Gledišta

rijskim radovima i revolucionarnoj društvencHpolitičkoj delatnosti. Pod uslovom da se uvek ima na umu osnovna Marksova praktično-revolucionarna intencija, eficijentni i finaina uzrok svih njegovdh napora, irelevantno je da h ćemo tu opštu koncepciju nazivati, u „tradicionalnom” ili „savremenom” smislu, a-, trans-, anti- ili samo -filozofskom, a Marksa onda odrediti kao bitno a-, trans-, anti- ih samo -filozofa. U čemu je bit te Marksove koncepcije čoveka-prakse-sveta? Kakve je konsekvence iz nje za sebe izveo Karl Marks i šta to za nas znači danas? Šta su to marksizam i marksistička filozofija napokon? To su pitanja na koja ćemo pokušaiti naznačiti samo najopštije odgovore. U svome totalitetu kao biće, čovek je čovekov svet, celokupnost svojih društvenih odnosa, tvrdi eksplicite Marks. 13 ) Bit čoveka je praksa (proizvodnja, rad), imiverzalna stvaralačko-samostvaralačka (svesna Ijudska društvena, istorijska...), delatnost, u kojoj i po kojoj nastaje sve što za čoveka jeste, on-njegov svet. 14 ) I samo utoliko za čoveka sve jeste ako je i ukoliko je posredovano praksom: ~priroda, apstraktno uzevši, za sebe, fiksirana u odvojenosti od čovjeka, nije za čovjeka ništa” 15 ), jer ona „ndti objektivno niti subjektivno nije neposredno adekvatno data Ijudskom biću” 16 ), tvrdi odlučno Marks. Ili, drugačije, ta priroda je samo totalitet ontičkih mogućnosti humanoga, čoveka-sveta, čiji genetski primat Marks nikada ne dovodi u pitanje, ali Ijudskost čoveka i njegovog sveta, to jest upravo ono po čemu je ovo biće čovek, njegova diferentia specifica je Ijudsko delo-proizvod a ne rezuitat nekog od čoveka nezavisnog spontaniteta promena te prirode. l7 ) Istorija, delatnost svih dosadašnjih generacija Ijudi, je rodno mesto čoveka. Ona je ontogeneza Ijudskoga bića. Totalitet istorijski ostvarenih realnih mogućnosti čini integrum

> 3 ) Marx—Engels, Rani radovi, „Naprijed”, Zagreb, 1961. str. 81, 322. i dr. _ . _ •• * n) Mnogi od o\ih termina imaju znatno pleonasticko znacenie. Inspmrani delimično i Marksom. savremeni marksisti upotrebliavaju neiednako i ponekad veoma različito neke od njih, cf. npr.: V. Sutlič. Bit čov jeka i njegovo otuđenie u građanskom sviietu. ~Naše teme'', 1957, br. 6: Z. Pešić-Golubović. Problemi savremene tehničke civilizacije, otuđeni i neotuđeni rad, „Sociologija”, 1960, br. 3—4; fusnota 17. ovog napisa; i dr. I 5) Marx—Engels, Rani radovi, op. cit., str. 295. Prevod S. Bošnjaka, redakcija P. Vranickog. ,c ) Marks, op. cit., str. 287. ,7 ) Industrija i trgovina. ~ovaj neprekidni osjetilni rad i stv'arame, ova proizvodnja, do takvog je stupnja osnova osjetilnog svijeta, kako on sada postoji, da bi Feuerbach zatekao ogromnu promienu ne samo u prirodnom svijetu nego uskoro ne bi našao ni cijelo čovječanstvo. ni vlastitu mogućnost opažanja. štoviše, niti svoiu vlastitu egzistenciiu, kada bi ova djelatnost bila prekinuta ma i za iednu godinu. Svakako. prioritet vanjske prirode pri tome ostaje i. razumije se. sve ie to neprimjenljivo na prvobitne, uslijed generatio aequivoca proizvedene Ijude; ali ovo razhkovanje ima samo utoliko smisla ukoliko čovjeka promatramo kao nešto što je različito od prirode. .." Marks—Engels, op. cit., str. 367 „Priroda, koja postaje u liudskoj historiji u aktu nastaiania Ijudskog đruštva stvarna je čovjekova priroda. . ." Marks, op. cit. str. 249. U ovim tekstovima nalazimo dva različita pojma pod istim terminom pnroda: 1) Prir o d a = ~v anj s k a priroda". ..priroda. . . fiksirana u odvojenosti od čovjeka", koja je za čoveka ništa. 2) Priroda „stvarna čovjekova prirod a", praksom posredovana priroda. dakle istorijom za čoveka producirana priroda, priroda prirodnih nauka i drugih Ijudskih iskustava. Ako se u ovim i drugim tekstovima ne vodi računa o ovim i nekim drugim sličnim Marksovim terminološkim finesama. a ponekada i nekonsekventnostima, nemoguće ga je adekvatno shvatiti. Navodimo iz istog dela nekoliko mesta gde je ova razlika vidna: z a prirodu pod 1) str. 367, 295, 287, i dr.; za prirodu pod 2) str. 366, 251—2, 243. i dr.

68

ZDRAVKO MUNISIC