Borba, Jul 23, 1994, page 5
вила
108! аџа,
ВОКВА SUBOTA-NEDELIJA 23-24. JUL 1994.
DNEVNIK E)
РОВОВА ОР Пан SU ra о ни AMERIČKO SUOČAVANJE SA ISTINOM U BOSNI
0). KONTAKT GRUPA“ | „RUŽIČASTA DEKLARACIJA“ SA PALA
1 Pukofine u zajedničkom frontu
Mada priznaju početne uspehe tahtihe bosanskih Srba da ultimativni rok produže za 10 dana i stvore pukotine u zajedničkom frontu velikih, evropski analitičari Joj, ipak ne daju velike izglede na duži rok ;
: УМ
МЕ 9 ai M зоб od Rn II *I e 512 S}: | та ме јеђ Oj. зп хе) sl
oi Зи
У 5 3 и. a
Ф с
ја ib
Mirko Klarin dopisnik „Borbe“ iz Brisla Dok se u okviru Kontakt grupe
nastavlja teološka debata o tome da li su bosanski Srbi „odbi-
li“ mirovni plan, ili ga samo „nisu prihvatili“, američki
redstavnik u istoj, ambasador Čarls Redman, požurio je iz Ženeve u Brisel, da bi sa atlantskim saveznicima razmotrio šta im je dalje činiti kako bi se sprečila „totalna dezintegracija“ mirOV-
ne inicijative Petorice velikih
(SAD, Rusija, Nemačka, Britanija i Francuska). 1 Jedino što se, zvanično, moglo saznati o razgovorima koji su juče vođeni iza zatvorenih угата _ američke misije pri NATO, jeste da su oni bili „neformalni“, u „sklopu priprema za ministarski sastanak 30. jula u Ženevi“, te · da je bilo reči o „mogućoj ulozi NATO... imajući u vidu negati-
_ van odgovor bosanskih Srba...“
Podjednako škrti su, ovom prilikom, bili i nezvanični izvori: dodali su, samo, da je raspravljano
_ i o merama „pojačanog vojnog
pritiska“ na bosanske Srbe (rigorozna kontrola i širenje tzv.
| zona izuzeća i sl.). Planovi za
takvu eventualnost se, poznato je, ubrzano pripremaju u štabu
_ NATO u Monsu.
Tokom kratkog boravka u Briselu, ambasador Redman je, usput, telefonskim putem „doveo u red“ bosanskog predsednika Izetbegovića, koji se u najboljoj balkanskoj tradiciji nije uzdržao da napravi nešto u korist sopstvene štete, a na radost svojih najljućih neprijatelja., Njegova izjava o povlačenju pristanka na mirovni plan je, naime, u krugovima evropskih diplomata i analitičara protumačena kao „udarac Kontakt grupi“ i bacanje „pojasa za spasavanje Karadžiću“. Izjava je „тарапјџа“ francuskog šefa diplomatije Žipea,k oji je Izetbegovića pozvao da sačuva hladnokrvnost i podsetio ga da su kaznene mere predviđene samo za slučaj da jedna od strana prihvati, a druga odbije, mirovnu ponudu Kontakt grupe. Nakon telefonske intervencije na relaciji Brisel-Sarajevo, Čarls Redman je
ITALIJANSKA ŠTAMPA
„Evroamerički kredibilitet”
se » ја Матиса specijalno za „Borbu“ iz Rima
Rim. — Objavljivanje Deklaracije srpske Skupštine sa Pala nije ni za dlaku promenila nešto ranije procene italijanskih analitičara da su bosanski Srbi faktički odbacili plan Kontakt grupe. Obično dobro informisani vašingtonski dopisnik dnevnika „Копјега деја sera“ Enio Kareto smatra da Bosna, nakon 27 meseci rata i pregovaranja, rizikuje da „krene ispočetka ili da eksplodira u još težem nasilju“. Najblaži termini koji se ovde ko-
riste za odgovor sa Pala je „dvos-
mislenost“ i „neodgovor—odbijanje“. Za „elemente uslove“ dnevnik „Sole — 24 ore“ kaže da
_ “u takvoj-meri menjaju predloženi
plan da ne ostavljaju ni minimum prostora za pregovore“.
- Dnevnik „Korijere. dela sera“ uočava u tekstu iz Vašingtona i sve nedoslednosti. američkog sta“va. Očito je da se „oštro upozore-
objasnio da „Izetbegović nije mislio ono što je rekao“, odnosno da nije povukao svoj pristanak na mirovni plan, već je to samo nagovestio kao mogućnost... „u slučaju da međunarodna zajednica ne ostvari svoja obećanja“, odnosno svoje pretnje bosanskim Srbima.
Do koje su mere Petorica velikih iz Kontakt grupe spremni da te svoje pretnje ostvare, ostaje zagonetka ne samo za one kojima su pretnje upućene (a koji, čini se, u njih mnogo ne veruju), već i za evropske analitičare i uvodničare. Oni,juče, zapažaju početne uspehe „oprobane srpske taktike“ koju definišu u tri reči: „odloži, razvodni i podeli!” Primećuju kako su bosanski Srbi, faktički, uspeli da kobojagi „ultimativni“ rok za definitivno izjašnjavanje sa 20. pomere na 30. juli. Zapažaju, dalje, kako njihova delaracija uvodi u igru i raspravu niz novih elemenata kojima se pokušava „razvodniti“ čitava inicijativa Kontakt grupe, a posebno njen fundamentalni princip po kojem BiH, mada de facto teritorijalno podeljena, ostaje da jure „jedinstvena Unija u međunarodno priznatim graniсата...“ Копаспо, konstatuju kako je odgovor bosanskih Srba doveo do pojave pukotina u zajedničkom frontu ključnih međunarodnih faktora (SAD-EU-Rusija), koji su prvi put progovorili jednim glasom u odnosu na bosanske gospodare rata.
Mada priznaju početne uspehe opisane taktike bosanskih Srba, evropski analitičari joj, ipak, ne daju velike izglede na duži rok. Ta taktika je, primećuju, bila delotvorna dok su se bosan-
ske strane suočavale sa „fan-
tomskim entitetima“ kao što je tzv. međunarodna zajednica, koja nema ni svoju političku vo-
lju, ni svoju spoljnu politiku, ni”
svoje divizije, ni svoj kredibilitet... Ovog puta, međutim, bosanske strane imaju posla sa konkretnim velikim silama, koje sve to imaju, i koje to što imaju — a naročito svoj kredibilitet ne smeju i neće da dovedu u pitanje naivnim nasedanjem na providne taktičke manevre bal-
_ kanskih gospodara rata.
nje Srbima“ zbog „faktičkog ne“ planu Kontakt grupe ne podudara s odbijanjem predsednika Klintona da se povinuje zahtevima iz Kongresa za skidanje embarga na isporuke oružja Muslimanima i Hrvatima, jer to šef Bele kuće neće učiniti bez saglasnosti saveznika koji su uglavnom protivnici takve mere, posebno ne bez saglasnosti Rusije koja se, kako ocenjuju ovdašnji mediji, ponovo svrstala uz svog „trodicionalnog saveznika, tražeći vreme za Srbe“. Agencija ANSA smatra da za „kaznene mere“ protiv Srba nije ni Velika Britanija te u nešto manjoj meri ni Francuska, bez obzira na ПА ЕН što se čuju iz Pariza (Žipe) da „rat u bivšoj Jugoslaviji“ može „ponovo izbiti svakog trenutka, ne samo u Bosni već i u Hrvatskoj“. Nemačka je, po ovdašnjim ocenama, „neutralna“ u ovom trenutku, ali će se u slučaju da bude prisiljena na zauzimanje štava, svrstati uz Vašington koji.od
Huk vefrova rafa
Pojedini komentatori zaključuju da bosanskim Srbima zaraženim „virusom hiper — nacionalizma“ očigledno nije više dovoljna ponuda među-
narodne zajednice kojom se nagrađuje njihova · agresija i genocid, što preti opasnom eskalacijom
rata Slobodan Pavlović
Dopisnik: „Borbe“ iz Vašingtona
Amerika zasad ne pokazuje veće uznemirenje zbog negativnog odgovora bosnaskih Srba u Ženevi i opasnosti da zbog toga dođe do raspada koalicije velikih sila.
Posredni vašingtonski signali, međutim, govore o strepnji zbog podizanja temperature na balkanskom ratnom području. Sekretar za odbranu Vilijem Peri bio je prinuđen da odloži današnju posetu Sarajevu, posle dva dana uzastopnih napada na avione sa humanitarnom pomoći i zatvaranja butmirskog, aerodroma, dok je ambasador Čarls Redman, s druge strane, uspeo da natera Izetbegovića da demantuje svoju izjavu o povlačenju saglasnosti sa mirovnim planom za Bosnu.
U Sarajevu se puca na avione i mirovne snage, američki ministar odbrane iz bezbednontih razloga menja svoju marutu putovanja po bivšoj Jugoslaviji,
Izetbegović i Karadžić govore o
miru — a spremaju se za obračun do istrebljenja... Kao da je u pravu komentator američkog Nacionalnog radija kad kaže da na Balkanu ponovo „požinju da duvaju vetrovi rata“, i da to ni
Koverfi, izaslanici, pošfa...:
za koga neće dobrim da se zaVIŠI... у
I vašingtonski „Post“ i vašingtonski i njujorški „Tajms“ kao i većina ostalih odvašnjih medija — pojavljuju se od juče sa javno izraženim mišljenjem da UN i zapadne sile jednostavno neće biti u stanju da ispune „SIVO-maslinaste pretnje“ kojima se mahalo u mirovnom ultimatumu. Odnosno, da su mirovni posrednici, kako konstatuje analitičar „Vašington Posta“, žureći da se što pre dođe do mirovnog sporazuma i muslimanskog prihvatanja tog plana, nanizali obećanja „koja nijedna zemlja nije spremna da ispuni“.
„U krajnjem slučaju, biće to samo kozmetičke kazne i Srbi će se ponovo pojaviti kao diplomatski pobednici nasuprot polarizovanoj međunarodnoj zajednici“” — zaključuje prestonični dnevnik, dok komisijski „Tajms“ upozorava (polazeći sa iste pozicije) da svi članovi kontakt-grupe, osim SAD, zaziru od najavljenih kaznenih mera prema srpskoj strani — ocenjujući ekonomske sankcije prema Jugoslaviji „nepraktičnim“, a naoružavanje muslimanskih snaga „dolivanjem ulja na balkansku vatru“. Brana Crnćević,. Rajko Mogo, Momo Kapor i
Radovan Karadžić prvog dana zasedanja parlamenta RS na Palama
na probi
Evropljana traži doslednosti jer je „u igri evroamerički kredibilitet“. Tim se „kredibilitetom“, koji postaje nekakav etički sunđer zapadnih diplomatija, bavi dopisnik „Korijere dela sera“ kada navodi ocenu portparola Bele kuće da je najopasniji aspekt Karažićeva „faktičkog ne“ to što on predstavlja izazov velikim silama i NATO—u. Kriza je, ocenjuje milanski list, napravila „opasni kvalitativni skok“ upravo time što je u igru ponovo uvela evroamerički kredibilitet. „Mada to portparol Bele kuće nije priznao, Karadžić je de facto išamarao Zapad koji, da bi spasio obraz, mora pribeći odmazdi“, piše „Korijere“ i dodaje da se tu onda „rizikuje put bez povratka“. Dnevnik „Unita“ piše o časovima neizvesnosti, už opasku da barem do 30. jula, kada se sastaju ministri pet sila iz Kontakt grupe, ne treba očekivati da se bilo šta dogodi, jer Rusija Баје.
FOTO: M. Cvefković BRITANSKI FORIN OFIS
SRPSKO | OIR TO IM [25
Šta se od Amerike može dalje očekivati u suočavanju sa „bosanskom istinom“? Sad kad Robert Dol i ostali ratoborni senatori već traže Klintonovu odluku o naoružavanju muslimanskih snaga u Bosni, a pojedini komentatori (poput Entonija Luisa u jučerašnjem „Njujork tajmsu“) zaključuju da bosanskim Srbima, zaraženim „virusom hiper-nacionalizma“ očigledno više nije dovoljna ni ponuda međunarodne zajednice kojom se nagrađuje „njihova agresija i genocid“, što preti opasnom eskalacijom konflikta, u koji će SAD, vojno i politički, biti još dublje uvučene?
Najverovatniji ovdašnji odgovor na tu dilemu, dao je — sve kad se sabere — jučerašnji „Vašington Post“, pozivajući se na svoje izvore u administraciji i UN. A, taj odgovor glasi ovako: ~
„Jedina moguća kazna je pooštravanje ekonomskih sankcija prema Jugoslaviji kojom dominiraju Srbi i prema njenim srpskim klijentima u Bosni. Dosad, međutim, zemlje u susedstvu Jgoslavije bile su nedosledne u sprovođenju dvogodišnjih sankcija UN, jer je njihovim uzdrmanim ekonomijama Jugoslavija potrebna isto onoliko koliko su one potrebne Jugoslaviji”.
VLADIMIR ŠUMEJKO, PREDSEDNIK SAVETA RUSKE FEDERACIJE
Srpski odgovor ne zmači „jasno odbacivanje”
Predsednik Saveta federacije Rusije Vladimir Šumoejko izjavio je juče u Vašingtonu da odgovor bosanskih Srba na plan Kontakt grupe ne znači „jasno odbacivanje” i da „trcba stručnjacima prcpustiti brigu da ga prouče i izvuku tačne zaključkc“.
Ро гесшта Зитејка, Кој! зе пајаzio u poseti SAD, „svaka politička izjava je kao Icdeni breg“, sa velikim delom koji nije uočljiv.
Зитејко је о bosanskoj krizi i problemu povlačenja ruskih trupa iz Estonije u Vašingtonu razgovarao sa američkim predsednikom Bilom Klintonom i potpredsednikom Alom Gorom.
Razgovori se nastavljaju
London Tanjug. — Velika Britanija je u stalnom kontaktu sa svojim partnerima u Kontakt grupi a pravi odgovor međunarodne zajednice posle ženevskog mirovnog skupa će, navjerovatnije, biti poznat tek 30. jula, saopšteno je juče u britanskom Ministarstvu inostranih poslova.
Sama činjenica da odgovor na stavove zaraćenih strana u Bosni još nije definisan i poznat u britanskom Forin ofisu se OCenjuje kao nastavak mirovnih pregovora.
Ministar, odbrane. Malkolm Rifkind je juče, govoreći na radiju „Bi-Bi-Si“ (BBC) istakao da Srbi predlažu nove razgovore, ali je dozvolio mogućnost da se njihov odgovor, u svetlu zahteva da se mirovni plan prihvati bezuslovno, može tumačiti kao odbijanje. Kada je reč o „kaznenim merama“ prema Srbima, koje zagovaraju neke zemlje, britanskom ministru odbrane se najverovatnijom čini ukidanje embarga na oružje bosanskim Muslimanima. U tom slučaju, potvrdio je on, vojnici Ujedinjenog Kraljev-· stva bi se povukli iz Bosne.
Britanski analitičari skreću pažnju na ponovnu konfuziju u međunarodnoj zajednici u politici prema Bosni i na ponovnu podelu unutar „Kontakt grupe“.
Sada je u toku, procenjuju britanski analitičari, odmeravanje snaga unutar međunarodne zajednice. U tom svetlu se vide i mogući „kazneni koraci“ koje traže oni koji smatraju da su Srbi odbili plan. U Londonu se, međutim, jasno ne vidi koji bi to koraci mogli biti.