Gledišta

vo zbog njibovog značaja, mali broj radova iz oblasti dečje psihologije svakako predstavlja nedostatak ovog kongresa koji je utoliko veći što je i u okvim sekcije za kliničku psihologiju bilo malo radova posvećenih dečjoj psihopatologiji. Ovako svestrana i po oblastima diferencirana manifestacija psiholoških dostignuća ne bi se mogla zamisliti bez radova iz opšte psihologije koja se može smatrati početkom i osnovom daljih grananja i diferenciranja. Njen stalni razvoj još više podstiče dalji napredak već postojećih specijalnih grana psihologije, kao i što stvara uslove za pojavu novih. Mada je programom kongresa bila predviđena posebna sekcija za profesionalnu orijentaciju, radova iz ove oblasti nije bilo, što, uprkos velikoj raznovrsnosti tema, predstavlja veliku prazninu. Upravo u pogledu draštvene važnosti i aktuelnosti koje su već istaknute kao odlike većine radova, kongres je na podračju profesionalne orijentacije izneverio. S ozbirom na dugu tradiciju koju profesionalna orijentacija ima kod nas i njen veliki značaj, odsustvo takvih radova je skoro neobjašnjivo. Možda je to zato što profesionalna orijentacija u našim uslovima ne može da ima mnogo efekta, jer je za neoije profesionalno •opredeljenje često presudniji kapacitet pojedinih škola i fakulteta i mogućnost zaposlenja u određenim strukama nego sposobnosti onih koji se profesionalno orijentišu. Ovo hipotetičko objašnjenje nije i opravdanje, jer su psiholozi dužni da i u izmenjenim i otežanim uslovima ostanu angažovani, bilo tako što će pokušavati da nađu rešenja u novonastaloj situaciji, bilo što će tražiti načine za izmenu takve situacije. Gledano u celini, kongresne radove karakteriše visoki stepen naučnosti, što se ogleda u njihovoj teorijskoj zasnovanosti, metodološkoj egzaktnosti i osnovanosti zaključaka. Teorijski radovi, mada dobro argumentovani, dobili bi u značaju kada bi se više zasnivali na empirijskim podacima. Nedostatak ponekih empirijskih radova je i njihov čisto deskriptivni nivo, bez neophodnih interpretacija, uopštavanja i predviđanja. U korišćenju statističkih metođa, bez obzira na to koliko je to adekvatno činjeno, postoji izvesno preterivanje i neelastičnost, što se ogleda u revnosnom navođenju ne samo statističkih postupaka koji s,u primenjeni već i pomoćnih dokaza da je neki statistički zaključak tačan. Kao da bi se određeni zaključci smeli izvoditi ako za njih ne bi postojala statistička osnova koju svakako uz rad treba priložiti, ali ne i posebno naglašavati, jer se ona u naučnim radovima podrazumeva. Problemi nekih radova su možda suviše usitnjeni, suviše prakticistički i ne daju mogućnosti za šira uopštavanja. Oni su, bez sumnje, interesantni za one koji se njima neposredno bave, ali ne i za razvoj psihologije kao nauke. Opravdanje što su i takvi radovi ušli u program kongresa može se donekle naći u činjenici da se psihologijom najviše bave psiholozi praktičari, za koje je i razmena rezultata uže stračnih radova potrebna i korisna. Nedostatak neophodne naučne opreznosti je karakteristika nekih od empirijskih radova koji se ispitivanjem determinanti

99

TRECI PSIHOLOGA JUGOSLAVIJE