Gledišta

stribucije društvenog uticaja, autor okrivljuje neprestano pojedince u kolektivu kao nosioce birokratskog i tehnokratskog mentaliteta i sl. Ovakva analiza bi se mogia sprovesti kod svih pojmova koji se upotrebljavaju i koje je bilo nužno definisati, pokazujući odsustvo jasne odredbe 1 ), usled čega se i dešava da se sam sadržaj mnogih pojmova često u tekstu menja, kao, na primer, sadržaj pojma „anonimni uticaj”, koji autor pozajmijuje iz savremene sociološke literature. Ali taj pojam u sociološkoj literaturi znači, pre svega, institucionalizovanje autoriteta, usled čega on postaje anoniman; autor bez ikakvog objašnjenja menja smisao ovog pojma i govori o pojedincima koji nastoje da ostanu anonimni vršeći određeni uticaj u okviru neformalnih grupa. U prvi krug problema sa kojima se suočava čitalac ove knjige spada i takozvani teorijski okvir i način forrriulisanja pretpostavki, kao i izvođenje zaključaka. „Teorijski okvir" ove knjige sastoji se od jednog skupa nedovoljno sređenih i sistematizovanih ideja, do kojih je autor došao razmišljanjem, koje su ilustrovane citatima iz dela Karla Marksa. Za autora ne važi da svako naučno istraživanje mora da pođe od nekog teorijskog iskustva, od onog što je već saznato, da mora da konfrontira svoje shvatanje sa drugim (ili autor misli da je u oblasti koju on istražuje teorijski već sve rešeno i definitivno obrazloženo, pa on skromno dozvoljava sebi da sada samo „razmišlja na tu temu"?). Tako i pretpostavke autor formuliše samo iz sopstvenog razraišljanja, koja vrlo često nisu uopšte jasna. Da navedemo samo jedan primer, može se reći, tipične formulacije autorovih pretpostavki: ~U istraživanju se pošlo od toga da postoje žnačajne razlike u kvalitetu razrješavanja suprotnosti samoupravljanja kako po snagama koje se bore i odnose pobjedu tako i po rezultatu te borbe, rješenjima koja su proizašla a koja mogu biti od konzervativnih i kompromisnih do revolucionarnih'' (str. 17). Pitam se kako ovakva „pretpostavka” može biti ikakvo rukovodstvo za istraživanje, šta ona osvetIjava i usmerava i šta će kao rezultat moći da donese. Ona može jedino izraziti pozitivnu težnju autora da prevaziđe jednostrano, kruto gledanje kroz ~cmo-bele" naočare i da uoči suprotnosti i probleme; ali ne može poslužiti kao pretpostavka za istra-

’) Nije bez značaja ukazati još na neke primere koji pokazuju kako autor upotrebljava proizvoljno izvesne pojmove u toku svog istraživanja. Na pnrner, on se celo vreme služi pojmom ~umni radnici", ne objašnjavajući koga je svrstao u tu kategoriju; međutim, na str. 66, u tabeli postaje jasnije sta ta J pojam za autora znači, kada kaže ~umni radnici sa sredn om i do srednje škole". Mislim da ovaj primer, pored ostalih navedenih, i suviše dobro pokazuje autorovu ~kritičnost" u istraživačkom poslu.

117

SOCIOLOSKO ISTRAŽIVANJE' ŠTA JE TO?