Gledišta

litičke pripadnosti (bivši četnici i bivši partizani) do školske spreme, i zaključuje: „Broj prijedloga ne odgovara ciljevima i potrebama komune, sreza, republike kao sistema samoupravmb odnosa” (str. 45). Pitam se kako je autor uspeo da „izmeri” da li br o j predloga odgovara potrebama, a još više ciljevima! I najzad, Kilibarda smatra da je posmatrajući, pre svega, sa stanovišta broja učesnika u diskusijama, predlaganjima i kritici mada on iznosi i o čemu se najčešće diskutovalo i šta se predlagalo bilo moguće ispitati „stanje kritike u našem sistemu socijalnili odnosa” (str. 84). 2 ) Drugi problem koji se u nas često postavlja, jeste pitanje kako treba tretirati ispitanike. Ima se utisak da ih Kilibarda tretira kao stručnjake kojima su sasvim jasni mnogi pojmovi, koje ni sam autor nije u svojoj knjizi objasnio kao Ijude koji i sami vrše istraživanje, jer se stavljaju pred teške zadatke da definišu, procenjuju, otkrivaju uzroke i sl. Na primer, kada autor pita Ijude koje ispituje da li sada „provode kulturnije svoje slobodno vrijeme” ili pre rata, da li su odnosi u selu „sada bolji” nego pre rata (str. 143), da li kriterijumi za prijem u Savez komunista danas „rastu", „opadaju”, ili „ostaju isti" onda se deo posla koji je trebalo da obavi istraživač prebacuje na ispitanike. Naravno, ostaje potpuno nepoznato šta je koji ispitanik razumeo upotrebljavajući ove termine, te se postavlja pitanje da li će klasifikacija odgovora biti adekvatna, s obzirom na ove teškoće pred koje je istraživač stavio ispitanike (radnike i seljake pretežno). 3 ) Mislim da bi se moglo tvrditi da svi ovi problemi proizlaze, pre svega, otud što se autor ne koristi dovoljno savremenom literaturom iz oblasti sociologije rada i psihologije rada, koja je najčvršće povezana sa problemom koji ispituje. Da je to tako, pokazaću na jednom primeru (neke sam već ranije pomenula, na primer, ne uzima u obzir odredbe pojmova kako su one date u savremenoj literaturi anonimni uticaj, autoritet i sl.). Interesantno je da je osnovni problem sa kojim se suočava sociologija rada u savreraenim uslovima, a pogotovo u društvu koje izgrađuje sistem samoupravljanja problem suprotnosti između rukovođenja i upravljanja autor potpuno zanemario (doduše, on ga samo pred

2 ) Autor, doduše, upotrebljava x 2 test i druga tehnička sredstva da bi proverio vrednost dobijenih odgovora, odnosno razlika; međutim, ovakva tehnika mislim da nimalo ne pomaže radu ove vrste, jer problem ovde nije u tehnici, već u pristupu i vođenju istraživanja. 3 ) Pred kakve je zamke autor stavljao ispitanike može se videti i na str. 174. iz modaliteta kojima se služi. Kada se ispitanicima postavi pitanje šta misle, ko treba da uđe u Savez komunista, modaliteti su: ..relativno podjednako", ..relativno više službenika". ~relativno više radnika", ..relativno više seliaka”, ~relativno više zanatlija". Pitam se: na kom jeziku je ovo razumljivo?

120

DR ZAGA PESIC-GOLUBO VIC