile kroz prizmu veiitìh problema, stvorenih kod genijalnih klasika. Pa ipak, traganje za savremenim komadom i dalje ostaje u centra njegove palnje. Predstave Anatolìja Efrosa karakteriśe jasnoća l preciznost oblika, odredenost laura, moguénost koja se prula glumcìma da razvìju svoje indìvìdualne osobine, kao i slobodu interpretacìje. Ali, sve je ipak podredeno onom glavnom dubìnì ponìranja u lìvot ljudskog duha i stvarnoj humanosti njegove umetnosti. Na BITEF-u, u Beogradu, prìkazaée se Molìjerov Don Żuan, jedno od poslednjih ostvarenja relisera. Ova predstava objedinjuje legenda i raspravu o veri i neznabośtvu, o smislu postojanja i znaći joś jedan pokuśaj dubìnskog istralivanja Ijudske duśe. To je Molìjerov Don Žuan pročitan očima umetnika, koji ostaje reran savremenim shvatanjima.

Čove k u sivom

Komsomolska pravda,3. jul 1973. Stare tamne daske, koje ograduju ceo scenski prostor, ožirljene su Jedino sa ponekom svetlom mrljom: liskun upadljive boje na pr ozora u pozadini bine, papirnato creće na tkanini sof ita na proscenijumu, koje stvara neku vrstu ženskih sukanja, odeio koje visi na vešalici u sredini i to je sve. Stipa za kočije? Moída, jer to će bit i naj bìlie koncepciji same radnje. Stilizacija slikara D. Borovskog kao i uvek konkretna, ali od višestrukog značenja, nosi u sebi estetsku i sadriajnu klicu. Ovo odeio trči za onìm suknjama eto vani u pravoj boji ideje Don Žuana. Ali ovo odelo na regalici, to je joś jedan mali citat iz inscenacije bulgakovskog Molìjera, odnosno iz reììje koju je A. Efros joś ranije ostvario. Taj citat, to je, u sivari, most koji vodi ka današnjoj realizacìji Don Žuana A. Efrosa. A lupa za koiije? Da nije to zadnje dvorište istorije čovečanstva. . . Poznati reiiser Kaarel Ird izrazio je jednom miSljenje: da postojì razlika izmedu gledalaca koji

89