Gledišta

toga, da se ta politika usavršava, menja i ispravlja kad to traže vitaini interesi radnika. To je osnovni domen sindikata i tu je on autonoman i ima svoj program kao i svoju strategiju i taktiku. Ali sindikat učestvuje i u opštem društveno-političkom životu, i to kao jedan od predstavnika radničke klase i njenih interesa. On mora imati svoje stavove u opštim pitanjima privredne, socijalne i druge politike i može se pojaviti kao nosilac odgovarajućih alternativa i opcija. On ima osnova i razloga da bude učesnik u „dijalogu” između svih zainteresovanih društvenih i političkih organa i organizacija, a u prvom redu Saveza komunista i Socijalističkog saveza; u dijalogu koji treba da prethodi odlučivanju skupštine i viade. Na ovaj način sindikat vrši svoju funkciju učesnika u pretvaranju radničke klase u vladajuću snagu i rezervoar u kome se skupljaju tendencije, iskustva i interesi rada i radnih ijudi. Na osnovu ovakve uloge sindikata razvija se samoupravijanje u pravom smislu, a politika postaje spoj mogućeg i nužnog, stvamog i idejnog; ona postaje podizanje različitih stavova i interesa na nivo zakona i odluka. Odstraniti sindikat iz ovog procesa odlučivanja i makropolitičkog života znači podržavati suviše političko i predstavničko učestvovanje radničke klase u ovim procesima, a time i smanjenje demo kratizma i samoupravnih elemenata političkog sistema. Da bi sindikat mogao vršiti ovakvu ulogu, on mora imati autoritet, a to znači predstavljati jedno od lica radničke klase; lica koje ima stalno zaoštren sluh za njene dmštvene, ekonomske i druge vitalne potrebe. Pored toga, sindikat raože imati autoritet ako odgovomo postavlja d izvršava zadatak iz svoje sfere i svoje javne aktivnosti i ako se oslobađa izvesnih tendencija, pa i prema sebi. On mora da se osamostali prema sebi da sc ne bi pojavljivao kao organizacija koja ponavlja i reprodukuje probleme, stavove i politiku društveno-političkog organizovanja i organa vlasti, kao što treba da se pazi da se ne opterećuje tekućim i svakodnevnim sitnim pitanjima, tako da ~od drveća ne ridi šumu". tj. radničku klasu i njene vitalne interese. Ovakav položaj i uloga sindikata treba i ovu organizaciju u našem društvu da oslobode još uvek raširenih iluzija da je radnička klasa homogena i uvek ista i da je kao takva vladajuća, tj. da nosi samoupravljanjc i preko njega političku vlast. U radničkoj klasi postoji više nego ranije, a to će se i povećavati ukoliko je društvo razvijenije, i čitav splet različitih interesa, očekivanja, potreba i položaja. U njoj ima protivrečnosti između nosilaca „upravljačkih” i „neposredno proizvođačkih" grupa i suprotnosti između umnog i fizičkog rada, kao i između naučnih, administrativnih i fizičkih profesija i okupacija. Pored toga, usled nerazvijenosti naše privrede i različitog tempa u obnovi i modernizaciji industrije i dmgih dmštveno-privrednih delat nosti, kao i zbog pojava institucionalizacije preduzeća i nedovoljno kontrolisane stihijnosti tržišta, nailazimo na svakodnevne nesolidamosti pa i pojave iskorišćavanja jednih od strane dmgih.

768

t>R JOVAN ĐORĐEVIC