Gledišta

nisanju funkcije direktora kao samostalnog aktera u procesu odlučivanja, i to, pre svega, u domenu odluka koje su vezane za tržište i cene. On sasvim jasno ističe da za takve odluke direktor treba imati ovlašćenje da ih samostalno donosi uz konsultacije sa njegovim stručnim ~štabom”. Prenošenjem takvih ovlašćenja na direktora prenosi sei odgovornost za odluke koje on samostalno donosi. Pošto takva funkcija znači i preuzimanje vehkog r i z i ka, pojedinci će biti motivisani da vrše takvu funkciju ako postoji odgovarajući sistem nagrađivanja. Korošić smatra da se poslovi direktora u sferi tržišta i cena za koje on odgovara svode na sledeće: (1) stvaranje novik tržišta, (2) prodavanje robe po ceni koju je tržište sprem no da plati, (3) stalno investiranje za održavanje nivoa i proširivanje proizvodnje prema potrebama tržišta; (4) politika prema tržištu treba da polazi od principa da preduzeće mora biti ne samo sve veće već i sve bolje, (5) s tim da se svi ti ciljevi ostvaruju uz realizaciju što većeg dohotka. 18 ) Poslednji problem na koji bi u ovom radu trebalo ukazati vezan je za motivaciju direktora da se ponaša u skladu sa očekivanjima koja su institucionalno ih nefor malno izražena u pogledu njegove uloge. Rad J. Županova l7 ) predstavlja još jedan značajan prilog ovog autora proučavanju sistema samoupravljanja u praksi. Kao polaznu osnovu svojih razmatranja on je uzeo shvatanje koje je i u objavljenim radovima za Simpozij i u diskusiji na tom skupu, pa i u svim javnim raspravama isticano, tj. da direktor treba da bude stručnjak. On je najpre analizirao tri moguće interpretacije ovakvog shvatanja. Po jednoj interpretaciji moglo bi se tuniačiti da će direktor biti stručnjak ako je rukovođenje profesija koja se može naučiti kao i druge protesije (inženjer, ekonomista i sl.). Po drugom shvatanju, direktor će biti stručnjak ako rukovođenje postane trajna delatnost, „karijera", što pretpostavlja postojanje „profesionalne uprave”. Najzad, treće shvatanje (za koje Županov nalazi da se jedino može imati u vidu kada se u našim uslovima iznosi taj zahtev) ističe princip stručnih kvalifikacija kao osnovnog kriterijuma za izbor direktora umesto političkih „kvalifikacija” ili poznanstva i sl. lako Županov naglašava da se sposobnost rukovođenja ne može dokazati diplomom, on ipak ističe nužnost izbora stručnjaka na rukovodeća radna mesta. Sposobnost „učenja" veštine rukovođenja znatno je veća kod onih sa višim prethodnim obrazovanjem. Istovremeno, stručniji direktor će lakše sarađivati sa stručnjacima, poštovaće stručna mišljenja, pmžaće manji otpor dolasku stručnjaka u radnu organizaciju, što će se pozitivno ođraziti na podizanje kvalifikacione strukture radne organiza cije.

,fl ) Vidi M. Korošić, nav. rad, str. 180. 17 ) J. županov, ,>iotivacioni aspekti regrutiranja stručnjaka za funkciju direktora radnih organizacija", nav. delo, str. —256.

108

SILVANO BOLCIC