Gledišta

iz prošlosti (>kao oni o Jurju Križamou, o mnogim temama iz kultume i društvene istorije: bogumilstvo, tzv. „treća komponenta” i drugi 1 ) —v. Esej,knj. 5, Zagreb, 1966). I njemu se, međutim, dogodi da nas neprijatno iznenadi neobaveznim meditacijama, koje je teško usaglasiti s naučnim shvatanjima. U poslednje vreme objavljena su dva Krležina teksta kojima se mogu staviti ozbiljnije primedbe. Našu pažnju naročito su privukla njegova objašnjenja nekih dstorijskih fenomena izneta u Uvodnoj rdječi na znanstvenom savjetovanju u Zagrebu o 130-godišnjici hrvatskog narodnog preporoda (~Kolo”, 8, 9, 10. za 1966). Tada nas je Krleža, elokventno d temperamentno kao i obično, uveravao da 'su nacionalna svest, nacionalizam, nacionalni egoizam, šovinizam, pa čak i etatizam, prvenstveno produkti književnog jezika i literature, kao da jezik i književnost nisu samo komponente i funkcije doduše, veoma značajne u procesu formiranja nacionalnih svesti. O tome pitanju Krleža je, govoreći 0 pojavi nacionalne svesti u Bugara, ovako pisao u U v o dnoj riječi ...; ,JCako je narodnost uglavnom jezik, a kao takav jedini garant nacionalnog dostojanstva, narodne svijesti i svih iluzija o političkoj i ekonomskoj slobodi, kako samo po jeziku narod postaje politički subjekt, to su se rodoljubivi osjećaji bugarski pod turskom vlašću bili u prvom redu probudili interesujućd se za narodnu pjesmu 1 poslovicu. Već krajem XVIII stoljeća javljaju se prvi gramatici na bazi čistog narodnog govora, a pojava gramatičara i pitanje pravopisa i kod Bugara predstavlja početak svih ostalih briga kakve donosi buđenje narodne svijesti u prvoj, bezazlenoj fazi, pretvarajući se kasnije u nacionalizam, u etatizam, u šovinizam, u begkompromisnu negaciju svojih pohtičkih protivnika, u jednu riječ, u nacionalni egoizam, koji u ime državnog autoriteta, s oružjem u ruci, osigurava svoje interese" (134 135). lako Krleži ovako uprošćena shvatanja inače nisu svojstvena, neka nam bude dopušteno da ovde iznesemo odgovor E. Kardelja na pitanje o postanku nacije, koji se smatra jednim od najsavremenijih marksističkdh tumačenja nacionalne problematike. Prema Kardelju, nacija je „istorijska socijalno-ekonomska i kultumo-politička pojava koja je nastala u određenim uslovima društvene podele rada”. Ona je tvorevina „druš tveno-ekonomskih odnosa epohe kapitalizma, ođnosno stepena razvitka produktivnih snaga koji je karakterističan za tu epohu”. Spoljni okviri u kojima je izvršeno ekonomsko povezivanje široke nacionalno-narodne zajednice u doba nastanka kapitaHzma činili su zajednički jezik, kultuma i etnička obeležja, istorijska tradicija, ponekad religija itd. (Edvard Kardelj Sperans, Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja, Beograd, 1960, 47, 63, 79—93). Opisujuči istorijski značaj i sudbinu ilirske ideje o stvaranju zajedničke nacionalne svesti svih Južnih Slovena, Krleža je za njen neuspeh bacio krivicu na nacionalnu isključivost i uskogrudost „svih Slovenaca”, „svih Srba” i svih Bugara.

>) Naročito eseji ~lUyricum sacrum”, „Zlato i srebro Zadra”, „Zadarski zlatari”, ~0 nekim problemima EncikJopedije”, „Bogumilski mramorovi” itd.

83

0 Z.NAKU PREŽIVELIH IDEJA I TEORIJA