Gledišta

vidi u tome što se u istraživanje uključuju „struje koje teku kroz preduzeće a koje ono niti stvara niti kontroliše”, u novim analitičkim mogućnostima koje pruža povezivanje ekonomskih stavova sa procesima socijalne participacije i sa strukturom društvene moći u organizaciji, kao i u podsticaju interdisciplinamoj saradnji prilikom izučavanja samoupravne radne organizacije. Referat dra Nikole Rota zasnovan je na empirijskim podacima koji su pokazali da odnos prema samoupravljanju kao pnncipu organizovanja društva, prema samoupravljanju kao realizaciji tog principa u određenom privrednom preduzeću i spremnost za aktivno angažovanje u sprovođenju samoupravljanja, predstavljaju tri psihološka razhčita odnosa a ne jedan jedinstveni stav. Ovakvi rezultati od značaja su za prevazilaženje grešaka prethodnih istraživanja u kojima su se neopravdano identifikovala ova tri različita odnosa i na osnovu jednog od njih zaključivalo i o ostalima. S obzirom na relativno dugu praksu samoupravljanja u nas, na mnoge teškoće oko sprovođenja principa samouprav Ijanja i na često neargumentovane i uopštene kritike samoupravljanja, ovaj bi simpozijum bio mnogo uspešniji da je, pored vrlo značajnih i podsticajnih teorijskih doprinosa, bilo više empirijskih radova. Nedostatak empirijskih radova iz ove oblasti donekle je üblažen postojanjem nekih od radova iz oblasti socijalne psihologije i psihologije rada, koji su indirektno tretirali i samoupravljanje. Da se psihologija nije okrenula od potreba društva, pokazah su i ostali problemi razmatrani u okviru sekcije za socijalnu psihologiju, kao što je uloga sindikata, grupno odlučivanje, analiza dosadašnjeg načina reizbora direktora sa nacrtom kriterijuma čija bi primena poboljšala kvahtet izabranih stručnjaka. Sličan odnos prema aktuelnim društvenim problemima karakteriše i sekciju za psihologiju rada na kojoj je, između ostalih, razmatran problem uticaja uslova rada na stav prema skraćenoj radnoj nedelji, odnos između stepena učešća u donošenju odluka i otpora prema prome nama u proizvodnji, kao i uticaj metode rukovođenja na produktivnost i međuljudske odnose. Rad posebnog simpozijuma o metodološkim problemima procenjivanja znanja i osobina učenika biće od velike koristi za nastojanje da se učenici i njihov uspeh procenjuju što je moguće tačnije i objektivnije. Takva objektivnost omogućila bi relativno jednak odnos prema svim učenicima i povećanje nivoa i kvaliteta znanja koje se od njih očekuje. Osnovni cilj ovog delimičnog pregleda rada pojedinih sekcija i simpozijuma bio je omogućavanje uvida u aktuelnost, društvenu usmerenost i praktičnost jugoslovenske psihologije. I ostale oblasti koje su na kongresu bile zastupljene msu ništa manje značajne ni za razvoj psihologije ni za društvo u kome se ona razvija. U vremenu u kome živimo i koje karakteriše česta ugroženost mentalnog zdravlja, postojanje kliničke psihologije kao posebne oblasti ne samo što je razumljivo već je i neophodno. Pedagoška i razvojna psihologija su od velikog društvenog značaja već tim što se bave određenim problemima dece i omladine. Upra-

98

SNEŽANA JOKSIMOVIC