Gledišta

Stiče se utisak da se, u uslovima traženja noviii obiika organizovanja privrede, adekvatna rešenja više ne mogu nalaziti samo u institucionalnoj sferi, nego se mora voditi računa i o ekonomskim zakonitostima regulisanja unutrašnjih odnosa između subjekata privređivanja, polazeći od toga da je integracija najširi oblik udruživanja rada, zasnovan na optimalnoj primeni tehnike, savremene tehnologije i organizacije rada, odnosno efikasnog sistema upravljanja, što sve karakteriše savremenu racionalnu privredu. Naprotiv, ako se apsoiutizira značaj privredne organizacije, ako se pokušava da se na tom nivou nađu rešenja za sve probleme, počev od tehnologije do stvaranja i raspodele dohotka, onda se s obzirom na dosta ograničenu bazu u radnoj organizaciji ne pruža puna sloboda za izgrađivanje elastičnijih obhka integracije, kako unutar radne organizacije, tako i prema spolja. Stoga, ranije pokrenuta dilema morala se, na neki način, razrešiti u korist radne jedinice. U dosadašnjoj diskusiji izneti su mnogobrojm atributi i preduslovi koje u tom smislu treba imati u vidu i koji moraju da se reše radi konzistentnog regulisanja odnosa između radnih jedinica (na primer, izjednačavanje inteme sa eksternom realizacijom i drugo). To treba potprmo podržati, mada na te probleme ne treba gledati samo sa stanovišta aplikativne strane regulisanja procesa tekuće reprodukcije, nego se mora nastojati da se isti principi inaugurišu i u sistemu zasnivanja odnosa u proizvodnim organizacijama, u smislu dugoročnijeg planiranja raspodele dohotka, usmeravanja proširene reprodukcije i slično. Na taj način radne jedinice mogu da dejstvuju zajedno, da u praksi potvrđuju princip ravnomernog razvoja delova i celine, bez obzira na to da li su udmžene u jednoj proizvodnoj organizaciji ili predstavljaju delove šire integracije. Dobija se utisak da u tezama zakona nedostaje taj dugoročniji aspekt odnosa između radnih jedinica i da bi ga trebalo imati u vidu. To istovremeno može značiti da u prvi plan treba uzeti najraznovrsnije i svuda prisutne oblike integracije i sa tog gledišta tretirati probleme koji se odnose na formiranje i raspodelu dohotka, kao i na razne dmge odnose u procesu reprodukcije, bez obzira na to |da li se oni odvijaju u radnoj organizaciji ih u nekoj široj asocijaciji. Dmgi kompleks pitanja odnosi se na regulisanje same reprodukcije u radnim organizacijama. U tom pogledu dobija se utisak da zakonske teze na dosta elastičan način postavljaju bitne unutrašnje odnose i konkretne ekonomske kategorije u procesu reprodukcije, kao što su: osnova za utvrđivanje ukupnog prihoda i dohotka, tretman zaliha i nedovršene proizvodnje, identifikacija gubitka i dmgo. Međutim, pitanje utvrđivanja dohotka, i, naročito, njegovo striktno odvajanje od ostalih elemenata reprodukcije još je stvar za diskusiju. U tom smislu, pristalica sam ideje da sa stanovišta celokupnosti reprodukcije, u uslovima stalnih proraena organskog sastava sredstava, permanentnog povećanja tehničke opremIjenosti rada, i imajući u vidu da u procesu stvaranja vred-

790

DR PAVLE GLIGORIC