Gledišta

u svakoj prilici poistovetimo sa njihovim elementarnim ispoljavanjem na tržištu. Ono na šta smo kao dmšto sve više upućeni i na šta nas, konačno, sve jače goni logika samoupravnog sistema jeste pružanje veće slobode, uz preuzimanje stalne odgovomosti, za samostalnije ispoljavanje subjekata reprodukcije u našem sistemu i kroz to traženje onoga što trajno vezuje u jednu celinu sa novim kvalitetima dmštvenih racionalnosti koji iz toga izviru. Imam utisak možda i grešim da teze zakona o utvrhivanju i raspodeli dohotka pokušavaju da razreše tu osnovnu dilemu, da nastoje da nađu platformu za stvaranje odnosa koji treba da obezbede jedinstvo reprodukcije, da definišu elemente i puteve kojima treba da se kreću ti odnosi. To je utisak do kojeg se dolazi ne samo na osnovu čitanja teza za izradu osnovnog zakona o formiranju i raspodeli ukupnog prihoda i dohotka nego i na osnovu diskusije vođene o ovoj materiji u redovima ekonomista i u sindikalnim, političkim i dmgim fommima. Vratimo se sada na pitanja koja su napred označena. Sto se prvog tiče, reč je o bližoj određenosti osnovnih subjekata privređivanja i njihovim međusobnim odnosima. Ranijim prednacrtom zakona, čini se, dilema između radnih jedinica i privrednih organizacija nije bila dosledno rešena. Ima se utisak da najnovije zakonske teze taj problem postavljaju na određeniji način. Naime, u tezama je prihvaćeno rešenje da je radna jedinica osnovni subjekt privređivanja u svim slučajevima u kojima se može konstituisati sa takvim atributima. Može se postaviti pitanje šta se smatra primamim u tom kompleksu. Pre svega, kada je reč o problemiraa i odnosima koje treba rešiti u domenu reprodukcije, na njih ne treba gledati samo i isključivo sa stanovišta odnosa unutar proizvodnih organizacija, već se svi relevantni činioci moraju posmatrati u oba pravca, tj. sa aspekta odnosa unutar privredne organizacije i sa stanovišta viših oblika proizvodne asocijacije. S tim u vezi, ako se tvrdi da je viši kvalitet organizovanja privrede pitanje zastupljenosti različitih oblika integracije a danas su, kada je reč o integraciji, njene granice veoma rastegljive onda je postavljanje pitanja o osnovnim nukleusima koji će raspolagati zaokruženim ekonomskim i dmštvenim svojstvima za ulazak u integraciju vrlo značajno za sve buduće obiike organizacije i konstituisanja cele privrede. To pitanje, hteli ili ne hteli, ne može se mimoići. To se može ilustrovati nizom primera. Nedavno je došlo do integracije između preduzeća „Rudi Cajavec” iz Banje Luke i Elektronske industrije iz Niša. Ova dva preduzeća udražila su se u jedinstvenu privrednu organizaciju. Postavlja se pitanje, da li je to samo dodatni kvantitet u smislu narastanja proizvodnog aglomerata ili je reč i o novim kvalitetima u smislu proširenja integracije unutar i između svih radnih jedinica koje postoje u Elektronskoj industriji i u „Rudi Cajavecu” i novih koje im se tek pripajaju. Slično je i u „Energoinvestu” iz Sarajeva ili u konzorcijumu „Crvena zastava” u Kragujevcu, kao i na drugim mestima.

789

RASPOPELA DOHOTKA DEO SISTEMA DRUŠTVENE REPRODUKCIJE