Gledišta

određene pojave bave tako što uticaju svakog pojedinačnog faktora pridaju apsolutni značaj, ne kontrolišući i druge, istovremeno prisutne faktore čije je dejstvo takođe moguće. Pored bogatstva i raznovrsnosti tema, za empirijske radove u celini karakteristične su i raznovrsnost i složenost primenjenih metodoloških postupaka, što, svakako, povećava njihovu vrednost. Inače umesna i korisna diskusija kongresnih radova, koja se uglavnom odnosi na metodološke probleme, bila bi još značajnija da je više posvećena teorijskim problemima i postavkama. Tri kongresna razgovora, mada o podjednako važnim temama, obavljena su sa različitim uspehom. Najmanji uspeh p>ostignut je diskusijom na temu „Mesto psihologa u našem društvu”, koja, osim što je pokrenula pitanja kao što su potreba za užom specijalizacijom psihologa po završenom fakultetu, nedovoljno korišćenje psihologa i psihologije od strane društva i nerešen status psihologa (koji se ogleda i u tome što posao psihologa obavljaju stručnjaci i nestručnjaci drugog profila), nije pružila značajnije rezultate. Pored toga što mnogi važni problemi nisu ni zahvaćeni, diskusija je ostala bez rezultata i usled nedostatka konkretnih, precizno razrađenih predloga za izmenu i poboljšanje položaja psihologa. Stiče se utisak da su još aktuelni problemi koji su razmatrani na Savetovanju o stanju i perspektivama jugoslovenske psihologije, održanom marta 1963. godine, da se ođ tada gotovo ništa nije uradilo na njihovom rešavanju pa su se i sami psiholozi pomaio umorih od takve neefektivnosti. Privredni i društveni problemi Jugoslavije u svetlosti primenjene psihologije razmatrani su ne toliko kroz razgovor koliko pomoću monologa pojedinih učesnika. Tako je izneveren pojam razgovora, ali zato ništa više nije iznevereno. Pored dosta značajnih problema navedenih u uvodnom materijalu za diskusiju, kojima bi psiholozi mogh da se bave, ali se ne bave jer se to od njih ne traži, i ostali učesnici su navo dili različite probleme za čije je bolje rešenje neophodno angažovanje psihologa. To su, na primer, različiti problemi iz oblasti turizma, zdravstva, sporta, selekcija najboljih Ijudi u situaciji viška radne snage, objektivno ispitivanje znanja učenika na čijim bi se rezultatima bazirala i reforma školstva, donošenje teza i propisa o dužini radnog vremena i staža, problemi omladine, vaspitavanje za poziv roditelja, obrazovanje odraslih. Na žalost, zvaničnih predsta\ nika društva koji bi mogli da kažu šta društvena zajednica očekuje od psihologa i da čuju šta psiholozi mogu da pruže društvu nije bilo, kao što ih nije bilo ni tokom celog kon gresa, čak ni na njegovom otvaranju. Psiholozi se nisu zadržali samo na problemima na čijem bi rešavanju društvena zajednica trebalo da ih angažuje. Oni su samokritički izneli i neke od mogućih subjektivnih uzroka zbog kojih zajednica to ne čini: nedovoljna stručnost pojedinih psihologa, amaterska zloupotreba psiholoških instrumenata, nedovoljna umešnost psihologa da rezultate svoga rada prezentuju u razumljivoj formi, odsustvo nacrta eko-

100

SKEŽANA IOKSIMOVTf