Gledišta

humanizma koji u dodiru sa društvenim sistemom i njegovim prilagođavanjem na čovekove društvene potrebe (kao što je i potreba za učestvovanjem u donošenju svih značajnih odluka) postaje socijalistički humanizam. Svestrano razmatranje shvatanja odnosa kolektivne i individualne svesti sa gledišta različitih grana psihologije, kao i sa gledišta sociologije, precizno određenje osnovnih zahteva socijalističkog humanizma, kao i stav o nemogućnosti potpune odvojenosti sociologije od psihologije, osnovna su obeležja ovog predavanja. Ova obeležja mogu se istovremeno smatrati i obeležjima kongresa u celini, koji je ostao dosledan stavu o potrebi interdiscipliname saradnje, a raznovrsnošću i aktuelnošću problema kojima se bavio pokazao svestranost psihološkog pristupa, i njegovu društvenu angažo vanost. Ponekad se psiholozima stavlja primedba da se bave usitnjenim, društveno manje važnim problemima u laboratorijskim uslovima i da su takvi radovi, bez obzira na svoju naučnu vrednost, kratkog dmštvenog dometa. Međutim, činjenica da je jedan od simpozijuma na kongresu posvećen psihološkim problemima samoupravljanja pokazuje da ta primedba nije uvek ođrživa. Kako je period samoupravljačke prakse u nas relativno dug, postojanje radova iz te oblasti nije nimalo neobično. Naprotiv, bilo bi mnogo neobičnije da ih nema. Od deset radova, koliko ih je na kongresu bilo u okvim simpozijuma o problemima samoupravljanja, nekoliko njih, bilo pomoću teorijskih razmatranja ili na osnovu empirijskih podataka o distribuciji socijalne moći i o odgovomosti mkovodećeg kadra u radnim organizacijama, pokazali su da je stvamo upravljanje proizvođača ograničeno. Teorijski prilog dra Mladena Zvonarevića „Distribucija socijalne moći u radnoj organizaciji”, koji je za svaku fazu sprovođenja jedne akcije pokazao koliko je moć samoupravljača ograničena i razloge zbog kojih je tako, posebno je značajan kao podsticaj za dalja teorijska a naročito empirijska proveravanja ovog koncepta. I mada je vrlo argumentovano pokazano da osnovna intencija samoupravljanja nije ostvarena, zaključak koji je izveden nije pesimističan jer se navodi postojanje makar i malog broja preduzeća u kojima je samoupravljanje realnost, a ne fikcija. Osim toga, autor nije ostao samo na kritici načina sprovođenja samoupravljanja, već je dao i vrlo realne predloge za poboljšanje takve situacije. Dmga gmpa radova sa ovog simpozijuma posvećena je preprekama ekonomskom napretku i razvitku samoupravljanja kao što su tradicionalističko ponašanje sa svim karakteristikama predindustrijske ruraine sredine, nedovoljna informisanost i nestmčnost samoupravljača. Dr Josip Županov je u svom referatu pokazao da istraživanje Ijudskog ponašanja u samoupravnoj radnoj organizaciji treba proširiti na ekonomske stavove članova organizacije koji obuhvataju stavove prema preduzetničkom riziku, kao i stavove koji se odnose na raspodelu čistog dohotka. Ko risti od ovakvog proširenja podmčja istraživanja autor

97

TRECI KONGRES PSIHOLOGA JTJGOSLAVIJE