Gledišta

ganizacije, po pravilu, tumači se ne kao njihov uspeh, već uspeh organa samoupravljanja. U analizi pozitivnih motivacionih faktora Županov ističe sledeće; 1. lični dohoci direktora, po pravilu, veći su od ostalih stručnjaka u radnoj organizaciji, što može doprineti da se stručnjaci prihvate direktorske funkcije; 2. društveni status (ugled) direktora u radnoj organizaciji i van nje često je viši od statusa drugih stručnjaka, što, takođe, direktorsku funkciju može činiti privlačnijom; 3. društvena moć, koja je, kao što je već istaknuto, znatno veća u direktora nego u ostalih u organizaciji, može biti pozitivan motiv, jer, 4. omogućuje ostvarivanje vlastitih zamisli, daje veći „prostor" za ispoljavanje inicijative, kreati\ , nosti i preduzetničke sposobnosti; 5. direktor uživa posebnu sigumost u zaposlenju, jer se teže smenjuje nego drugi članovi organizacije; 6. direktorski položaj otvara nove mogućnosti za unapređenje, doduše, ne po profesionalnoj liniji, ali ako neko nije u stanju da napreduje u svojoj profesiji, on može biti motivisan da preuzme rukovodeće radno mesto koje mu otvara nove kanale za napredovanje. Empirijske činjenice i logičko-teorijska analiza navode Župano va na zaključak da u sadašnjim uslovima, negativni motivacioni faktori imaju veći uticaj nego pozitivni i da se tlme može objasniti nedovoljan broj stručnih kandidata na konkursima za izbor direktora. On posebno ističe problem „nelegalizovane” velike društvene moći direktora, koja stalno rađa sukobe između direktora i organa samoupravIjanja, tražeći od direktora da stalno „manipuliše” u svojim različitim ulogama da bi smanjio sukobe i rizik neuspeha. Županov ukazuje na mere koje bi doprinele jačanju pozitivnih i slabljenju negativnih faktora. Neke od tih mera traže i određene struktume promene, koje se mogu preduzeti na osnovu sistematskih razmišljanja i istraživanja koja idu u dva pravca; „1. u pravcu redefiniranja funkcije i uloge direktora poduzeća, a to zahtijeva da se preispita cjelokupna institucionalna struktura privredne organizacije; 2. u pravcu ispitivanja svih aspekata direktorskog ~zardmanja“ koji mogu motivirati ili demotivirati stručnjake da se natječu za radno mjesto direktora.” 20 Ne negirajući značaj ostalih priloga, trebalo bi spomenuti posebno i rad V. Rusa o sociološkim aspektima odgovomosti rukovodilaca. 21 ) Taj rad, sa analiziranim radovima, kao i nekoliko dmgih radova na Simpozijumu, stavlja naglasak na nerešene probleme samouprame organizacije u praksi, koji otežavaju jasno definisanje uloge direktora u našem samoupravnom sistemu. Autor posebno ukazuje na izvesna neshvatanja razlike između mera sankcionisanja i mera stimulisanja za efikasan rad organizacije. Njegova analiza procesa sankcionisanja odluka i ponašanja u organizaciji

») Vidi o tome detaljnije, J. županov, nav. rad, str. 240—255. ji ) V Rus „Sociološki aspekti odgovornosti mkovodilaca”, nav. delo. str. 203—217.

110

SILVANO BOLCIC