Bitef

MOJA PRIVATNA BIOPOLITIKA

Koncept i izvedba: Sasa Asentid Asistentikinja: Olivera Kovacevic-Crnjanski Teorijska podrska i dramaturgija: Ana Vujanovic Produkcija; Per. Art Fotografije: Dragane B. Stevanovic U ovom radu autor pokusava da radi sa sopstvenim makro i mikro uslovima u kojima nastaje. Za pocetak, uciniti ih vidljivim zbog specifikacije mehanizama i procedura proizvodnje plesa na domacoj sceni. Zatim, intervenisati. Ali to je dovelo do niza pitanja, koja su ostala bez jednoznacnih odgovora. Konacno, ta su pitanja, u njihovoj kompleksnosti, postala glavna intervencija koju ce ovaj rad pokusati da sprovede. Pitanja proizilaze iz problema pozicioniranja u odnosima globainih i lokalnih biomoci i biopolitika plesa, dañas, u Srbiji. Kako tu locirati „sopstveni (privatni I javni) spedfikum"? I sta sa njim uraditi imajuci u vidu tenzije izmedu lokalnih ideologija i globainih ocekivanja (od tih ideologija): evakuisati ga iz rada radi uspesne komunikacije (ili koketiranja?) sa globalnim,a toznacizapadnim, trendovima u kojetaj spedfikum nije ukljucen; ili na njemu zasnivati rad i po cenu neuspeha, tj. iskljucivanja iz pojmovno-programske таре internacionalne scene? Сак, da li je prva taktika ono sto nam daje„pravo na diskurs", ili se о tome odlucuje na nekom sasvim drugom mestu i sasvim drugacijim procedurama? Koja su to„tela"utisnuta u telo koje píese dañas na domacoj sceni? Na primer, koja tela se kroz ocekivanja hipotetickog„zapadnog programatora, a time i gledaoca" projektuju gotovo kao genetski uslovljeno svojstvo/razlicitost onog drugog, koji/a dolazi iz ovog spedficnog konteksta? A specificnost tog konteksta je, u svojoj aktuelnosti zapravo jako sumorna - taj kontekst nije deo Prvog sveta, nije EU, jos uvek se zove lstok(mada se zapad vise ne zove Zapad), postsocijalisticki je u kapitalistickom svetu, i katastrofalno je tranzicijski a da u tome nema niceg od „fleksibilnosti i nomadizma"koj¡ biga ucinili egzoticnim. Koja to tela ovde lebde rasplesana preko indigo papira bez„uzemljenja"u takav kontekst, a pokretana zeljom da se bude savremen, mozda i rezistentan, na domacoj sceni? A opet, koja su to druga tela koja bi nosila lokalnu specifiku za koju, zapravo, ni sami radije ne bismo da znamo? Ako ¡h ipak konstruisemo i pokazemo, iako radije ne bismo, koju biopolitiku time sprovodimo? Nije li to vec doprinos nekoj drugoj biomoci? Lokalnoj? Ili? Gde se u tom (medu)prostoru nalazi ovaj rad, i politika tela koje ce ga izvesti u javnom prostoru koji delimo i u kojem ostajemo da zivimo? Performans je deo istrazivacko-umetnickog plesnog projekta INDIGO DANCE. Performas je nastao u koprodukciji sa Centre national de la danse - Paris, research in residency (Theorem Dance residencies), a pripreman je u okviru treninga prakticne dramaturgijeTHe FaMa u Beogradu i Dubrovniku. Performans je podrzan od strane DanceWEß (Kulturni program 2000 Evropske Unije).