Gledišta

I. OSNOVNE PRETPOSTAVKE Nema nikakve sumnje da slikovnice za decu ill, jednostavnije rečeno, dečje slikovnice sačinjavaju poštovanja dostojan žanr književnosti uopšte, a posebno dečje književnosti. Namenjene najranijem dečjem uzrastu, dečje slikovnice nlsa samo određen verbalni, književni sadr/aj; sintezom teksta i slike, ili njihovim kontrapunktom, one pružaju i jednu vizuelnu prespektivu sveta u kojem se dete nalazi, podstiču pr\'e dečjc predstave i saznanja. Sadržaj i doživljai slikovnice duboko prodiru u svest malog čitaoca. U svom veku čovek, valjđa, nikad kasnije ne druguje tako prisno i spontane sa knjigom kao u ranim dečjim danima. Veoma je česta pojava da mali čitaoci ponekad danima ne pustaju iz ruku određenu slikovnicu, uče naizust ili pamte delove svojih slikovnica. Na ispitima iz književnosti na tiloioškom fakultetu dobar broj studenata ne zna stihove najznačajnijih pesnika, ali gotovo svi nose u svesti rano naučene stihove Zmaja-Jove, kao što sadašnji mališani naizust znaju svog velikog prijatelja Duška Radovića. Zbog svega toga, slikovnicama pristupamo kao specifičnoj literaturi pisanoj „za decu i osetljive”, da upotrebimo izraz poznatog francuskog pesnika. Od njih zahtevamo da ne budu didaktično, poučitelno mucanje niti dodvoravanje preko nasilno infantilnog jezika. Osnovno je da slikovnice polaze od stvamosti koju bismo mogli nazvati detinje u svetu, u čovek u, da se tom stvarnošću nadahnjuju i njenoj logici priklanjaju. Slikovnice moraju da druguju sa dečjom jezičkom invencijom, sa prvobitnim i katkad naivnim životnim senzacijama koje imaju jednu značajnu poetsku osobinu: jednostavnost. Ta jednostavnost u načinu doživljavanja sveta mora da bude

milan vlajčić

POGLED NA DEČJE SLIKOVNICE

419