Gledišta

je iznad suprotnosti i problema na koje je u toku analize ukazivao: „Dakle, samoupravljanje svojim procesima i odnosima (kakvim to nije definisano Z. P. G.), stvarajući osnove oslobođenja Ijudskog rada, sve više menja osnove draštvenog uticaja. Ali kao ostatak klasnog draštva ili kao rezultat protivrječnosti socijalizma, kod nas ima manifestacija draštvenili uticaja koje ne počivaju na osnovama koje proizlaze iz raz vijenih socijalističkih draštvenih odnosa” (str. 95). To je još upadljivije kada govori konkretno o identifikaciji „četničkih elemenata” sa socijalističkom stvarnošću i konstatuje da ima izvesnih četničkih elemenata koji se „nisu identifikovali sa stvarnošću u koju su stavljeni u samoupravnom društvu”. Brkanje modela i stvarnosti je stalno prisutno, pa se zato svi probiemi o kojima se u knjizi govori najčešće objašnjavaju tako što se ustanovi da su oni izraz ostataka starog društva, uprkos tome što se deklarativno priznalo da postoje i protivrečnosti socijalizma (vid. str. 47, 54, 132, 145, 151, 223). Druga grupa problema proizlazi iz toga kako se shvata sociološko istraživanje. Ne samo da se celokupno ispitivanje ovako složenog problema, kao što je sistem samoupravljanja i uloga Saveza komunista u tom sistemu, svodi na opis pojedinačnih pojava, i to baš onih za koje autor smatra da najbolje reprezentuju problem o kome se govori (on nam nigde ne objašnjava zašto uzima baš te pojave koje ispituje, a ne neke dmge; zašto, na primer, „identifikaciju četničkih elemenata sa socijalističkim društvom”, ili zašto baš „suprotnost teista i ateista” kao najmarkantniju idejnu suprotnost itd.). Problem je ovde mnogo ozbdjniji zbog toga što se smatra da se opis može postiči, pre svega, mereći zastupljenost pojedinih elemenata u pojavi koja se ispituje. Tako je, po rečima autora, br o j predloga u diskusijama, ili broj učesnika u pojedinim akcijama, ili procentualna zastupljenost pojedinih mišljenja, kriterijum ne samo rasprostranjenosti pojave već i naučne relevantnosti određene dmštvene činjenice. Autor piše: „lako se sa razvitkom sistema samoupravljanja može očekivati brži porast broja predloga i predlagača, ipak, on na sadašnjem stepenu razvitka nije velik... Tako na primjer, u selu M. za ove dvije godine 18,25% ispitanika dalo je predloge, a 68,69 nije” (str. 32). Dalje autor razmatra kako se broj predlagača različito distribuira prema nizu obeležja, počev od po-

119

SOCIOLOŠKO ISTRAŽIVANJE ŠTA JE TO?