Gledišta

Stvarno ostaje krajnje nejasno šta je samoupravljanje za autora, kada ono (tj. samoupravljanje) stupa u neki odnos sa Savezora komunista, a verovatno i sa drugim organizacijama i institucijama u društvu? S obzirom na to da su društveni uticaj i demokratsko odlučivanje sledeća dva ključna pojrna sadržana u pojmu samoupravljanje, da vidimo kako stoji sa njihovim definisanjem u ovoj knjizi. Mi saznajemo da je: ~u administrativnom periodu društveni uticaj u znatnoj mjeri bio određen dmštvenim položajem, odnosno ostalim komponentama koje ulaze u dmštveni položaj ... Razvitkom samoupravnih procesa i odnosa dolazi do demonopolizacije, dekoncentracije dmštvene moći i uticaja. Razvija se u većoj mjeri samoupravna demokratska osnova dmštvenog utlcaja. Umjesto ekonomske moći, društvenog položaja, samoupravni uticaj sve više počiva na bazi argumenata, vrijednosti altemativa koje se predlažu za rješenja određenih problema i slično” (str. 20 kurziv moj). Ali šta je društveni uticaj, šta je društveni položaj, da li su društveni položaj i ekonomska moć identični ili različiti faktori itd. ne saznajemo. To ne saznajemo ni iz sledećih rečenica: „Kao osnova dmštvenog uticaja postepeno nestaje bogatstvo, dmštveni položaj i slični elementi, a atirmiše se uticaj na osnovu istine, argumenata, vrjjednosti, koje se postdžu iz puteva i c'Jjeva koji se predlažu, istinitost i životnost izbora pravca akcije, itd.” (str. 95); „Draštveni uticaj zavisi prije svega, od sistema socijalnih odnosa radnog kolektiva, kao i šireg dmštva o kojem se radi. Ali on zavisi i od nivoa razvijenosti ličnosti koje čine dotično dmštvo. Otuda je uticaj indikator prirode tih odnosa, kao i stepena razvijenosti lica koje utiče i lica na koje se utiče” (str. 122). Neosporna je originalnost autorovog shvatanja društvenog uticaja, koje se ovde nazire, ali mi možemo, ipak, samo da nagađamo šta autor podrazumeva pod društvenim uticajem, jer nigde nije jasno odredio komponente društvenog uticaja, već se služi krajnje opštim terminima, kao što su; socijalni odnos, šire društvo itd. Zato se, verovatno, i dešava da autor smatra da se o distribuciji društvenog uticaja može govoriti samo na nivou radnog kolektiva i da tu treba tražiti uzrok konkretne distribucije, te dozvoljava da postoji nejednakost društvenog položaja, ali veruje u snagu argumenata kao osnovu demokratskog odlučivanja i proširivanja baze društvenog uticaja; ne videći društvene korene postojece di-

116

DR ZAGA PESIĆ-GOLUBOVIC