Gledišta

učešće pojedinih grana u njegovom stvaranju i na toj bazi vršiti raspodelu društvenog proizvoda. Neopravdano je po ovoj koncepciji da neke grane, kao cma metalurgija, učestvuju ogromnim delom u stvaranju društvenog proizvoda, a da se danas nalaze u vrlo lošoj ekonomskoj situaciji. Na ovoj liniji princip nagrađivanja prema radu shvaćen je u smislu kvantuma uloženog rada, na osnovu čega treba vršiti ekstemu i intemu raspodelu. Interesantno je da je bilo više zastupnika ovakvih shvatanja, d u diskusiji i u prezentiranim referatima. Naš je utisak da se u ovim shvatanjima logika socijalističke robne proizvodnje, u kojoj se uloženi rad valorizuje tek na tržištu i u zavisnosti od toga vrši raspodela rezultata rada, ili ne shvata ili ne prihvata. Protivnici shvatanja robne proizvodnje ističu da je u uslovima robne proizvodnje uopšte nemoguće ostvariti princip raspodele prema radu, jer anarhični karakter robne privrede to ne dozvoljava, da je robna proizvodnja ostatak prošlosti i treba se boriti za njeno prevazilaženje. U argumentaciji ovih stavova navedeni su zahtevi za principima solidamosti u socijalizmu, humanizacijom društva, socijalnim momentima, ali pretežno u smislu uravnilovskih tendencija. Za diskusiju su i mnoga pitanja u vezi sa karakterom činilaca procesa proizvodnje, karakterom troškova proizvodnje dohotka ili dobiti i sl. I dok su na jednoj strani izražena mišljenja o dobiti, postojanju „kvazi tržišta” radne snage, neophodnosti uvođenja kalkuhsanih ličnih dohodaka u troškove proizvodnje na drugoj je većina učesnika u diskusiji osporavala mogućnost ovakvog tretmana, polazeći od usvojenih ciljeva i puteva razvoja našeg socijalističkog samoupravnog dmštva i načina njegovog reprodukovanja u proširenim razmerama. O politici raspodele bila su prilično oprečna mišljenja. Centralna pitanja kretala su se oko načina posmatranja raspodele ličnih dohodaka, tj. da li tu raspodelu posmatrati sa aspekta raspodele nacionalnog dohotka ili samo kao raspodelu ličnih dohodaka, način utvrđivanja raspodele hčnih dohodaka, te su se s tim u vezi opet postavila mnoga pitanja, kao; karakter radne snage u našim uslovima; neophodnost obezbeđenja reprodukcije radničke klase; potreba određivanja „ukalkulisanih ličnih dohodaka” u cenu koštanja; obim „minimuma egzistencije”; utvrđivanje „nomiiranog ličnog dohotka na bazi prosečnog životnog standarda”; planiranje ličnih dohodaka; obezbeđenje rezervnog fonda ličnih dohodaka itd. Više učesnika isticalo je da činjenicama treba pogledati u oči i videti da u nas postoji robni karakter radne sn a ge, jer „postoje zavodi za zapošljavanje”, postoji „izvoz” radne snage u inostranstvo, postoji „rezervna armija” nezaposlenih, ima pojava „prodaje kompletnih radnih

801

OBRACUN i RASPODELA LICNIH DOHODAKA