Gledišta

sove misli može se poći samo sa osnova društva koje je prevazišlo ili u bitnom prevazilazi građansko društvo. Filozofija socijalizma ili oslobođenog čovečanstva ostaje za daća budućnosti”. Prvo, Marksova misao nije misao građanskog društva (sem ako se ne misli na vremensku relaciju), već misaona negacija građanskog društva, koju, kao teorijsku negaciju, prati, u uzajamnom dejstvu s njom, j praktična negacija tog društva; drugo, Marksovu misao je moguće prevazići, ali ne njenim odbacivanjem (to ne bi bilo prevazilaženje), već razvijanjem, što se može postići i u vremenu dok još postoji građansko društvo; treće, socijalističko društvo je nemoguće razviti ako u njemu ne bude sistematski razvijana filozofija— kad ovo kažemo, mislimo na celoviti razvitak socijalizma, a ne samo na razvijanje njegove ekonomsko-političke strukture. Uverenje u mogućnost razvijanja teorije marksizma treba da prati njeno stvamo razvijanje. Tačno je da za sada nije mnogo učinjeno u tom pogledu, pa se čak (svakako u veoma gmbim crtama, jer i do sada je bilo primera originalnog, smelog prilaženja problemima) u dosadašnjem filozofskom radu mogu sagledati dve, dobrim delom, naročito u poslednje vreme, paralelno postojeće, faze sređivačka (u odnosu na misao klasika marksizma i na shvatanja dmgih mislilaca) i eklektička (u odnosu na tekovine dmgih pravaca). Na stvaralačku (u pdlaženju i rezultatima) fazu u filozofiji (nije, dakle, reč o pojedinim, pa i mnogobrojnim pokušajima kojih je i dosad bilo) ne treba tako dugo čekati da bismo se obreli u komunizmu, pa tek onda postali stvaraoci u filozofiji. Ta fazai) može i mora da nastupi i pre komunizma. Jer, ma koliko bili veliki mislioci, što im ni neki građanski teoretičari ne osporavaju, osnivači mark sizma nisu obradili ogroman broj problema. Stvaralačka faza, stvaralaštvo uopšte (sad je reč o teorijskom, mađa se to odnosi i na svako drago) zahteva stvaralačke ličnosti koje će smelo i konkretno rešavati probleme značajne za progres. Ako se stvaralaštvo zameni verbalizmom, ako se na verbalnom nivou apeluje za njega, a na delu se ne đopušta borba mišljenja, iznošenje originalnih mišljenja, onda je u pitanju prikriveni dogmatizam. Normalno, nije samo dogmatizam prepreka. Takva prepreka može biti i obično neznanje, što samo dokazuje da na putu stvaralaštva ima mnogo prepreka i da se ono ne postiže običnim apelima u njegov prilog. Kad, na primer, neka redakcija razmatra članak u kom se na svojevrstan način tretira problem razvitka, izlažu se konkretno njegove odlike, ističu vrste itd. i sve to na način na koji se to dosad nije činilo, onda je častan prilaz tom članku njegovo objavljivanje, a u slučaju neslaganja polemika s njim, adekvatno prikazivanje njegovih slabosti, tako da se i njegovom piscu pmža prilika

i) Termin ~stvara]ačka faza” upotrebljavamo uslovno, jer smatramo da nije bilo u IJudskom društvu apsolutno nestvaralačkih niti će nekada postojati apsolutno stvaralačka faza (u tom smislu da bi se u njoj javljala samo i jeđino grandiozna ostvarenja). Taj izraz upotrebljavamo u želji da istaknerao veči stepen kreadvnosti n filozofiji, koji može i mora naslad u naše vreme i doći kao smena periodu koji se javlja u toku poslednjih četrdeset-pedeset godina, a za koji su karakterisučne, kao prevladavajuće, crte sređivanja i eklekdčnosti, uz mestimičnu originalnost i prevazilaženje dotadašnjih ideja u ovoj ili onoj oblasti.

72

DR MIHAILO NIKOLIC