Gledišta

Da to nisu samo logička očekivanja, potvrđuje i referat J. Brekića 18 ) o povezanosti osobina direktora i karakteristika radne organizacije kojom on rukovodi. Jedan od rezultata Brekićeve analize potvrđuje prethodnu misao da će stručniji direktor biti okružen stručnijim rukovodećim timom i uopšte kvalifikovanijim članstvom radne orgamzacije. Bilo bi jednostrano zaključivati da će kvalifikaciona struktura radne organizacije zavisiti samo od stručnosti direktora. Ali, da stručnost direktora može uticati na tu strukturu, teško bi bilo sumnjati. U drugom delu svog priloga Županov daje analizu pozitivnib i negativnih motivacionih faktora koji određuju ponašanje stručnjaka u odnosu na direktorsku funkciju. Povod za takvu analizu autor nalazi u nepovoljnoj strukturi direktorskog kadra i minimalnim promenama te strukture posle opštih reizbora direktora u 1966. godini. 19 ) O izvesnom otporu stručnjaka da se prihvate direktorske funkcije već je bilo pisano u nekim naučnim radovima. Dr 2upanov svojim radom ponovno i sistematski analizira fak tore koji dovode do takvog ponašanja. Među negativnim motivacionim faktorima Županov ističe sledeće činjenice: 1. Kada se stručnjak javlja za direktorsku funkciju, on menja svoju profesiju. Mogućnost neuspeha znatno je veća, s tim što će odvojenost od profesije kasnije otežati povratak u profesiju ako se na funkciji direktora doživi neuspeh. 2. Funkcija direktora je izrazito polifunkcionalna. Direktor vrši kontrolu zakonitosti (što ga stavlja u ulogu „birokrate” iz državne administracije). On mora da zastupa interese lokalne zajednice (u izboru direktora, lokalna zajednica ima često presudan uticaj), pa se mora ponašati kao ~fokalni političar”. On je i organ samoupravljanja jer priprema predloge odluka za radnički savet i sprovodi odluke samoupravnih organa što ga stavlja u ulogu „štabnog savetnika”, i izvršnog rukovodioca. Najzad, on samostalno obavlja poslove iz svog delokruga, što mu nameće ufogu „upravnog rukovodioca”. Vršiti uspešno sve te posfove nije nimalo jednostavno, utoliko pre kada se zna da interesi koje pojedine uloge nameću nisu uvek isti, već su često suprotni. Prema tome vršiti funkciju direktora nije nimalo lako. 3. Teški radni uslovi, „sastančenje" i stalna vezanost za radnu organizaciju, uz primetno ograničavanje privatnog života, odbijaju stručnjake od rukovodećih funkcija. 4. Socijalna klima smatra županov takođe deluje kao negativan motivacioni faktor. Istraživanja pokazuju da direktor ima najveći faktički uticaj u procesu odlučivanja u radnoj organizaciji. Ta „društvena moć” je, medutim, „nelegalizovana”, stoga se direktori stalno nalaze u opasnosti da budu proglašeni „krivcima” i „birokratima” kada rezultati rada budu nepovoljni. S druge strane, uspeh or-

“) J- Brekić, „Ocjenjivanje uspješnosti rada direktora", nav. delo, str. 257—277. ie ) J. Županov iznosi o tomc i statistićke podatke, nav. rad, str. 233.

109

DIREKTOR U SAMOUPRAVNIM ODNOSIMA