Gledišta

Z API S I

čedomir popov

Iznenađuje koliko se Ijudi danas, kada se glasno i opravdano, argumentovano i übedljivo, ukazuje na sve nepovoljniji položaj i tretman društvenih nauka, interesuje za prošlost i bavi istorijom. Naše vreme kao da opet postaje svesno značaja istoriografije za formiranje društvene svesti, za obelodanjivanje ogromnih iskustava prošlosti potrebnih i pri razrešavanju tolikih zagonetki i dilema aktuelnog socijalno-<političkog trenutka. U tom učestalom obraćanju prošlostd, međufiim, kao da se stiglo do granice racionalnog, da su dovedeni u pitanje neki neospomi i neophodni kriterijumi naučne i seriozne istoriografije. Sve je rasprostranjenija zabluda da istorijom može da se bavi svako ko ito zaželi, svako kome se u određenom trenutku za to ukaže prilika ili mu se probudi prolazno i efemerno interesovanje za neko pitanje iz prošlosti. Zahvaijujući tome, po istoriji (naročdto novoj i najnovijoj) danas se pretura bez mnogo reda, o istoriji se često sudi nadohvat, površno d neupućeno; dstonija se proučava parcijalno, nesistematski, metodološki neispravno, a o pitanjima iz prošlosti daju se olake, neobjektivne i neobrazložene ocene, subjektivni d tendenciozni sudovi. Razume se, nisu ovo karakteiistike celokupne naše istoriografije. Ozbiljna naučna istoriografija uspela je u nas da prevaziđe i otkloni mnoge od navedenih slabosti, da ovlada savremenim naučnim metodima d da dosfiigne relativno visok naučni nivo. Ali naučna istoriografija nije jedina koja se u nas bavd istraživanjem prošlosti. U celoj armiji onih koji govore o proteklim vremenima, koji raspravljaju o smislu i suštini pojedinih zbivanja ili celokupnog istordjskog procesa, kojd otkrivaju ,/senzaoionalne" istiee i dspravljaju „nepravde”, pravi istoričam, naučnici, su u osetnoj manjini. O njima,

U ZNAKU PREŽIVELIH IDEJA I TEORIJA

81