Bitef

napisao još nekoliko manjih djela. Malo ima pisaca, kojih se stvaranje tako različito ocjenjuje, kao Andrejevlj evo. Dok ga jedni kuju u zvijezde i usporeduju s Dostojevskim, s kojim ima mnogo toga zajedničkog, udubljujuči se u psihologiju i patologiju svojih junaka, drugi ga prekoravaju zbog jednostranosti i nekritičnosti vulgarnoskeptičnog uma, smionosti fantazije, šematičnosti mišljenja i gramženja za vanjskim efektima. Možda su te ocjene Andrejevljeva stvaranja ponešto i prestroge. No svakako je sigurno, da je ona kod njega ispoljena pasivnost, koja več prevršuje svaku mjeru »nesoprotivljenčestva« te prelazi u bezvoljni fanatizara i rezignaciju, pa time svaku borbu u ovom ili onom obliku unaprijed osuduje da bude jalova i besmislena (Sawa, Tako je bilo, tako ĆE biti), morala negativno utjecati upravo na onu sredinu, u kojoj je Andrejev uživao največu popularnost na omladinu. Medutim, neosnovan je prigovor, da Andrejev nije uopšte opredijelio svoj stav prema revoluciji. On ga je iznio, i to umjetnički, u onim sjajnim pismima radnika-samouka i gimnazijalke u Gubernatoru, ali ne šablonski, dogmatski,

kako se možda očekivalo, nego opče-čovječanski. Uz ova prilično neblagonaklona mišljenja o djelu L. Andrejeva u redu je, da se iznese i mišljenje, kakvo je o njemu imao čovjek, koji ga je najbolje poznavao - Maksim Gorki, On je prvi zapazio Andrejevljev prvenac Bergamot i Garas’ka, upoznao se i prisno sprijateljio s mladim piscem i dapače ga, kako sam priznaje, smatrao za jedinoga prijatelja medu književnicima. Evo kako Gorki karakterizira Andrejeva: «Leonid Andrejev bio je talentiran po svojoj prirodi, organski talentiran, intuicija mu je bila zadivljujuči osjetljiva. U svemu što se tičalo mračnih strana života, protivrječnosti u čovjekovoj duši, previranja na području instinkata, bio je jezivo dosjetljiv.« «Leonid Nikolajevič je bio čudno rascijepan nadvoje, zbog čega je strašno patio: jedne te iste nedjelje mogao je pjevati «Hosana!« i anatemisati ga. »To nije vanjska protivrječnost izmedu karaktera i naroka ili profesije. Ne, u oba slučaja osječao je podjednako iskreno. I što je glasnije vikao Hosana!, to je snažnije odjeMvalo Anatema! »