Gledišta

80

pokuša da realizuje svoje čisto političke ideje i na taj način uvek zadržava jedan fiktivni alibi, jedno netačno uverenje da je on uvek bio u pravu. Angažovanje filozofa ili filozofsko angažovanje ne može biti u tome da se čovek zalaže za program neke postojeće ili potencijalno moguće političke partije (ili nekog postojećeg društvenog sloja, prote sionalne grupe, nacije itd.), nego u tome da svoje opšte Ijudsko univerzalno stanovište učini javnim, da bi se sa tog stanovišta ukazale perspektive za rešavanje opštih pa i posebnih društvenih problema. Angažovanje filozofa kao filozofa nije u tome da on a dh o c daje recepte ili projekte za rešavanje ovih ili onih pohtičkih, ekonomskih, socijalnih, moralnih i drugih problema zajednice u kojoj živi, nego u tome da on (što inače kao filozof, ako je filozof, čini i mora činiti) umno razmišlja i umno dela, da svojim poštenim i nepokolebljivim načinom života oživotvorava mudrost sopstvenog razumevanja sveta u celini i čoveka u tom svetu, da jezgrovitošću i dubinom svog povremenog istupanja u javnosti osvetljava ono što je zbilja u tom momentu društvenog života njegove zajednice najbitnije. Javna istupanja filozofa donose nova, ostalim Ijudima još nedostupna, viđenja postojećeg sveta i društva, omogućuju nova stanovišta i osposobljavaju Ijude za nove načine mišljenja (pa i delanja). U tom smtslu može se reći da su filozofov raniji način života i načtn mišljenja i u datom momentu izrečeni savet kao neka zvezda-vodiija, putokaz i primer koji treba slediti. Slažem se s onima koji smatraju da je to u današnje vreme veoma teško ostvariti, ali se s njima nikako ne mogu složiti u tome da je to danas teže nego juče ili možda sutra. Ostvariti ovakvu filozofsku angažovanost bio je i biće, po mom mišIjenju, svagdašnji zadatak svakog pravog filozofa. I upravo težina tog zadatka čini da je doprinos takvog filozofskog angažovanja tohko vredan i dragocen. Prava filozofska istupanja po prirodi stvari ne mogu biti ni svakodnevna ni česta; ona ne mogu doneti ploda u svako doba, a pogotovo ne onda kad nekom „fliozofu” padne na pamet da javno zauzme stav o nekom parcijalnom pitanju. Hegel tačno kaže: Minervina sova počinje svoj let u sumrak. Filozof ne može u svako doba davati savete, nego samo onda kad je njegov savet neophodan, tj. onda kad su se sva druga parcijalna rešenja pokazala bezuspešna. Sova, doduše, može da poleti i u podne, ali ona tada ne nosi Minervinu poruku. U staroj Kini, kad je u jednom periodu sve krenulo u neželjenom pravcu, mandarini su se Konfučiju obratili s pitanjem: „Šta treba učiniti?” Konfučije je odgovorio kratko, jezgrovito i u pravom smislu filozofski samo sa dve reči; „Promenite nazive.”

DR MIODRAG CEKIC