Gledišta

šim jugostovenskim sukobom sa Informbiroom, značili su i početak buđenja samokritičnosti savremenog marksizma i izvlačenje teorije, nauke i fiiozofije ispod tutorstva politike. I ne samo dok staljinizam i oblici alijenacija klasnog društva budu prisutni u strukturama savremenog socijalizma već i inače stvama samokritičnost, a ne samo kritika građanskog sveta, biče jedan od bitnih aspekata marksizma. Stoga ogromna većina najuglednljih teoretičara marksista odbacuje danas svaku pomisao na mogućnost teorijskog održanja i razvijanja marksizma ukoliko on, u prvom redu, nije kritika svakog otuđenja savremenog ne samo građanskog već i socijalističkog sveta. 11 ) A jedan od preduslova za to je i oslobađanje teorijskog marksizma od tutorstva dnevne politike, načelo koje je već proklamovano u nekim najnaprednijim društvenim sredinama, čime je znatno olakšan dugotrajan i težak praktični proces u toku Značajni rezultati postignuti su, međutim, već i na tom putu: otkako je diskreditovana društveno-politička praksa staljinizma, marksisti su teorijski radikalno razbili i naučno diskvalifikovah svaki pragmatički pokušaj konstituiranja marksizma u intemacionalnim raLzmerama uop>šte i posebno u svim onim socijalističkim zemljama gde još nije vanteorijskim razlozima nametnuta kao obavezna jedna određena varijanta marksizma. Tako taj postupak danas, u stvari, više nigde ne predstavlja nikakav naučno-filozofski, već samo društveno-politički problem. S druge strane, disperzija i divergencija varijanti, od kojih vrvi savremeni marksizam, ni u kom slučaju nije samo rezultat nekih stvamo ozbiljnih teorijskih problema, već delom i posledica-reakcija, često stihijski neobuzdano-anarhična, ponekad i traumatična, koju je izazvalo za mnoge na X X kongresu šokirajuće razobhčavanje staljinizma. Ali vreme već čini svoje, najžešće polemike su prošle, i u mnogim zemljama marksisti danas mirnije, ozbiljnije i produbljenije samokritički prilaze i problemima marksizma, bilo da se „vraćaju” Marksu, bilo da „teorijski” prosuđuju i Marksa i marksizam. Ali ni „istorijski” ni „teorijski” metod uzeti odvojeno svaki za sebe ne mogu danas, mislimo, zadovoljiti osnovne metodološke zahteve konstituisanja integralnog marksizma: prvi zbog svoga konzervativdzma, ostajanja isfcljučivo na tekstovima K. Marksa i drugih klasika, čim se dovodi u pitanje revolucionarna bit dijalektike marksizma; drugi zbog svoga eklebtdoizma, kojim se dovodi u pitanje kontinuitet u razvoju marksizma. Savremeni metod konstituisanja dnterpretacije integralnog marksizma mislimo da mora biti i teorijsM i istorijsM istovremeno. On će biti takav samo ako bude kvintesenca najvrednijih praktičnih i teorijsko-metodoloških dskustava savremenog čovečanstva, koja nas već danas upućuju na neka osnovna načela. U jednoj takvoj interpretaciji ne treba da

'*) Do danas ..komunistički pokret je bio preteino orijentisan na izuča vanje protivrječnosti kapitalističkog društva i na kritiku tog društva u najrazličitijim oblicima. . . Protivrječnosti sopstvenog društva su ili pnkrivane, ili prećutkivane, ili jednostrano i idealistički objašnjavane. Savremena komunistička partija mora što prije da izađe iz takve situacije, da se okrene kritičkoj analizi sopst\ r enog raz\’oja. . Veljko Vlahovic, u knjizi Aktuelni problemi reorganizacije daljeg razvoja SKJ, VSPN Ekonomska politika, Beograđ, 1967, str. 58.

66

ZDRAVKO MUNISIC